Tko pali vatre od Iloka do Dubrovnika?

Povijest je neshvatljiva ako ju ne promatramo kroz metafiziku. Ona se danas ne predaje na fakultetu uz povijest, spominje se uz filozofiju, ali nekada je postojala na zagrebačkom Filozofskom fakultetu  katedra koja se zvala filozofija povijesti. Ukinuta je po „oslobođenju“, a u vrijeme NDH predavao ju je dr. Julije pl. Makanec koji je smaknut 7. lipnja 1945. u četrdesetoj godini života.

Metafizika ne uživa osobiti ugled u današnje vrijeme niti kanimo o tome opširno govoriti. Spominjemo ju kao prostor uma i zaumlja koji postoji tisućljećima i ponekad nam padne na um kad se uhvatimo razmišljati o neobjašnjivim silama koje se nadnose nad naše male živote i vitlaju njima i u ratu i u miru. Držimo se za Božju ruku kako bi opstali i shvatili povijesne strahote koje su neobjašnjive običnom normalnom čovjeku koji ima savjest i pamćenje.

Užasnuti požarima koji ove 2026. godine haraju Hrvatskom, a započeli su 1971. u nekom zlom redoslijedu, obećani onim spaljivanjem lutaka Savke i Mike i povika rulje: ovako ćete svi gorjeti!, danas se sjećamo mnogih koji su svakako bili izazvani namjerno i to na svečane dane koje slavimo kao narod i vjernici. Sjećamo se naših proslava na otoku Braču u malom Sumartinu, naših fijera, kad su se baš na taj dan uoči Domovinskoga obrambenoga rata počeli pojavljivati požari. Redovito se zapali uvečer kad padne mrak pa su izbezumljeni ljudi kretali u obranu kuća i maslinika ne razmišljajući o pogibli. Tko nam je to palio?

Razmjeri požara pojačani su nakon DOR-a, sve više i sve bezočnije jer nikada nismo čuli da je netko kažnjen zatvorom za podmetanje požara. Javilo bi se stidljivim glasićem na vijestima kako su osumnjičeni i privedeni neki sumnjivci, ali nikada se nije saznalo tko su ti mali demoni ni kakvu su kaznu dobili za to zlo koje čine.

Ojunačeni nekažnjavanjem dežurni palikuće podmetnuli su jedan od najstrašnijih požara 2017. kad je ruka kakva nakazna metafizičkoga bića kanila spaliti Split. Silna su sredstva uložena u gašenje; opustošena su se polja, maslinici i vinogradi oporavljali dvadeset godina, a dotle se sivi pepeo i crna spaljena debla sablasno širila. Spaljeno je i kamenje koje se mrvi i ruši kad kiše isperu spaljenu zemlju, što ovoga trena prijeti Omišu i okolnih prostora. U ovom strašnom požaru kod Omiša ima ranjenih, mrtvih i još nije postavljena krajnja bilanca. O propasti cijelih obitelji da ne govorimo.

U ovome trenutku saznajemo iz javnih glasila, ali ne HRT!, da su to četiri osobe srpske nacionalnosti, od kojih su dvije u procesima oko krađe, a ženska osoba je Srpkinja udana za Poljaka. Izjave su odmah spomenule alkoholiziranost osoba, što bi trebala biti olakotna okolnost? po nekom običaju. Popili pa se zabavljaju. Čini se da će i lopovski dosje dvojice palikuća biti također olakotna okolnost, jer, eto, to su ionako neke bitange koje nisu politički obrazovane! Rade to zbog alkohola i ludosti. Nema tu mogućnosti dokazati namjeru ili terorizam. I bojimo se da će biti kao i prije: slučajno su potpalili desetak požara, igrale se delije nasred zemlje Hrvatske.

Onda se pitamo kako postupiti u ovom slučaju koji se ponavlja svake godine, samo nisu uhvaćeni in flagranti. Osoba koja je ugledala počinitelje, bolje da se pritaji, imaju oni načina da se osvete.

A sve je ovjereno ( to je njihova navika da „overavaju“ kao na Ovčari) podrškom Vučića koji poručuje nekidan da je ovo njihovo „poluvreme“, mi ustaše svoje smo završili Olujom.

