Marijan Erceg prisjetio se prvog borbenog dana topnika sa Žirja

Marijan Erceg, jedan od topnika sa Žirja tijekom Rujanskog rata, prisjetio se dolaska na otok neposredno uoči napada na Šibenik te prvog borbenog dana, 16. rujna 1991. godine. U razgovoru za portal Domovinski rat opisao je kako su osposobljavali topove proizvedene još 1943. godine, a potom iz njih djelovali prema brodovima kod Zlarina i području Šibenskog mosta, piše sibenik.in.

„Na Žirje sam došao predvečer 14. rujna 1991. godine. Uputili smo se prema vojarni Koromašno, gdje smo prenoćili. Ujutro 15. rujna stiglo je nekoliko osobnih automobila sa Žirja, a tada se okupilo još nekoliko nas pričuvnih policajaca“, prisjetio se Erceg.

Nakon što je zadužio pušku, otišao je na bitnicu na brdu Zvizdulje, na kojoj se nalazilo šest topova. U obrani su prvenstveno korištena četiri topa na vrhu brda, međusobno udaljena oko 35 metara, dok se dva topa u podnožju nisu primarno koristila jer su bila okrenuta prema otvorenom moru.

„Sami topovi bili su proizvedeni u Italiji 1943. godine, kalibra 90 milimetara, u tvornici Ansaldo, a Jugoslavija ih je dobila na račun ratnih reparacija nakon Drugog svjetskog rata“, ispričao je.

Erceg je zauzeo mjesto na četvrtom topu, a njegovu posadu činili su Zvonko Junaković, Ivan Lača, Stipe Juras, Ivan Radovčić, Ivan Lovrić i Nikola Orbanić. Odmah su prionuli pripremama za djelovanje.

„Uhvatili smo se odmašćivanja topa jer su ga prije nas mehaničari iz remontnog zavoda samo djelomično odmastili. Tražili smo drvene daščice kako bismo skidali mast s cijevi. Budući da sam služio na topovima u JNA, pokazivao sam ostatku posade kako funkcionira njihova uporaba“, kazao je Erceg.

U pripremama su im pomagali i Tribunjci koji su ribarskim brodovima stigli na Žirje te prenosili streljivo iz skladišta do bitnice.

Prvi plotuni 16. rujna

Dan poslije počeo je napad na Šibenik. Erceg i njegovi suborci jutro 16. rujna proveli su nastavljajući čistiti topove i uvježbavati rukovanje njima. Potom su satima iz podzemnih skloništa iznosili kutije s municijom.

„U svakoj kutiji bile su po dvije granate od 60 kilograma. Od cijele posade ja sam jedini imao pušku. Kad se spustila noć, iz pravca Skradina čule su se sve jače detonacije“, prisjetio se.

Nešto prije 21 sat stigla je zapovijed za prvo borbeno djelovanje.

„Dobili smo naređenje da djelujemo po brodovima koji su bili na južnoj strani Zlarina. Ja sam izvršio prvo probno opaljivanje s obzirom na iskustvo baratanja topom. U tom trenutku bila je nervoza hoće li topovi uopće opaliti s obzirom na njihovu starost, ali, srećom po nas, uredno su funkcionirali“, ispričao je.

Nakon probnog hica uslijedili su prvi plotuni bitnice sa Žirja. Ubrzo je stigla i vijest da su tenkovi stigli do Šibenskog mosta.

„Načelnik policije Nikola Vukošić pitao je Alića ima li Žirje domet do mosta. Alić je rekao da je to blizu krajnjeg dometa i da nije sigurno možemo li dobaciti. Vukošić je odgovorio: 'Gađaj pa što bude.'“

Erceg se prisjetio i detalja koji je među topnicima ostao posebno zapamćen.

„Istog dana dobili smo motorolu. Kodno ime bitnice bilo je 'Sarajevo', a kada smo pogodili most, postali smo 'Hrvatska'“, ispričao je.

Bio je to tek prvi dan višednevnog djelovanja topnika sa Žirja u obrani Šibenika. U nastavku razgovora Erceg govori o borbama sve do 22. rujna, napadima zrakoplova na Žirje, djelovanju prema brodovima, tenkovima i vojarnama te posljednjem danu obrane Šibenika.

Cijeli intervju s Marijanom Ercegom pročitajte na portalu Domovinski rat.