35. godina Prve studentske bojne: Pohađali su školu života i smrti na osječkim bojištima

Osijek se u ponedjeljak, 5. listopada, prisjetio svojih heroja s početka Domovinskog rata - Prve hrvatske studentske bojne, prve i jedine postrojbe u Hrvatskoj sastavljene isključivo od studenata, koja je osnovana 5. listopada 1991. te je obilježila 35. godišnjicu osnutka.

Središnji program obilježavanja započeo je svetom misom u retfalačkoj crkvi, a nastavljen je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Kapelici mira te izložbom ratnih fotografija i svečanom akademijom na Ekonomskom fakultetu koji nije slučajno odabran za mjesto radnje. Naime, njegova je kantina tijekom Domovinskog rata bila dom Studentske bojne, a mnogi su od njezinih pripadnika kasnije su nastavili studij na ovom i drugim fakultetima te je među njima više danas uspješnih akademskih djelatnika i gospodarstvenika.

Zanimljivo, prvi poziv za osnivanje ove postrojbe upućen je na Radio Osijeku, nakon čega se okupilo prvih tridesetak studenata Sveučilišta J. J. Strossmayera.

"U moru razgovora tih ljetnih mjeseci, pod paučinom jugo zrakoplova, u osječkoj Retfali tri su dječaka, poznamo ih kao Goju, Ćomija i Artura, brain stormala i zaključila da treba napraviti nešto "svoje". No, kako? Nastave nema, ne možeš ući u predavaonice i uživo pozvati ljude… Sva sreća, imali smo Radio Osijek. I posebna, kratka, neplanirana emisija, koje nije bilo u programu, otišla je uživo. Tadašnji urednik, gospodin Slavko Milas, otvorio je vrata studija, i obavili smo razgovor kojem je konačni cilj bio poziv studentima da se jave u dragovoljačku studentsku postrojbu. Neki su čuli emisiju, neki su čuli od onih koji su čuli…i došle su prve kolegice i kolege", prisjetio se ratni zapovjednik Studentske bojne, bojnik Artur Gedike (U osnivanju Prve studentske bojne sudjelovao je general Jozo Jović koji je u organizacijskom i logističkom smislu dao veliki doprinost, a ratni zapovjednik bio je Artur Gedika kojega je, prije rasformacije bojne, zamijenio Milan Bugarić).

Tijekom Domovinskog rata ovi su hrabri studenti aktivno sudjelovali u obrani Osijeka i okolnih mjesta, a na tom su putu platili visoku cijenu; 13 je pripadnika ranjeno, dozapovjednik Tihomir Matić poginuo je na Staru godinu 1991., dok je Ivica Škorić nestao prilikom proboja u Laslovu.

"Imali su izbor, otići ili ostati. Ostali su. Ostali su zato što srce nije priznavalo da postoji izbor. Moralo se ostati. Svim našim ratnicama i ratnicima dugujemo spomen na tu čast, odlučnost i snagu, svaki dan. Posebno to dugujemo onima kojih među nama danas više nema. Dugujemo to i roditeljima, obiteljima koji su podnijeli i još uvijek nose neopisivu bol", rekao je Gedike koji Osječku studentsku bojna sažima u tri riječi: Summa Cum Laude (najviša akademska pohvala koja dolazi iz latinskog jezika i znači "s najvećom pohvalom", nap. a.)

- Jedan čovjek koji je jako volio sve studente i sve mlade ljude općenito, sažeo je bit na jednoj stranici pa ću ga citirati. On je prof. dr. Stanislav Marjanović, tada Rektor a prethodno Prorektor zadužen za mobilizacijske i ratne pripreme Sveučilišta, a rekao je: "Pohađali su školu života i smrti u ratničkom zvanju na osječkim bojištima, Ernestinova, Laslova, Kolođvara, Antunovca… Na njima su i ginuli, nestali bili ranjavani. Stečene životne spoznaje su bolne. Suborci su izrasli iz njih. Svi oni, naša hrvatska mladost, zapravo, obranila je Hrvatsku, uvela ju je u svijet međunarodnog priznanja, u Ujedinjene narode. Ona će znati voditi hrvatski narod u sigurnu budućnost bolje od svih nas. Pozvani su za to. Mi učimo od njih. Ponosni kao Sveučilište što ih imamo, tužni zbog svih studenata koji su položili svoje živote i u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni, kojih neće biti sutra s nama", kazao je Artur Gedike.

