Danas u Osijeku premijera filma „Mupovci Dalj“ posvećenog poginulim hrvatskim policajcima

Tragedija u Dalju iz 1991. godine, kada je na jednom mjestu ubijen najveći broj hrvatskih policajaca, ostala je jedan od najtežih simbola obrambenog Domovinskog rata. U spomen na poginule branitelje snimljen je kratki dokumentarno-animirani film „Mupovci Dalj“. Film je dio šireg projekta kojim producent Marijan Gubina želi sačuvati sjećanje na žrtvu hrvatskih policajaca i stradanje hrvatskog naroda.

Film posvećen stradalim hrvatskim policajcima

Producent Marijan Gubina, humanitarac, mirotvorac i pisac, hrvatskoj javnosti poznat ponajprije po autobiografskom romanu „260 dana“, za Narod.hr govorio je o ulozi hrvatske policije u obrani zemlje.

“Novija povijest ne bilježi da je policija odigrala tako značajnu ulogu u stvaranju obrane svoje države kao što je to učinila hrvatska policija”, ističe Gubina.

Projektom „Mupovci“ želi se dokumentarno-animiranim filmovima sačuvati sjećanje na smrtno stradale hrvatske policajce. Prvi kratki serijal posvećen je Dalju, mjestu u kojem je tijekom napada poginuo najveći broj policajaca na jednom mjestu.

“Njima u znak zahvale otimamo od zaborava sve smrtno stradale policajce dokumentarno-animiranim filmom Mupovci povodom obilježavanja tragedije Dalja, gdje je poginuo najveći broj policajaca na jednom mjestu. Snimili smo kratki serijal naslova Mupovci Dalj i nastavljamo dalje s ostalim serijalima, dok je glavni film Mupovci također u izradi”, najavljuje Gubina.

Poziv na premijeru u Osijeku

Govoreći o razmjerima stradanja u Dalju, Gubina je podsjetio da je u tom malom mjestu na području općine Erdut ubijeno 138 osoba. Selo je, kako navodi, bilo gotovo pretvoreno u logor, dok je agonija hrvatskog stanovništva trajala godinama.

“Kada pričamo o tragediji Dalja, nužno je istaknuti da je u jednom malom mjestu kao što je Dalj – općina Erdut – ubijeno 138 osoba. Cijelo selo bilo je praktički pretvoreno u logor i da je agonija hrvatskog naroda trajala više godina”, podsjeća.

Gubina smatra da se stradanje hrvatskog naroda u obrambenom Domovinskom ratu mora sačuvati od zaborava. Građane je pozvao da na dane obilježavanja tragedija odvoje dio svojega vremena i odaju počast ljudima koji su dali život.

“Mislim da je najmanje što možemo napraviti je otimati od zaborava kalvariju hrvatskog naroda u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. I evo, baš ovakve dane, kada se obilježavaju te tragedije, ne reći da nam je teško, da nam je vruće ili da nam je hladno, nego izdvojiti sat-dva svoga života jer ti ljudi su dali cijeli svoj život”, poziva Gubina.

Premijera kratkog dokumentarno-animiranog filma „MUPOVCI DALJ“ održat će se 31. srpnja 2026. godine u 20 sati u IT Parku, u Industrijskoj četvrti u Osijeku.

“Najmanje što možemo učiniti u znak zahvale jest odazvati se ovom pozivu i svojim prisustvom uveličati obilježavanje tragedije u Dalju premijerom kratkog dokumentarno-animiranog filma “MUPOVCI DALJ”, koja će se održati 31. srpnja 2026. s početkom u 20 sati u IT Parku (Industrijska četvrt, Osijek). U iščekivanju Vašeg dolaska”, poručuje Udruga Mirotvorci.

Napad na Dalj i pogibija 39 branitelja

Dalj, malo selo na Dunavu u općini Erdut, 1. kolovoza 1991. godine postao je mjesto jednoga od najtežih zločina na početku Domovinskog rata. Jedinice 51. motorizirane brigade JNA, uz potporu Teritorijalne obrane, napale su šire područje Erduta i počele napredovati prema Dalju.

