NEŠTO MI JE CIJELI ŽIVOT NEDOSTAJALO' Potraga za hrvatskim identitetom: 'Slučaj smo za psihijatra, rođeni u jednoj zemlji, a volimo drugu'

Podcast "Mladi za domovinu" donio je emotivnu osobnu priču Nadira Ivanovića, potomka hrvatskih iseljenika iz Argentine koji je odlučio napustiti siguran posao i trajno se preseliti u domovinu svojih predaka.Nadir je rođen u Córdobi, otac mu je Hrvat, a majka Argentinka. Njegov pradjed emigrirao je u Argentinu iz Krstatica u Imotskoj krajini zbog teškog siromaštva. U podcastu objašnjava da je u njegovoj obitelji u Argentini uvijek postojala svijest i priča o tome da postoji država kojoj zapravo pripadaju, zbog čega mu je kroz djetinjstvo uvijek nešto nedostajalo. "Od malih nogu sam se pitao od kud sam, od kud je ovo prezime, nešto mi nije bilo jasno", započeo je Nadir na hrvatskom jeziku koji tada još nije govorio.

Slikovito je opisao taj neobičan osjećaj privrženosti domovini predaka: "Znam karikirati da smo dobar slučaj za psihijatra - mi smo rođeni u nekoj državi, ali mi volimo drugu državu u kojoj nismo rođeni". Kada mu je teta otkrila da u Argentini postoji hrvatski dom, odlazak tamo donio mu je osjećaj pripadnosti. Boravak u hrvatskom domu omogućio mu je da prepozna osobine koje je nesvjesno nosio u sebi.

Promatrajući druge ljude, njihov temperament i način komunikacije, shvatio je koliko su mu bliski. "Kada sam otišao u hrvatski dom sve mi je bilo jasno. Ne znam opisati taj osjećaj kada sam gledao drugu djecu, gledao ljude kako funkcioniraju, pričaju, kada sam gledao tu fizionomiju... meni je bilo to totalno blisko, bilo mi je kao da sam doma", prisjetio se Nadir.'To je bio moj kompas'

Kada je njegov pradjed, koji je emigrirao u Argentinu u drugom valu, već bio u mirovini, posjetio je Hrvatsku u vrijeme Jugoslavije i fotografirao se ispred stare rodne kuće. Na toj crno-bijeloj obiteljskoj fotografiji pradjed simbolično ljubi kamen. Ta je slika za Nadira imala magnetsku privlačnost i postala njegov životni putokaz. "Uzeo sam tu fotografiju i ne znam zašto, ali sam rekao: jedan dan u mom životu moram ići tamo i to je bio moj kompas". 

Prije 13 godina, kao nagradu za završetak fakulteta, odlučio je posjetiti Hrvatsku na dva mjeseca. Kako bi ostao, pristao je raditi bez plaće. Tijekom tog boravka proputovao je obalu, upoznao more te posjetio brojnu rodbinu u Imotskom, Slavoniji, Splitu i Trogiru što ga je potpuno očaralo.

"Prvi mjesec je bio da upoznam more jer sam slušao toliko priča o tom moru i gledao toliko slika. Drugi mjesec je bio za rodbinu, ali dva mjeseca nisu bila dovoljna. Nisam očekivao da imam toliko rodbine i hvala Bogu imam privilegiju i zahvalan sam što mi je moja rodbina otvorila ruke i prihvatili me", ispričao je Nadir koji je nakon trećeg povratka u Hrvatsku odlučio dati otkaz i preseliti se u domovinu svojih predaka u koju se zaljubio.