Naši spisatelji po raznim novinama i portalima ponekad zabrazde u zemlju nigdjezemsku – ne bi se šteli nikome zameriti. Oni pravdoljubivi nagaze najslabijega i nevažnoga u „beočugu“, a to je u ovo vrijeme jadni Dabro. Čas je bećar, čas uvaženi saborski zastupnik, čas ugrožavatelj djece, čas ljubitelj klanja ljudi, čas pjevač poganih pjesama o Poglavniku, čas nepismeni ljubitelj pušaka. Njegova profinjena duhovnost izjavila je: „Sa zlom nema razgovora, u zlo treba pucati!“ Ispalo je da je to dokaz Dabrine strašne i sramotne metafizičke sadržine unutar lubanje i duše, te se, inače duhoviti i obrazovani, B. Beck obrušio na Dabru: “ …stavljanje pod zapovjedništvo mrtvog Poglavnika da bi se ubijali živi ljudi, u ime očuvanja granica Hrvatske i vlastitog tijela – što je za Dabru jedno te isto - svakako se ubraja u najveće zamislivo mračnjaštvo.(!!!) Ali potajna nada da će postati glasnogovornik cijelog naroda, da više ne će biti samo Hitler iz našeg malog sokaka, Dabri se ne će ostvariti. Ako ste Dabro, za sve probleme imate samo dva rješenja: pušku i harmoniku“.  (Narod.hr, 16. kolovoza 2026.)

Svakako da se duhovnom krajobrazu samoga nesretnoga Dabre ne treba diviti, dosegnuo je svoje moguće u kojem ima i dobroga i lošega. Njegova dilema puška-harmonika dovoljno je uska i neatraktivna, ali ipak nije posve krvoločna ili kako kaže pisac Beck mračnjaštvo! Ta riječ svakako ne spada u značaj Dabre iz sokaka. Ako Dabro kaže da na zlo treba pucati, možda mu dopustimo da misli na obranu u ratu, na primjer. Možda ima pravo i na takvo razmišljanje.

Zanimljivo je bilo i slučajno poklapanje ovoga zapisa o Dabri s datumom 16. kolovoza 1991. u selu Pecki. Toga dana ubili su Srbi četvoricu ljudi –  tri pričuvna policajca i jednoga civila koji su došli nahraniti stoku. Najprije su ih nastrijelili, potom mučili rezanjem tijela a onda dokrajčili sjekirama. Ivanu Bugarinu su izvadili srce… Znaju se imena, optuženi su za zločin četvorica četnika, a onda je Državno odvjetništvo 2010. odustalo od optužbe! Isti zločin dogodio se 14. kolovoza u Kraljevčanima  –  deset ljudi, Graberju, Majskim Poljanama, Pranjvoru, Dragotincu, Joševici, Novom Selu Glinskom i još 800 sela… i još… Pohodila sam i selo Sotin gdje se događalo isto i gdje su sjekirama dovršavali poslove naši Srbi i uvezeni četnici, ili obratno, svejedno. Molile majke i očevi, didovi i bake neka nam samo kažu gdje su bacili njihova tijela. Molio dida Hodak iz Sotina dok me držao za ruku, kao da ja mogu nešto pomoći, neka meni kažu gdje je njegov unuk, samo su ruku i nogu našli… ali nisu kazali.

Ne znam kako bi se odgovorilo na to zlo, harmonikom ili puškom? Što kažete Vi kolega Beck? Možda je naš junak Dabro mislio na te slučajeve?

Nemoguće je zaboraviti kako je Državno odvjetništvo odustalo od optužbe 2010. godine. ODUSTALO!

Kažu statistike da je ove godine 2026. bilo preko 8800 požara u Hrvatskoj! Nisu to samo požari uz more, sada su im se pridružili i oni kod Vukovara, Iloka, takvih zelenih prostora, vlažnih i močvarnih gdje nikada požari nisu harali. Sve slučajno, pijana roda logorovala s čapljom pa slučajno zapalile.  

O, gorka je ova šala, gorka kao i svakodnevne laži i objašnjenja, gadna kao lice Pupovca koji je već okrenuo stvar naglavačke –  palitelje našao u našim portalima i jadikovkama stradalih koji znaju tko pali ove vatrice od Iloka do Dubrovnika.