U Dugoj Resi susrele se obitelji hrvatskih branitelja: Zajedništvo čuva ono najvrjednije
Djeca i obitelji poginulih, smrtno stradalih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, djeca branitelja te članovi njihovih obitelji okupili su se u Dugoj Resi. Različiti naraštaji podijelili su uspomene, pružili jedni drugima potporu i odali počast onima kojih nema. Za neke obitelji susret je bio i podsjetnik na odgovor koji još čekaju

Bol zbog pogibije roditelja ili druge voljene osobe ne završava ispraćajem. Ostaje u obitelji, u godinama odrastanja, u pitanjima koja djeca postavljaju i u važnim trenucima koje bi željela podijeliti s onima kojih više nema. Za obitelji nestalih toj se boli pridružuje i neizvjesnost. Upravo zato susret s ljudima koji razumiju ne mora početi objašnjavanjem vlastite tuge. Može početi razgovorom, zajedničkim danom i osjećajem da je netko uz tebe.
Ljudi iz različitih krajeva Hrvatske stigli su u Dugu Resu noseći različite životne priče. Neke obitelji žive s uspomenom na roditelja koji je poginuo u Domovinskom ratu, neke još nose bol zbog nestanka svojega najmilijeg, a druge čuvaju sjećanje na branitelja koji je preminuo poslije rata. Među njima nema jednake tuge ni jednakog puta kroz život. Mnogima je rat odnio nekoga koga su voljeli; sve ih povezuju poštovanje prema braniteljima i spremnost da jedni drugima pruže potporu. Na susretima koje je od 18. do 20. rujna 2026. organizirala nacionalna Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata bilo je prostora za svaku od tih priča.
Kako je Udruga izvijestila, susreti su započeli 18. rujna uvodnom informativnom radionicom, a svečano su otvoreni idućeg dana u hotelu Frankopan. Njihova svrha bila je povezati djecu i obitelji hrvatskih branitelja, omogućiti razmjenu iskustava i učvrstiti prijateljstva koja traju i nakon što se sudionici vrate kućama. Uz spomen na one kojih nema, organizatori su naglasili i brigu o zdravlju te kvaliteti života članova obitelji.
Mjesto na kojem se razumiju i različite životne priče
Predsjednica Udruge Sandra Rapčak Škomrlj pozdravila je sudionike pristigle iz cijele Hrvatske. Podsjetila je da udruga djeluje 19 godina i da njezine članove povezuje želja da imena njihovih najmilijih i istina o njihovoj žrtvi ostanu dio obiteljskog i društvenog pamćenja. Ta se povezanost ne iscrpljuje u jednom godišnjem okupljanju. Ona znači imati ljude kojima se možeš javiti, s kojima možeš podijeliti teško pitanje, ali i lijep trenutak.
„Život nije samo ono što smo izgubili. Život je i ono što gradimo jedni s drugima“, poručila je Rapčak Škomrlj. U njezinim riječima nema zahtjeva da se bol zaboravi. One pozivaju da se uz nju nastavi živjeti, uz podršku ljudi koji poštuju i gubitak i snagu potrebnu za svakodnevicu.
Posebnu težinu tim susretima daje dolazak unuka poginulih, smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja. Neki svoje djedove nisu imali priliku upoznati. O njima uče od roditelja i rodbine, kroz obiteljske priče i susrete poput ovoga. Kada se za istim stolom nađu različiti naraštaji, uspomena dobiva glas koji može putovati dalje. Djeca pritom ne dolaze samo učiti o prošlosti: ovdje mogu upoznati vršnjake i steći vlastita prijateljstva.
Za neke obitelji čekanje još traje
Obiteljima poginulih sjećanje je često vezano uz poznato mjesto počinka. Obitelji nestalih nose i drugo, nedovršeno pitanje: što se dogodilo njihovu najmilijem i gdje je? Neke još čekaju da budu pronađeni njegovi posmrtni ostaci, da dobiju pouzdan odgovor i grob uz koji će moći zapaliti svijeću. Svijeću mogu zapaliti i pred zajedničkim spomenikom, kao što su sudionici učinili na Turnju. No to ne može zamijeniti mjesto na kojem bi mogli izgovoriti ime svojega oca, majke ili drugog člana obitelji i znati da napokon stoje uz njegov grob.
