Od Varšavske do gradske vlasti: Možemo! danas polaže račun za svoja obećanja

Prije dolaska na vlast Možemo! kritizirao je Bandića zbog javne nabave, Pripuza, stupića, spalionice i odnosa prema radnicima. Danas, kada upravlja Zagrebom, iste teme vraćaju se kao pitanja za novu vlast. A tijekom štrajka ZET-a javno se oglasila i vozačica koja nije štrajkala te je podržala gradonačelnika.

Možemo! nije došao na vlast bez političke prošlosti. Tomislav Tomašević i njegovi suradnici godinama su gradili svoj politički put na prosvjedima i kritikama načina na koji je Milan Bandić upravljao Zagrebom. Prozivali su gradsku vlast zbog pogodovanja privatnim interesima, javne nabave, gradskih poduzeća, otpada i odnosa prema radnicima. Obećavali su transparentnost, odgovornost i zaštitu javnog interesa.

Danas oni vode Grad. Zato se njihove odluke moraju mjeriti istim kriterijima koje su postavljali Bandiću. Građani ne moraju prihvatiti da se svako pitanje o sadašnjoj vlasti odbacuje kao politički napad. Oni koji su tražili odgovore dok su bili oporba moraju biti spremni odgovarati kada su na vlasti.

Varšavska: borba protiv pogodovanja kao politički početak

U borbi protiv projekta u Varšavskoj Tomislav Tomašević sudjelovao je kao aktivist Zelene akcije i javno kritizirao odnos gradske vlasti prema projektu HOTO grupe. Govorio je o pogodovanju privatnom investitoru, izmjenama prostornih planova i gradskom novcu utrošenom za pristupnu cestu i rampu. To su bile njegove tadašnje optužbe i političke ocjene, a ne sudski utvrđene činjenice. No poruka je bila jasna: gradske odluke i trošenje javnog novca moraju biti pod nadzorom građana.

Prije lokalnih izbora 2021. Tomašević je obećavao kontrolu nad javnom nabavom Grada i Zagrebačkog holdinga te reviziju ugovora s privatnim tvrtkama koje su, prema njegovim riječima, postale monopolisti. Posebno je spominjao poslove Pripuzovih tvrtki u gospodarenju otpadom i kritizirao situacije u kojima se na natječaje javlja samo jedan ponuđač.

To nisu bile usputne poruke kampanje. Možemo! je na njima tražio povjerenje Zagrepčana i obećavao da će gradska vlast napokon poslovati drukčije.

C.I.O.S. i Pripuz: različite računice, nedovoljno jasni odgovori

Kao gradonačelnik, Tomašević je tvrdio da je poslovanje Grada s tvrtkama iz C.I.O.S.-a prepolovljeno. Grad je naveo da je od lipnja 2021. do kraja travnja 2024. tim tvrtkama platio 7,9 milijuna eura za obradu otpada, dok je za prethodne četiri godine naveo 16,8 milijuna eura.

C.I.O.S. je iznio drukčiju računicu: prema podacima te grupacije, prihodi njezinih članica iz gradskih poslova iznosili su 19,6 milijuna eura u Tomaševićevu mandatu i 19,69 milijuna u Bandićevu. Riječ je o različitim kategorijama ugovora i obuhvatu poslova, pa se ti iznosi ne mogu jednostavno proglasiti izravno usporedivima.

Upravo zato gradska vlast treba objaviti jasnu i provjerljivu usporedbu: koje su tvrtke dobile koje poslove, koliko je za njih stvarno plaćeno i što se točno uspoređuje. Nije dovoljno politički proglasiti uspjeh ako građani ne mogu provjeriti brojke. Oni koji su Bandića prozivali zbog poslova s Pripuzom moraju uvjerljivo objasniti vlastite ugovore i suradnje.

Stupići: kritizirana praksa nastavila se i nakon promjene vlasti

Masovno postavljanje stupića bilo je jedna od prepoznatljivih odlika Bandićeve vlasti, a građani su ga kritizirali zbog cijene, broja i načina na koji se njima uređivao gradski prostor. No stupići su nastavili nicati i nakon promjene vlasti.

Cijena jednog elastičnog stupića s postavljanjem iznosila je 173 eura, a metalnog 146,63 eura. Procijenjeni trošak za nekoliko tisuća stupića premašio je pola milijuna eura bez PDV-a. Gradske službe navele su da su ugovori sklopljeni nakon postupaka javne nabave s najpovoljnijim ponuditeljima.

Proveden natječaj ne znači da se o cijeni i opravdanosti više ne smije pitati. Ako su stupići bili simbol lošeg upravljanja kada ih je postavljao Bandić, zašto su postali prihvatljivi kada ih postavlja Možemo!? Građani imaju pravo znati što su dobili za taj novac i po čemu se današnja praksa razlikuje od one koju su nekada kritizirali.

Resnik: od prosvjeda protiv spalionice do gradskog projekta

Aktivisti Zelene akcije i udruge Uzor iz Resnika prosvjedovali su protiv planova za postrojenje za termičku obradu otpada. Zagovarali su odvajanje, recikliranje i kompostiranje te upozoravali da se spaljivanje ne smije nametati prije nego što se uspostavi kvalitetan sustav gospodarenja otpadom.

Tomašević je poslije rekao da se protivio Bandićevu projektu kapaciteta 400 tisuća tona godišnje, za koji je tvrdio da bi spaljivao miješani otpad bez prethodnog odvajanja. Današnja gradska vlast planira centar za gospodarenje otpadom u Resniku, a razmatra i energanu za termičku obradu ostatka otpada nakon izdvajanja iskoristivih sirovina. Gradonačelnik tvrdi da je današnji projekt drukčiji, s manjim kapacitetom i prethodnim odvajanjem.