Prof. dr. sc. Zdenko Lončarić s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti otkrio je novinarima kako se Prvoj studentskoj bojni priduružio s 25 godina, kao već svršeni student, a bio je zadužen za provođenje obuke mlađih suboraca.

- Ta zajednička nevolja dovela me u divnu ekipu ljudi koji su bili mlađi od mene. Njihovu veliku energiju, ljubav i hrabrost trebalo je sačuvati i usmjeriti u pravom smjeru, jer većina nije prošla nikakvu obuku. Bilo je jako veliko zadovoljstvo raditi s njima, bil je to, na koncu, izuzetno uspješna i dobra jedinica, jedan od stupova obrane grada Osijeka i okolnih mjesta. Osjećam se ponosno što sam bio njezin dio, rekao je Lončarić.

Zlatko Grgić 1991. imao je 21 godinu kada se priključio Prvoj studentskoj bojni.

- Vrijeme čini svoje, ostarili smo, sjećamo se ljudi kojih više nema s nama, a nedavno nam je u Zagrebu preminuo suborac i prijatelj Tomislav Čačulović koji se jako veselio ovom okupljanju. Lijepo je vidjeti suborce, drago mi je da su još uvijek veseli, vedri, sretni, ipak smo nešto učinili ne samo za ovaj grad i ovo područje, a to je da imamo državu. Nije bilo lako, u tim trenucima nismo imali doslovno ništa, ni uniforme, a nismo bili ni uvježbani, bilo je dosta momaka mlađih od 18 godina koji nisu prošli vojnu obuku i nisu znali s naoružanjem. Kasnije je sve došlo na svoje te su stigli i rezultati, prisjetio se Grgić.

Dinko Tandara, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, otkrio je kako je uz ovu Studentsku bojnu postojala još jedna postrojba studenata, ona sa zagrebačkog Kineziološkiog fakulteta koja se priključila specijalanoj policiji Alfa.

- Bili su to dečki koji su upisali fakultet, budući intelektualci, koji su shvatili što im vrijedi studirati ako neće biti Hrvatske i odlučili najprije odraditi taj posao, kao i mnogi drugi koji su ostavili svoje poslove i školovanja da bi se priključili HV-u i obranili Hrvatsku. Svaka im čast na tome, rekao je Tandara.

Izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića, državni tajnik Vlado Galić rekao je kako će djelovanje Prve studentske bojne ostati trajno zapisano u obrani Osijeka i Hrvatske.

- Prva hrvatska studentska bojna nije samo ime postrojbe koja je prerasla u satniju, nego dio povijesti Osijeka i životnih priča studenata koji su u najtežim trenucima pokazali hrabrost i zajedništvo, kazo je.

Svečanoj akademiji prisustvovali su i izaslanici Grada Osijeka (Mato Lukić) i Osječko-baranjske županije (Tunjica Petrašević).

BIO JE TO PRAVI ROKENROL

Posljednji zapovjednik Prve studentske bojne prije nego što je rasformirana u kolovozu 1992. bio je "Glasov" urednik Milan Bugarić, koji se prisjetio tih dana.

- Držali smo položaj uz rijeku Dravu, malo ljudi zna da je kod Pampasa bilo borbenih djelovanja, a prošli smo i Antunovac, Ivanovac, Laslovo... Svi smo bili studenti u tom trenutku, između 19. i 22. godine. S odmakom, kada se maknu sve one loše stvari kao što su ranjavanja i smrt, bio je to pravi rock and roll! Ali doslovce rock and roll! Mlad si, ne razmišljaš, čak smo morali kočiti ljude u njihovoj želji odlaska na teren. Naravno, kada su borbe stale jedosntavno smo zaključlili tu priču i vratili se studiranju i normalnom životu. Danas imamo pet-šest doktora znanosti, neki rade na osječkom Sveučilištu, neki u Zagrebu, a ima nas i u Hamburgu, rekao je Bugarić.