Zlatna liga i ljudska krmad

Više puta smo pisali o „sjajnim urednicima i urednicama“ informativnoga programa naše HRT. Tako ne bismo htjeli zamarati uvaženo pučanstvo osobito s Martom i Nikom, koje imaju osobito profinjen osjećaj za brojeve i ponavljanje. Osim što rijetko saznamo vijesti iz svijeta, ove domaće svedene su na brojeve dolaska turista, odlaska, automobila, hotela, potom slijede cijene i to detaljno, a ponešto i o nesrećama koje su dobro došle da popune praznine u tobožnjem informativnom programu koje one vode, ali po nalogu, kažu obaviješteni, glavne urednice Katarine Periše Čakarun. Špranca je uvijek ista: neki nesretni ljudi nastradali, a onda se najprije oglasi spikerica, potom gotovo isti tekst izrecitira neki novinar s lica mjesta, onda se obilazi susjedstvo i pronalazi neku nevinu tetu koja nikaj ni čula, prav su zaspali, onda je nekaj grunilo… Potom se o istom ispitaju doktori, pa na kraju ponekad i ministar koji je posve izbezumljen jer se nalazio miljama daleko… itd. Tako prođe prvih petnaestak minuta vijesti, da ne spominjemo onu dragu gospođu koja je postala TV-zvijezda, onu u splitskoj luci koja mora svaki dan izrecitirati koliko putnika amo-tamo. Već nam je nekak postala ko domaća, najrajše bi ju pozvala na zagrebački asfalt da popije kavicu, veli Slavica.

I dok se u svijetu događaju razni nemili sukobi, ratovi, dok organizirane i posve dobro uhranjene tisuće mladića prelaze granice, jednom na Lampedusi drugi puta na španjolskom jugu koji je s „punim pravom“ na tuđem tlu; dok nam po Hrvatskoj švrljaju piromani i spaljuju šume, vinograde i maslinike, koje čak i uhvatimo, ali nikada ne saznamo njihova imena i razloge zločina, dotle se naša Katarinica zabavlja s manje – više efemerijama.

A ne šuljaju se po zaslonu HRT samo piromani, ima tu i starih udbaša, četnika koji su se bili pritajili nakon Oluje, ali sada su kao ptice feniksice: razapinju plakate, transparente, gade Oluju, Domovinski rat, razmatraju udruženi zločinački pothvat, što i jest u stvari njihova vizura Domovinskoga obrambenoga rata, ne dozvoljavaju (Tomašević) da se na glavnom trgu u Zagrebu podignu hrvatske zastave na dan Domovinske zahvalnosti; tragaju za svojim žrtvama koje smo mi nemilice masovno likvidirali kao što smo gotovo srušili Knin prekomjernim bombardiranjem.

Najgrlatiji su oni koji primaju najveća primanja od ove države, a svjedoci su strašnim zločinima nad Hrvatima kao što je poznati brbljivac Milorad. On je već otrcani lik koji nikoga ne uzbuđuje, ali rovari protiv Hrvatske i rovarit će na svakom koraku do smrti. Čujem da ga noću posjećuje duh dr. Šretera, ali to nije dokazano. Milorad još za života odgaja i polupismene sljedbenike svoje doktrine: malu bucku Anju i krug oko njenih godišnjaka, koji se okupljaju i onako neobrazovani posebno u  povijesnom području lupetaju parole koje su nekada stajale na zidovima muhama usrane seljačke radne zadruge. Njih ne brinu i ne zanimaju uzroci Oluje, njih nije dotaknula savjest iako su saznali za divlje krvave orgije svoje bratije, očeva i stričeva, koji su pet godina palili, ubijali, krali i na koncu s ukradenim pobjegli u svoju Srbiju. Brbljivce ne zanima anatomija zločina lijenih, bradatih, neopranih osvajača, primitivnih koljača koji su u tuđoj zemlji zajedno s domaćim jatacima razbojničkim ubili desetine tisuća ljudi, ne, to brbljivce ne zanima. Bez obzira radi li se o starijoj povijesti ili ovoj najnovijoj, brbljivci ostaju kod svojih laži. Eno, ovoga trena na HRT Milorad poziva na progon hrvatskih branitelja jer su tijekom proslave u Kninu počinili zločinačke radnje i izgovarali takve riječi! Naš ministar odgovara da nije ništa čuo. Ovoga trena ujedinjeni u mržnji četnički jataci usuđuju se u Vukovaru! dići glas protiv Thompsonovoga koncerta! O, zemljo, otvori se! Još se nisu nasitili tuđega, još bi oni ubijali da znaju kako se ne ćemo oduprijeti! Kako bi izgledala Hrvatska da nismo pobijedili u ovom ratu svih ratova?

Čim se pojavio na HRT povjesničar dr. Jareb i odgovorio na bezočne laži, napadnut je sa svih strana iako je svaku riječ moguće potkrijepiti dokumentom. Jao činjenicama! Jao i nama jer nema tko odgovoriti ili mu dragi urednici i urednice ne daju odgovoriti. Bojim se za novinara Vlahovića iz 4. programa HRT. On je pokazao suviše čestitosti u svojim nastupima i gostima. Nekako ne preskače istinu kako bi trebao prema uputama drugova urednika. Govori jasno i razlikuje dobro i zlo. Iskreno sam zabrinuta kao i onda kad su 2000. pomeli sve takve s HRT. Kazao bi dobri moj Andersen: svud pozlata otpade, svinjska koža ostade!

Ali naš naslov traži nešto o Zlatnoj ligi, emisiji HRT. Dovedu se stariji ljudi koji su zaslužni za hrvatsku baštinu bilo koje vrste – glazbene, književne, estradne, rijetko znanstvene, glumačke i slično. Kao ubod ose osjetili smo kako se uredništvo pobrinulo da uoči Oluje 2026. dovede na ekran reprizu emisije iz 2025. pa nam ponovno predstavi bracu i seku koji su na svaki način zadužili Hrvatsku. Oni su zaslužni za svakojaka dobra koja su priskrbili Hrvatskoj domovini kojoj su odani od davnih djedova i nedavnih očeva, a sami su napisali brojna djela koja ih krase i u kojima krase domovinu. To su vam, dragi čitatelji, Vesna i Zoran Pusić! Oni su slatkorječivo divanili s voditeljicom sasušenom Mirjanom Rakić, poznatom partijskom pravednicom i velikom jugoljupkom. Trio kao iz kakvoga horora i to baš za dan uoči Oluje!

Onda razmišljam kako je Miljenko naš dragi Jergović ipak u pravu kad je onomad izjavio da smo mi u Zagrebu gradu, koji nije grad baš pravi, nego onako, mi tobožnji pisci i javnici, svi osim njega i njegove klape „ljudska krmad… plitka duha i oskudnih spoznajnih moći…“ Pa zbilja i jesmo.

Jesmo moj Miljenko, jesmo kad možemo trpjeti možemovce, HRT, njihove goste, Tebe koji si sila u svemu, kako u pravopisu i stilu, idejama i lukavstvima kojima sišeš stotine tisuća eura za svoje brljotine, a onda i svu bagru koja harači ovom zemljom i za to dobiva naknadu. Kakva Oluja, Uragan bi trebao!

Nevenka Nekić