Možda se projekti razlikuju, ali građani imaju pravo vidjeti dokumente koji tu razliku potvrđuju. Stanovnici Resnika imaju pravo znati što će se graditi, kakve će posljedice projekt imati za njihovo naselje i zašto se lokacija koju su nekadašnji aktivisti osporavali sada predstavlja kao najbolje rješenje. Novi naziv projekta nije odgovor.

Maksimir: od „rugla“ do ulaganja većeg od 200 milijuna eura

Tomašević je kritizirao iznose koje je Grad ulagao u Maksimir, govoreći da je u stadion „ulupano“ 800 milijuna kuna, a da je ostalo „ruglo“. Danas Grad i Vlada pripremaju novi stadion i sportski kompleks. Procijenjena vrijednost samog stadiona iznosi oko 175 milijuna eura bez PDV-a, a cijelog kompleksa s garažom, terenima i pratećom infrastrukturom oko 205 milijuna eura bez PDV-a.

Novi stadion sam po sebi ne znači da se ponavlja Bandićeva politika. Ali, kada se radi o projektu vrijednom više od 200 milijuna eura, građani imaju pravo tražiti jasan troškovnik, izvore financiranja, rokove i nadzor nad potrošnjom. Oni koji su Bandiću spočitavali milijune uložene u Maksimir sada moraju pokazati kako će spriječiti da i novi projekt postane skupa zagrebačka priča bez odgovornosti za rokove i troškove.

Radnici: od obećanog partnerstva do javnog sukoba

Možemo! je najavljivao jači dijalog sa sindikatima i socijalno partnerstvo. No tijekom štrajka radnika Čistoće 2023. Tomašević je govorio da će štrajk prijaviti sudu i da radnicima dani štrajka neće biti plaćeni. Istodobno je pregovarao s radnicima, prihvatio dio njihovih zahtjeva i rekao da nema ništa protiv štrajka kao takvog, ali da se mora provoditi na određeni način.

Tijekom aktualnog štrajka ZET-a i Zagrebačkog holdinga gradonačelnik je nazivao štrajk „apsolutno neodgovornim prema građanima“ i najavio da Grad neće platiti dane u kojima radnici nisu radili. Sindikati su odgovorili da pregovaraju mjesecima i pozvali ga da dođe razgovarati kako bi se štrajk izbjegao.

O zakonitosti štrajka odlučuje sud. No ostaje političko pitanje: ako je socijalni dijalog bio jedno od obećanja, zašto su pregovori završili prekidom javnog prijevoza i javnim optužbama?

Vozačica koja nije štrajkala i njezina javna podrška gradonačelniku

Dok je većina vozača ZET-a sudjelovala u štrajku, Kristina Jozinović izašla je na tračnice s tramvajem broj 17. Za Dnevnik Nove TV objasnila je da je odlučila raditi jer je „tu za građane grada Zagreba“ i jer je smatrala da joj je dužnost odvoziti svoju rutu. Rekla je i da od početka nije podržavala takav oblik štrajka te da je smatrala kako se barem dio tramvaja mogao voziti prema nedjeljnom ili blagdanskom voznom redu.

Jozinović se osvrnula i na gradonačelnikovu najavu da štrajkašima dan neće biti plaćen. Njezin odgovor bio je jasan: „Mislim da je to u redu. Podržavam gospodina Tomaševića.“

Na snimkama zaslona Facebook profila pod imenom Kristina Jozinović navedeno je zaposlenje u ZET-u. Na profilu je prikazana i podijeljena objava Sandre Benčić s porukom podrške Tomislavu Tomaševiću. Riječ je o političkoj objavi vidljivoj na profilu pod njezinim imenom i o njezinoj javno izrečenoj podršci gradonačelniku. Same snimke, međutim, ne dokazuju stranačku pripadnost niti dogovor s Možemo!, ali nije ni daleko od toga.

Ono što se može jasno reći jest da je Jozinović javno objasnila zašto je vozila, usprotivila se štrajku i podržala Tomaševićevu odluku o neplaćanju dana štrajka. Njezine riječi i objava na društvenoj mreži dio su javnog konteksta, ali ne mogu zamijeniti raspravu o tome zašto su radnici štrajkali i je li gradska vlast učinila sve da se dogovor postigne. Po nekom starom i ustaljenom "receptu" uvijek se netko izdvoji iz skupine da skrene pozornost od glavne i bitne teme.

Isti kriterij mora vrijediti za sve

Možemo! je godinama tražio da se Bandićeva vlast mjeri prema odlukama, ugovorima i potrošenom novcu, a ne prema njezinim objašnjenjima. Sada isti kriterij vrijedi i za njih. Gdje su potpune i usporedive brojke o poslovima s C.I.O.S.-om? Kako se opravdavaju gradski troškovi? Što se točno planira u Resniku? Koliko će na kraju stajati Maksimir? I koliko je od obećanog socijalnog partnerstva ostalo kada su pregovori sa sindikatima završili štrajkom?

Izborna pobjeda nije dozvola da se vlast prestane propitivati. Ako su nekada tražili otvorene knjige, neka ih danas otvore. Ako su tražili odgovornost, neka je prihvate. Ako očekuju da građani vjeruju njihovim riječima, neka ih potkrijepe jasnim podacima i konkretnim rezultatima.