Pakao nakon Oluje za koji mnogi ne znaju: ‘Nisu ih trebali slati čamcima’
U hrvatskoj je javnosti uvriježenom postala činjenica da je do kompletnog oslobođenja našeg teritorija došlo vojno-redarstvenom akcijom Oluja. No, iako je u ovoj akciji očišćen velik dio okupiranog područja, oružanih sukoba je bilo i dalje. Dakle, rat nije bio gotov.
Jedna od akcija koja se odigrala mjesec i pol dana nakon Oluje bila je Una ’95. Riječ je o najosporavanijoj akciji o kojoj nerado govore oni koji su je naredili, a suzdržani su i oni koji su u njoj izravno sudjelovali. Iako je za mnoge rat bio službeno gotov, tada je poginulo 49 branitelja, a među njima čak 13 pripadnika vojno izučenih Crnih mambi.
Odluka o ovoj akciji smatra se jednom od najbrzopletijih odluka Glavnog stožera HV-a: “Ova akcija trebala se dogoditi još tijekom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo”, kazao je naš sugovornik s Banovine koji već godinama pokušava doći do istine o jednom od najvećih poraza HV-a u kojem smo, na samom kraju rata, izgubili najobučenije vojnike.
Mnogi smatraju da je ova akcija bila bespotrebna
“Jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su ga forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH s teritorija BiH”, dodao je.
Međutim, uz sve gubitke, naša je vojska čekala zapovijedi o daljnjem napredovanju: “Nije im palo napamet nikakvo povlačenje. Ipak, zapovijed je došla… Nije nikakva tajna da je zapovijed došla od samog SAD-a, koji je procijenio da bi, nakon što je Srbija primila silne izbjeglice iz Oluje, sada mogla primiti i oko 300.000 izbjeglih Srba iz BiH. SAD je zaključio da bi jedino povlačenje Hrvatske vojske moglo spriječiti kaos u Srbiji, a nije se Hrvatskoj libio zaprijetiti i napadima NATO-a”.
Mjesec listopad 1995. godine obilježila je posljednja operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH.
Posljednja velika akcija odigrala se dva mjeseca nakon Oluje
Operacija Južni potez imala je za cilj odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac te staviti pod nadzor putove koji vode prema Banja Luci (Čađavica – Mrkonjić-Grad – Banja Luka). Operacija Južni potez trajala je od 8. do 15. listopada 1995., a hrvatski stožer vodili su generali Ante Gotovina, Rahim Ademi i Ljubo Česić-Rojs, dok zapovjednici na terenu bili Damir Krstičević, Ivan Korade, Miljenko Filipović, Zlatan Mijo Jelić, Željko Glasnović i drugi.
Drugog dana akcije hrvatske su snage oslobodile Mrkonjić Grad te izbile na planinu Manjaču. Tijekom tih borbi poginuo je brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade. Operacijom Južni potez, Banja Luka se našla u dometu hrvatskog topništva. Hrvatske snage došle su na 23 km od grada, a bilo je jasno da bi padom Banja Luke, pala i cijela Republika Srpska. Međutim, međunarodna zajednica, koja je bila sklona da Banja Luka ostane u srpskim rukama, strogo je i hitno obustavila daljnje napredovanje hrvatskih snaga te započela snažni pritisak na predsjednika Tuđmana. Argumentiralo se da bi se padom glavnog srpskog uporišta u BiH pokrenula nova izbjeglička kriza, koja bi mogla prisiliti vojsku tadašnje SR Jugoslavije da se izravno uključi u rat.
Izvor:dnevno.hr
