HRABROST KOJA NE BLIJEDI Poručnica Ana Damjanović: Od snova o letenju do posljednje bitke na posavskom ratištu

U Domovinskom ratu tisuće su žena dragovoljno stale u obranu Hrvatske, prihvaćajući odgovornosti i opasnosti koje su nadilazile tadašnje društvene okvire. Među njima je bila i poručnica Hrvatske vojske Ana Damjanović, žena čiji su životni put obilježili ljubav prema zrakoplovstvu, rad u ratnoj bolnici u Osijeku i odlazak na bojište.

Rođena 28. veljače 1965. godine u slavonskoj obitelji Josipa i Marije Damjanović, Ana je odrasla u Širokom Polju, na području današnje Osječko-baranjske županije. Od mladosti je pokazivala samostalnost, znatiželju i odlučnost, a njezini su se interesi razlikovali od onoga što se u to vrijeme uobičajeno očekivalo od žena.

Njezin životni put vodio ju je od pilotskog osposobljavanja i odlaska na rad u Švicarsku do ratnog Osijeka, a potom i do bojišta u Bosanskoj Posavini, gdje je u lipnju 1992. godine izgubila život.

Od pilotske izobrazbe do ratne bolnice u Osijeku

Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja Ana je uspješno završila osposobljavanje za pilota klipnog zrakoplova. Stekla je znanja i vještine koje su u to vrijeme bile rijetke među ženama, a zahtijevale su disciplinu, koncentraciju i tehničku stručnost.

Krajem osamdesetih godina otišla je u Švicarsku u potrazi za zaposlenjem. No, s početkom raspada Jugoslavije i širenjem prijetnje oružanog sukoba vratila se u Hrvatsku.

Početkom 1991. zaposlila se kao telefonistica u Općoj bolnici u Osijeku. Kako je rat postajao sve brutalniji, a grad se našao pod sve snažnijim topničkim napadima, bolnica je postala jedno od ključnih mjesta spašavanja ranjenih branitelja i civila.

U ratnim uvjetima održavanje komunikacijskih veza bilo je od iznimne važnosti za organizaciju rada i zbrinjavanje unesrećenih. Ana je i na tom radnom mjestu sudjelovala u naporima da se pomogne ljudima čiji su životi bili ugroženi ratom.

Međutim, rad u bolnici nije bio kraj njezina ratnog puta.

Dragovoljno je otišla u 106. brigadu HV-a

Tijekom 1991. godine Ana je odlučila izravno sudjelovati u obrani zemlje. Dragovoljno je pristupila 106. brigadi Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske, postrojbi koja je imala važnu ulogu u obrani Osijeka i istočne Slavonije.

Nije se odlučila za siguran odmak od bojišnice. Prihvatila je vojničke obveze i odgovornosti u vremenu kada je obrana Hrvatske zahtijevala goleme napore i osobne žrtve.

Zahvaljujući svojim sposobnostima i vojnom angažmanu stekla je čin poručnice Hrvatske vojske. U vrijeme kada su žene u borbenim postrojbama još bile rijetkost, Ana je svojim sudjelovanjem u obrani zemlje postala dio generacije koja je preuzela odgovornost za sudbinu Hrvatske.

Njezin put svjedoči i o doprinosu žena u Domovinskom ratu, koje su, osim u medicinskim i logističkim službama, sudjelovale i u zahtjevnim zadaćama na bojišnici.

Posljednja bitka u Bosanskoj Posavini

Nakon primirja početkom 1992. godine težište ratnih zbivanja snažno se pomaknulo prema Bosni i Hercegovini. Bosanska Posavina postala je poprište žestokih borbi, a hrvatske snage nastojale su zaustaviti prodor srpskih snaga i očuvati važne komunikacijske pravce.

U obrani toga područja sudjelovali su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, kao i pripadnici Hrvatske vojske i dragovoljci iz Hrvatske.

U tim se borbama našla i poručnica Ana Damjanović.

Dana 24. lipnja 1992. godine poginula je u selu Kornica na području Bosanskog Šamca. Njezin je život završio na posavskom ratištu, daleko od rodnog Širokog Polja i obitelji koja je nakon njezina nestanka ostala bez odgovora o njezinoj sudbini.

Prema dostupnom prikazu njezina ratnog puta, u službenim je evidencijama nakon pogibije bila vođena kao nestala osoba jer njezini posmrtni ostaci nisu odmah pronađeni i identificirani.

Gotovo dvije godine neizvjesnosti

Za Anine roditelje i brata njezina je pogibija značila početak dugog i bolnog razdoblja neizvjesnosti. Umjesto mogućnosti da je dostojno isprate na posljednji počinak, morali su čekati vijest o tome što se dogodilo s njihovom kćeri i sestrom.

Odgovor je stigao tek 1994. godine, kada je njezin brat pozvan na identifikaciju posmrtnih ostataka u Odjelu patologije Opće bolnice u Osijeku.

Mjesto identifikacije činilo je cijelu priču još potresnijom. Upravo je u toj bolnici Ana provela prve ratne mjesece, radeći na komunikacijama i pomažući u organizaciji skrbi za ranjene. Tri godine nakon početka rata njezina je obitelj ondje dočekala potvrdu njezine sudbine.

Nakon identifikacije posmrtni su ostaci prevezeni u rodno Široko Polje. Dana 5. srpnja 1994. godine Ana Damjanović pokopana je na mjesnom groblju uz vojne i državne počasti. Obitelj, suborci i mještani oprostili su se od žene koja je svoj život položila u obrani Hrvatske.

Za ratne zasluge i doprinos obrani zemlje posmrtno je odlikovana državnim odličjem.

Sjećanje koje ne blijedi

U Širokom Polju podignuto je spomen-obilježje Ani Damjanović, trajni podsjetnik na njezin život i žrtvu. Svake se godine u listopadu održava komemoracija u njezinu čast, uz misu zadušnicu, polaganje vijenaca i paljenje svijeća.

Na tim se okupljanjima susreću članovi obitelji, suborci, predstavnici braniteljskih udruga i mještani kako bi sačuvali uspomenu na svoju sumještanku i hrvatsku braniteljicu.

Priča o Ani Damjanović nije samo priča o jednoj časnici koja je poginula na bojištu. Ona govori i o ženama koje su dragovoljno stale u obranu Hrvatske, o pripadnicima slavonskih postrojbi koji su sudjelovali u borbama izvan granica današnje Hrvatske te o obiteljima koje su godinama živjele s neizvjesnošću zbog nestanka svojih najmilijih.

Ana je od pilotskih snova i rada u ratnoj bolnici stigla do bojišta na kojem je izgubila život. Iza nje su ostali njezina obitelj, suborci i ime koje se čuva u sjećanju njezina rodnog kraja.

Žrtva poručnice Ane Damjanović podsjeća da iza povijesnih datuma i vojnih izvješća stoje konkretni ljudi, njihovi životi, obitelji i odluke koje su donosili u najtežim trenucima. Njezino ime i danas pripada povijesti Domovinskog rata i sjećanju na one koji su za slobodu Hrvatske dali ono najvrjednije – vlastiti život.

Izvor: Portal Veterani.