Opsada Policijske postaje trajala je satima. Nakon što je postaja pala, srpski agresori ubili su sve preživjele branitelje. U jednom danu poginulo je 39 ljudi: 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.

Jedini preživjeli iz Dalja: ‘Ljudi koje sam smatrao prijateljima predali su me svojim četnicima’

Jedini preživjeli bio je policajac Josip Čičak. Nakon što je ranjen u glavu i nogu, sakrio se u svinjac. Ondje je dva dana kroz pukotine promatrao napadače kako slave.

Pronašli su ga bivši kolege koji su prešli na stranu JNA. Nakon mučenja i zatočeništva u logoru, oslobođen je u razmjeni zarobljenika.

Logori, nestanci i masovne grobnice

Nakon napada tisuće Hrvata bježale su pred srpskim agresorom. Oni koji su ostali završavali su u logorima kojima su uglavnom upravljali arkanovci.

Kroz poljoprivredno dobro prošlo je oko 7000 osoba. Lakši zatočenici držani su u zadruzi, dok su teži zatočenici bili zatvoreni u podrumima i zgradi Mjesne zajednice. Svake noći odvođeno je između pet i 50 ljudi koji se više nisu vraćali.

Dio ubijenih završio je u masovnim grobnicama, a dio u Dunavu. Arkanovi vojnici na Daljskoj planini ubili su i spalili 52 osobe. Prema procjenama, ubijeno je do 500 ljudi.

U napadu su sudjelovale i snage Željka Ražnatovića Arkana. Međunarodni sud u optužnici protiv Slobodana Miloševića naveo je da su u rujnu i listopadu 1991. godine u Dalju strijeljani civili. U Ćeliji je ubijeno 11 osoba, a u policijskoj zgradi njih 28. Njihova tijela bačena su u Dunav.

Bez pravomoćnih presuda

Šest dana nakon masakra ubijen je Stjepan Penić, prvi novinar stradao u Domovinskom ratu. Odveden je iz svoje kuće i zatvoren, nakon čega je zaklan i zapaljen.

Unatoč podignutim optužnicama, za te zločine nitko nije pravomoćno osuđen. Slobodan Milošević, Željko Ražnatović Arkan, Goran Hadžić i zapovjednik brigade Enes Tasa umrli su prije donošenja presude.

Gubininih 260 dana u zatočeništvu

Marijan Gubina imao je deset godina kada je tijekom okupacije Dalja zajedno s obitelji proveo 260 dana u srpskom logoru. Nakon pada mjesta bio je prisiljen skupljati tijela ubijenih hrvatskih policajaca i branitelja.

Potom je s roditeljima i trima sestrama završio u logoru. Zatočenici su svakodnevno bili izloženi gladi, žeđi, premlaćivanjima, ponižavanju i neprestanoj psihičkoj torturi. Živjeli su u nehumanim uvjetima, uz lažna strijeljanja, ispitivanja i stalni strah od smrti.

Njegova obitelj pretrpjela je teške tragedije. Majka je brutalno premlaćivana dok je pokušavala zaštititi djecu, zbog čega joj je trajno narušeno psihofizičko zdravlje. Marijan je svjedočio višestrukom silovanju svoje sestre, koja je nakon zlostavljanja ostala trudna. I sam je teško pretučen te je jedva preživio pokušaj ubojstva.

Tragedije koje su se nastavile nakon logora

Obiteljska stradanja nisu završila izlaskom iz zatočeništva. Marijanov otac poginuo je u Domovinskom ratu, a mlađa sestra stradala je u prometnoj nesreći. Marijan je kao tinejdžer jedno vrijeme živio kao beskućnik.

Unatoč svemu što je proživio, život je posvetio promicanju mira, tolerancije i oprosta kako se ratne strahote više nikada ne bi ponovile. O najtežim danima svojega života napisao je knjigu „260 dana“, prema kojoj je Jakov Sedlar snimio film.