Je li SOA morala znati za međunarodni lanac opasnog otpada i upozoriti Plenkovića i Milanovića?

Afera s opasnim otpadom u Lici više se teško može promatrati samo kao ekološki ili kriminalistički problem. Kada desetci tisuća tona opasnog otpada godinama ulaze u Hrvatsku iz više država, kada se u priči pojavljuju međunarodne kriminalne veze, legalne tvrtke, prijevoznici, dokumentacija i veliki financijski interesi, tada se otvara i pitanje nacionalne sigurnosti.

Upravo tu počinje i pitanje uloge Sigurnosno-obavještajne agencije. SOA nije policija i ne vodi klasične kaznene istrage, ali njezin je posao prikupljati i analizirati podatke o pojavama koje mogu ugroziti nacionalnu sigurnost, posebno kada je riječ o organiziranom kriminalu, međunarodnim mrežama i mogućem utjecaju na funkcioniranje državnih institucija.

Razgovarali smo s dvojicom ljudi koji su godinama radili u hrvatskom sigurnosnom sustavu. Obojica smatraju da je slučaj ovakvih razmjera morao biti zanimljiv SOA-i.

„Mislim da je SOA trebala znati i o tome izvijestiti predsjednika i premijera. Jer ovo što se sada događalo svakako spada i u ugrožavanje nacionalne sigurnosti i to je onda svakako predmet interesa SOA-e“, ističe naš sugovornik koji je bio na istaknutoj poziciji u policiji.

Drugi sugovornik, koji je bio visokopozicioniran u hrvatskom obavještajnom sustavu, ide još dalje.„SOA je zbog takve velike operacije svakako to trebala znati i preko svojih kanala pratiti. Riječ je o velikom međunarodnom poslu i opasnom otpadu i to je svakako predmet nacionalne sigurnosti. Znači, po meni je SOA trebala znati i trebala izvijestiti Milanovića i Plenkovića, ali ja samo mogu nagađati je li to napravila“, ističe.

Upravo je to ključno pitanje. Ako je Europol govorio o međunarodnoj kriminalnoj mreži povezanoj s Italijom, Slovenijom i Njemačkom, ako su kroz Hrvatsku prolazile stotine pošiljki i ako su institucije već godinama imale pojedina saznanja o problemima s odlaganjem otpada, onda je legitimno pitati kada je cijela stvar postala tema sigurnosno-obavještajnog sustava.

Jer ovdje više nije riječ samo o tome je li netko prekršio propise o otpadu. Riječ je o mogućem dugotrajnom prodoru međunarodnog kriminalnog lanca u hrvatski gospodarski i institucionalni sustav, ugrožavanju okoliša, vode i zdravlja ljudi te sposobnosti države da kontrolira vlastiti teritorij.

Ako je SOA takvu prijetnju pratila, pitanje je kada je o njoj izvijestila Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Ako nije, onda se postavlja još neugodnije pitanje: kako je operacija takvih razmjera mogla godinama prolaziti ispod radara službe zadužene za zaštitu nacionalne sigurnosti?