Velika Gospa u Hrvatskoj: vjernici hodočaste u marijanska svetišta

Brojni vjernici diljem Hrvatske u subotu hodočaste u marijanska svetišta kako bi sudjelovali u euharistijskim slavljima, procesijama i molitvama te proslavili blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Veliku Gospu.

Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koji se u hrvatskom katoličkom puku tradicionalno naziva Velika Gospa, a ponegdje i Gospojina, slavi se svake godine 15. kolovoza. U Hrvatskoj je Velika Gospa ujedno i državni blagdan.

Središnja slavlja održavaju se u brojnim marijanskim svetištima, od Marije Bistrice i Trsata do Sinja, Aljmaša i drugih mjesta koja stoljećima njeguju posebnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.

Prema katoličkom nauku, Marija je nakon završetka svoga zemaljskog života uznesena dušom i tijelom na nebo. Dogmu o Marijinu uznesenju 1. studenoga 1950. proglasio je papa Pio XII., no vjerovanje u Marijino uznesenje ima mnogo stariju tradiciju koja seže u prve stoljeće kršćanstva. O Marijinu uznesenju kroz stoljeća su promišljali i pisali brojni crkveni oci, teolozi i sveci.

Velika Gospa vjernike podsjeća na Mariju kao poniznu službenicu koja je prihvatila Božju volju i svoj život uskladila s Božjom riječju. U katoličkoj teologiji Marija je istodobno znak nade, života i pobjede dobra nad zlom.

Već na početku Svetoga pisma, nakon čovjekova pada u grijeh, Bog ne ostavlja čovjeka bez nade. U Knjizi Postanka najavljuje se pobjeda žene i njezina potomstva nad zmijom, simbolom zla. U Novom zavjetu, u Knjizi Otkrivenja, ponovno se pojavljuje znak žene, nasuprot zmaju koji predstavlja razornu i neprijateljsku silu. Žena je trudna i nosi život, a njezina slika postaje znakom nade, dobrote i konačne pobjede života.

Crkveno učiteljstvo u tom prizoru prepoznaje, među ostalim, i sliku konačne pobjede Crkve, ali i Marijine pobjede nad smrću.

Od Efeškoga sabora do današnjeg blagdana

Štovanje Blažene Djevice Marije u kršćanskom se bogoslužju osobito proširilo nakon Efeškoga sabora 431. godine, na kojem je potvrđeno da Mariji kao Isusovoj majci pripada naslov Bogorodica, odnosno na grčkom Theotókos.

Već nekoliko godina nakon Efeškoga sabora, 15. kolovoza u Jeruzalemu i Betlehemu slavila se Marija Bogorodica, a taj je dan postupno povezan s blagdanom Marijina Usnuća. Krajem 6. stoljeća, za vrijeme bizantskog cara Mauricija, blagdan se proširio cijelim Bizantskim Carstvom.

Krajem 7. stoljeća papa Sergije I. uveo je slavljenje blagdana Usnuća Marijina u rimsku liturgiju 15. kolovoza, čime je dodatno učvršćena tradicija koja se tijekom stoljeća proširila kršćanskim svijetom.

„Najvjernija odvjetnica Hrvata“

Štovanje Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj ima dugu i snažnu tradiciju. U teškim povijesnim razdobljima hrvatski je narod zazivao njezin zagovor, a iz zahvalnosti i duboke pobožnosti častio ju je kao „Kraljicu Hrvata“. U povijesnim se izvorima susreće i naziv „fidelissima advocata Croatiae“ – najvjernija odvjetnica Hrvata.

Hrvatska je danas dom brojnih marijanskih svetišta koja okupljaju vjernike tijekom cijele godine, a osobito na blagdane posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Među najpoznatijima su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u Zagrebu te Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.

Najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj s neprekinutim hodočasničkim kontinuitetom jest Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci, čiji počeci sežu u 1291. godinu. Crkva Gospe od Otoka u Solinu nosi naziv prasvetište jer se nalazi na arheološki najstarijem poznatom marijanskom lokalitetu u Hrvatskoj, koji seže u 10. stoljeće, u vrijeme kraljice Jelene.

Posebno mjesto u hrvatskoj kulturnoj i vjerskoj baštini zauzima i Pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, najstariji sačuvani marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti. Potječe iz druge polovice 11. stoljeća, a pronađen je u crkvi sv. Marije kod Knina, nekadašnjoj stolnoj crkvi kninskog biskupa.

Marijanska pobožnost duboko je ukorijenjena i izvan Hrvatske. Među najpoznatijim svjetskim marijanskim svetištima su Lourdes u Francuskoj, Fatima u Portugalu, Czestochowa u Poljskoj, Loreto u Italiji, Altötting u Njemačkoj i Guadalupe u Meksiku.

Velika Gospa tako i danas ostaje jedan od najvažnijih dana katoličke pobožnosti u Hrvatskoj – dan kada se tisuće vjernika okupljaju u svetištima, sudjeluju u misnim slavljima i procesijama te u molitvi traže zagovor Blažene Djevice Marije.