Srpski fotograf se šokirao kad je vidio što rade zarobljenim Hrvatima: ‘Molio sam ih da nas sve ne zamrze’

Obilježavanje Dana sjećanja na razmjenu logoraša srpskih koncentracijskih logora održat će se kod spomen-obilježja “Vrata Slobode” u prigradskom naselju Nemetin u Osijeku, a planirano je prigodno obraćanje ministra Anušića.

Podsjetimo, 14. kolovoza 1992. godine u Nemetinu je izvršena najveća razmjena zatočenika srpskih logora u Domovinskom ratu. Toga dana oslobođeno je 714 hrvatskih branitelja i civila zarobljenih u Vukovaru koji su u logorima prošli neviđene torture, mučenja, ponižavanja i silovanja – bivši zatočenici većinom nazivaju danom ponovnog rođenja.

Fotograf ušao u autobus sa zatočenicima

Kako se radilo o velikom broju ljudi, u pregovore je bio uključen Međunarodni crveni križ te hrvatski i srbijanski, a cilj je bio razmjena “svi za sve”. No, ovaj značajni događaj koji je logorašima bio novo svijetlo u život, nije prošao glatko. Naime, dolaskom kod Nemetina za zatočenike je uslijedila prava drama…

Pregovori dviju strana su se odužili, a za to vrijeme hrvatskim zatočenicima su stražari ulazili u autobuse i govorili da ih hrvatska Vlada ne želi, te prijetili da će ih ponovno vratiti u zatvore. Strahujući od povratka u logore, fizički i psihički iscrpljeni zatočenici su se po autobusima dogovarali da će, ako dođe do takvog scenarija, iskočiti iz autobusa i razbježati se okolo samo da se ne bi ponovno morali vratiti u zatvore.

Autor ovih fotografija Dragoljub Zamurović o ovom užasnom događaju u monografiji “Sećam se” napisao je: “Imam ideju da uđem u jedan od autobusa i širokim objektivom snimim fotografiju enterijera sa grupom zarobljenika koji su prisiljeni da drže glave među nogama. Povremeno su prisiljavani da dižu ruku sa raširena tri prsta i pevaju ‘Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala’ , ali svuda na vratima su vojnici koji ne dozvoljavaju ulaz”, zapisao je šokirani fotograf.

“Zamolio sam Hrvate da nas sve ne zamrze zbog ljudskog taloga”

“Zaprepastilo me je grubo ponašanje vojnika prema zarobljenicima. U jednom trenutku vojnici su izašli iz autobusa i ja nisam izdržao, a da ne kažem zarobljenicima koji su i dalje držali spuštene glave da ti vojnici koji su ih maltretirali ne predstavljaju Srbe, već ljudski talog i zamolio ih da zbog toga ne omrznu ceo srpski rod.”

I sam put do razmjene, mnogima je bio neizvjestan i težak. Najmučniji primjer je slučaj jedine Hrvatice zatočene u srpski logor. Vukovarku Mandu Matić koju su, iako psihički bolesnu, srpski mediji proglasili “snajperisticom koja je pobila mnoge Srbe”, pamte brojni logoraši koji su tada zajedno s njom putovali prema mjestu razmjene. Jedan od njih bio je i Predrag Matić, pokojni bivši ministar branitelja, koji je ispod oka promatrao što vojnici rade nesretnoj Mandi.

“Bilo je mučno gledati što su ti balavci činili nemoćnoj, ali na sreću po nju i nesvjesnoj ženi. Najprije su je natjerali da stavi palicu u usta i simulira felacio, što ih je oduševljavalo, a potom da jezikom poliže dobar četvorni metar poda autobusa. To je bilo istodobno odvratno i jadno, ali nitko od nas nije mogao ništa poduzeti da bi spriječio mučenje jadne Mande. Nasreću, nakon nekog vremena ostali vojnici morali su otići natrag do svojih autobusa i tako je prekinuto odvratno ponižavanje.”, opisao je u knjizi Ništa lažno.