12. listopada 1991. tenkovi JNA probili obranu Lipika, branitelji uzvratili protunapadima
JNA i srpske snage 12. listopada 1991. izvele su dotad najjači napad na Lipik i oklopom prodrle kroz Mljekarsku ulicu prema središtu grada. U cjelodnevnim borbama i hrvatskim protunapadima poginuli su Ivan Farkaš, Franjo Sarvaš, Nikola Oršanić i Marjan Karaula. Agresor je zauzeo velik dio grada, ali nije uspio slomiti obranu sjevernog Lipika.
U gustoj jutarnjoj magli 12. listopada 1991. tenkovi, oklopna vozila i pješaštvo JNA krenuli su prema Lipiku preko prijelaza na Pakri koji je napadač tijekom noći osposobio. Znanstveni rad Marijana Kostanjevca, Ivana Benkovića i Marijana Kretića „Napad 5. korpusa JNA na zapadnu Slavoniju u jesen 1991.“ Strategos potvrđuje da je područje Lipika bilo na glavnom pravcu djelovanja 343. motorizirane brigade 5. korpusa JNA, uz snage Teritorijalne obrane pobunjenih Srba.
Oko šest sati kolona je prešla željezničku prugu. Jedan dio oklopa ušao je u Mljekarsku ulicu, drugi je krenuo Ulicom Marije Terezije prema centru. Branitelji smješteni kod hotela Lipik otvorili su vatru i dio napadačke kolone privremeno zaustavili. Rekonstrukcija Udruge branitelja Lipika 1991. UB Lipika 1991 bilježi da je neprijatelj oko osam sati već bio u središtu grada.
Protunapadi iz smjera Filipovca i Prekopakre
Obranu su toga dana nosili domaći branitelji Lipika i Filipovca, policajci te dragovoljci pričuvne postrojbe MUP-a koja je prethodnih dana stigla iz Pakračke Poljane i Prekopakre. Među njima je bila i postrojba „Orah“, u kojoj je Nikola Oršanić bio zapovjednik 1. voda 2. satnije, što potvrđuje njegova ratna biografija Udruge branitelja Lipika UB Lipika 1991. Potporu su pružali daruvarski topnici iz Badljevine i bjelovarski tenkisti s položaja na Matkovcu. Veća organizirana postrojba HV-a u Lipiku tada još nije postojala, 76. samostalni bataljun ustrojen je poslije.
Prvi hrvatski protunapad krenuo je prijepodne. Drugi, snažniji, započeo je oko 14 sati s približno stotinu branitelja raspoređenih na tri pravca. Prema prikazu Branka Križana i Stjepana Benkovića, objavljenom u feljtonu „Od izbora do proboja neprijatelja u Lipik“ Compas, najteže borbe vodile su se na početku tadašnje Salajeve, današnje Frankopanske ulice.
Toga su dana poginula četvorica hrvatskih branitelja. Ivan Farkaš stradao je ranije tijekom borbi kod vile Savić. U poslijepodnevnom protunapadu poginuli su Franjo Sarvaš, Nikola Oršanić i Marjan Karaula, dok je Željko Sabo teško ranjen. Znanstveni rad u Strategosu potvrđuje ukupno četiri poginula i nekoliko teško ranjenih branitelja 12. listopada.
„Prvi pad“ nije bio potpuni pad grada
Napadačke snage zauzele su južni i zapadni dio Lipika, uključujući prostor južno od glavne prometnice prema Filipovcu, ali nisu osvojile cijeli grad. Sjeverni dio ubrzo su ponovno zaposjeli hrvatski branitelji, pa je crta podjele kroz Lipik ostala sve do završnih borbi krajem studenoga. Upravo zato lokalna kronologija izraz „prvi pad Lipika“ koristi oprezno: radilo se o prvom velikom prodoru i okupaciji većeg dijela grada, a ne o njegovu potpunom gubitku.
Lipik 12. listopada nije obranjen bez gubitka prostora. Naprotiv, agresor se probio duboko u grad. Ali malobrojni branitelji, bez ozbiljne protuoklopne snage i s ograničenim streljivom, nisu dopustili da se taj prodor pretvori u potpuni slom obrane. Četvorica su toga dana izgubila život upravo u pokušaju da napredovanje JNA i srpskih snaga zaustave.
Izvor:PHB
