19. kolovoza 1991.: Krvavi napad na Pakrac, Lipik i Daruvar

Situacija na pakračko-lipičkom i daruvarskom području bila je iznimno napeta još od 1. ožujka 1991., kada su srpski policajci izveli pobunu u Policijskoj postaji Pakrac. Već sljedećeg dana hrvatske su snage vratile nadzor nad postajom, a taj se događaj često navodi kao jedan od ključnih početaka otvorenog sukoba u Domovinskom ratu.

Napetosti su dodatno eskalirale nakon što je 9. lipnja 1991. u Pakracu poginuo hrvatski policajac Vlado Laučan. U srpnju su u središtu Daruvara ubijena trojica hrvatskih policajaca, čime je postalo jasno da se sukob ubrzano približava otvorenom ratu.

Uoči napada, 17. i 18. kolovoza, velik dio srpskog stanovništva napustio je Pakrac i otišao prema područjima pod nadzorom pobunjenih Srba. Istodobno, 18. kolovoza na srpskoj barikadi zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje sukoba. Njegova sudbina do danas nije razjašnjena.

Napad na Daruvar

Prvi napad započeo je oko 3 sata ujutro 19. kolovoza, kada su pobunjeni Srbi pješačkim i minobacačkim oružjem napali uži dio Daruvara, posebno područje oko autobusnog i željezničkog kolodvora te gradske tržnice.

Cilj napada bila je i Policijska postaja Daruvar, no pobunjenici je nisu uspjeli zauzeti. Ipak, zarobili su petoricu hrvatskih policajaca. Jedan je ubrzo pušten, dok se jedan, prema dostupnim svjedočenjima, priklonio napadačima.

Sudbina preostale trojice policajaca – Damira Rambouseka, Darka Petrovickog i Marijana Petrovečkog – do danas nije poznata. Njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Pretpostavlja se da su odvedeni prema selu Bijela kod Daruvara ili u logor Bučje, gdje su najvjerojatnije mučeni i ubijeni.

Nada da bi slučaj mogao biti rasvijetljen pojavila se 2010. godine, kada je hrvatska policija na graničnom prijelazu sa Srbijom uhitila jednog od osumnjičenih za otmicu policajaca. Međutim, iste je godine na Županijskom sudu u Bjelovaru oslobođen optužbi.

Pakrac pod napadom

Nedugo nakon napada na Daruvar, oko 5 sati ujutro, snažnom minobacačkom paljbom napadnut je Pakrac. Oko 7 sati započeo je i pješački napad na Policijsku postaju Pakrac, pri čemu su pobunjenici koristili i protuoklopno oružje.

U pomoć opkoljenim policajcima pokušala je stići skupina civila, ponajviše iz Prekopakre, naoružana lovačkim i trofejnim oružjem. Iako njihova vatrena moć nije bila velika, uspjeli su usporiti napredovanje napadača premještajući oružje između obrambenih položaja i tako stvarajući dojam znatno većih snaga.

I sami policajci u opkoljenoj postaji poslužili su se varkom. Preko radio-veze dojavili su kako prema Pakracu iz smjera Daruvara i Kutine pristižu stotine naoružanih „specijalaca“. Unatoč snažnom napadu, pobunjeni Srbi nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju.

Istodobno su prodrli u pakračku bolnicu i oteli njezina ravnatelja, dr. Vladimira Solara, koji je oslobođen u razmjeni 1992. godine.

Situacija je bila toliko teška da se u Policijskoj upravi Bjelovar postavljalo pitanje može li se Pakrac uopće obraniti. Presudan trenutak nastupio je u večernjim satima, kada su u grad stigla pojačanja – Posebna jedinica policije PU Bjelovar „Omega“, skupina temeljne policije iz Bjelovara, Specijalna jedinica policije „Ris“ Kutina i Antiteroristička jedinica Lučko.

„Risovi“ i pripadnici ATJ-a Lučko krenuli su u oslobađanje grada s jugozapada, pri čemu je ATJ Lučko oslobodila pakračku bolnicu. Bjelovarski policajci napredovali su sa sjevera, dok su se „Omege“ iz Prekopakre spustile prema gradu. Do kraja dana Pakrac je bio oslobođen.

Napadnut i Lipik

Istoga dana napadnut je i Lipik. Minobacačke granate sa srpskih položaja pogodile su i Dječji dom Lipik, u kojem se tada nalazilo oko 80 djece u dobi od 3 do 16 godina.

Budući da se napad dogodio u ranim jutarnjim satima, djeca su u trenutku granatiranja spavala. Nakon napada sklonila su se u podrum, gdje su provela čak sedam dana, sve do evakuacije.

Dječji dom Lipik tijekom Domovinskog rata u potpunosti je uništen.

Borbe sve do 1992. godine

Borbe za Pakrac, Lipik i Daruvar nastavile su se mjesecima, sve do početka 1992. godine, kada je sklopljeno primirje između Jugoslavenske narodne armije i Hrvatske vojske.

Hrvatske su snage u Daruvaru uspjele odbaciti pobunjene Srbe i JNA dalje od gradskih i prigradskih područja. Pakrac i Lipik nisu imali istu sudbinu. Oba su grada pretrpjela velika razaranja, a u njima su se vodile teške ulične borbe. Lipik je jedno vrijeme bio potpuno okupiran.

Stupanjem primirja na snagu, dio Pakraca ostao je pod okupacijom i još godinama predstavljao jedno od najvažnijih kriznih žarišta u zapadnoj Slavoniji. Konačno oslobođenje tog područja uslijedilo je u operaciji „Bljesak“ u svibnju 1995. godine.

19. kolovoza 1991. tako je ostao zapisan kao jedan od najtežih dana u novijoj povijesti Pakraca, Lipika i Daruvara – dan koji je označio početak otvorenih i krvavih borbi za ove gradove.