Godine čekanja ne zaustavljaju svakodnevni život. Djeca odrastaju, postaju roditelji, dolaze unuci. Obitelji rade, brinu se jedne o drugima, dolaze na susrete i nalaze razloga za osmijeh. Trenuci radosti ne znače da je neizvjesnost završila. Govore da ljudi nastavljaju živjeti i dok traže istinu. Zato je važno da potraga za nestalima ostane obveza cijelog društva, a da obitelji na tom putu ne budu prepuštene same sebi.
Na otvorenju su obiteljima podršku izrazili Ivo Benić, izaslanik gradonačelnika Duge Rese, Mario Jovković, predsjednik Gradskog vijeća Karlovca i izaslanik karlovačkoga gradonačelnika, karlovačka županica Martina Furdek Hajdin te Ivica Akmadža, glavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja i izaslanik ministra Tome Medveda. Akmadža je pritom najavio skorašnje izmjene zakona koji uređuju prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te pitanje osoba nestalih u Domovinskom ratu. Najavio je i širenje mreže veteranskih centara.
Razgovor, podrška i trenuci radosti
Program nije bio ograničen na svečani dio. Tijekom tri dana sudionici su mogli razgovarati o pravima branitelja i njihovih obitelji, traganju za nestalim osobama, sistematskim pregledima i drugim aktivnostima Udruge. Takva pitanja ne završavaju odlaskom sa susreta. Za obitelji je dragocjeno kada dobiju priliku izravno razgovarati, razmijeniti iskustva i saznati komu se mogu obratiti.
Dvodnevnu interaktivnu radionicu „Krug podrške – mentalno zdravlje i kvaliteta života“ vodila je dugogodišnja stručna suradnica Udruge, psihologinja i psihoterapeutkinja Emina Baldasari. Sudionici su kroz razgovor i vježbe promišljali o vlastitim potrebama, osobnim snagama, stresu i odnosima koji im daju oslonac. Poruka radionice bila je jednostavna i važna: briga o sebi i spremnost da se zatraži podrška pripadaju svakodnevnom životu, a ne samo trenucima krize.
Zajedništvo se gradilo i izvan radionica. Bilo je smijeha, razgovora i sportskih nadmetanja u pikadu, potezanju konopa, visećoj kuglani, obaranju limenki te brzom hodanju s preprekama. Radost tih trenutaka ne umanjuje pijetet prema poginulima i nestalima. Ona govori o obiteljima koje, unatoč onome što su prošle, žele ostati bliske, aktivne i prisutne jedne u životima drugih.
Na završetku su proglašeni pobjednici natjecanja te podijeljene medalje i pehari. Zahvalnice su uručene predstavnicima iz Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Bjelovarsko-bilogorske, Karlovačke, Ličko-senjske i Splitsko-dalmatinske županije te Grada Zagreba. Za dugogodišnju stručnu suradnju i doprinos kvaliteti života stradalnika Domovinskog rata zahvalnicu je primila i Emina Baldasari.
Počast na Turnju
Posljednjeg dana, u nedjelju 20. rujna, sudionici su se okupili kod spomenika hrvatskim braniteljima na Turnju u Karlovcu. Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali su počast poginulim, smrtno stradalim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Pridružili su im se Marin Svetić kao izaslanik gradonačelnika Karlovca i Bernard Pahor kao izaslanik karlovačke županice.
Nakon komemoracije obitelji su uz stručno vodstvo obišle Muzej Domovinskog rata Karlovac. U stalnoj izložbi „Karlovac 1991. – 1995.“ upoznale su se s obranom grada i životom ljudi tijekom rata, a obišle su i vanjski postav vojne tehnike. Bio je to susret s poviješću mjesta na kojem su se okupile, ali i podsjetnik da se iza svakog izloženog predmeta nalaze ljudi, njihove odluke i njihove obitelji.
Susreti su održani pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Grada Vukovara.
Tri dana ne mogu ukloniti odsutnost oca, majke, djeda ili druge voljene osobe. Ne mogu završiti ni čekanje onih koji još ne znaju gdje počiva njihov najmiliji. Ali mogu pokazati obiteljima da u svojoj boli i svojoj nadi nisu same. U Dugoj Resi susreli su se različiti naraštaji: oni koji se osobno sjećaju svojih najmilijih i djeca koja će o njima učiti kroz obiteljske priče. Život ide dalje, prijateljstva se stvaraju, a potraga za nestalima i briga za njihove obitelji moraju trajati. Dostojanstvena počast na Turnju i zajedništvo koje sudionici nose kući čuvaju prostor za svakoga čije ime nedostaje. Sjećanja ne blijede.
Izvor:PHB



















