13. listopada 1991. – iz Nuštra krenuo veliki pokušaj deblokade Vukovara

U šest sati ujutro 13. listopada 1991. počela je topnička priprema iz pravca Nuštra. Plan nije završavao zauzimanjem Marinaca. Nakon oslobađanja sela trebalo se spojiti s braniteljima Bogdanovaca, probiti prema Vukovaru i potom proširiti i osigurati koridor kojim bi u opkoljeni grad stigli ljudi, streljivo i pomoć, a iz njega bili izvučeni ranjenici.

Detaljan raspored snaga donosi Vinko Vrbanac u radu objavljenom u zborniku „Vukovar danas – sjećanja, iskustva i realitet življenja“. Za proboj su određeni dijelovi 2. i 3. bojne 3. gardijske brigade ZNG-a, 109. vinkovačke brigade, 106. osječke i 122. đakovačke brigade, Samostalne vinkovačke satnije, dvije protuoklopne skupine 107. brigade, Samostalni zrakoplovni vod OZ Osijek te topništvo 109. brigade i Operativne zone Osijek. U sastavu su bili i zagrebački dragovoljci pristigli za pomoć Vukovaru.

Specijalci u prvom ešalonu

Najopasnija zadaća pripala je ATJ-u Lučko, Specijalnoj jedinici policije Slavonski Brod i protuoklopnoj skupini „Žuti mravi“. Njima su zapovijedali Slavko Butorac, Šima Đamić i Andrija Marić. Zapovjednik snaga u proboju bio je Mile Dedaković – Jastreb, dok je za cijelu operaciju odgovarao zapovjednik Operativne zone Osijek Karlo Gorinšek.

Hrvatske snage napredovale su kroz prostor pod jakom minobacačkom i tenkovskom vatrom. Pripadnici prvog ešalona pogodili su neprijateljski oklopni transporter i tenk, a dijelovi „Žutih mrava“ i ATJ-a Lučko uspjeli su ući u Marince. Tada se situacija naglo pogoršala. Iz smjera Henrikovaca otvorena je jaka tenkovska vatra, a hrvatski oklop koji je krenuo naprijed našao se pod udarom neprijatelja.

Oko podneva stigla je zapovijed za prekid napada i povlačenje, povezana i s prolaskom humanitarnog konvoja prema Vukovaru. Konvoj je oko 13 sati prošao kod Zidina. Napad nakon toga nije nastavljen, a srpske snage vratile su se u Marince. Dokumenti pokazuju i da je hrvatski prvi ešalon do tada već pretrpio ozbiljne gubitke.

Gubici o kojima se izvori ne podudaraju potpuno

Današnje službene komemoracije MUP-a navode deset poginulih i 44 ranjena hrvatska branitelja u pokušaju proboja. Među potvrđenim poginulima bili su pripadnici ATJ-a Lučko Antun Haban, Zdenko Bogdan i Nenad Režić, te brodski specijalci Adam Pavičić, Mato Živić i Tomislav Vinković. Noviji veteranski popisi među poginulima navode i Zdravka Špalja, Nikolu Bogojevića, Zorana Čuljka – Garu i Damira Ožegovića.

Memoarska vojna literatura gubitke pojedinih postrojbi razvrstava nešto drukčije, zbog čega ukupne brojke u starijim prikazima nisu uvijek iste. Zbog toga je za današnji novinarski prikaz najpouzdanije koristiti broj koji u komemorativnoj evidenciji navode policijski i veteranski izvori, deset poginulih i 44 ranjena.

Nasuprot hrvatskim snagama nalazila se jaka koncentracija JNA, oklopnih i mehaniziranih postrojbi te srpskih teritorijalnih i dobrovoljačkih snaga. Povjesničar Davor Marijan procijenio je da su hrvatske snage za taj pokušaj mogle prikupiti oko 800 ljudi, dok su na suprotnoj strani stajale dvije oklopne i jedna mehanizirana brigada.

Sjećanje 35 godina poslije

Danas, 13. listopada 2026., u 17 sati kod spomen-obilježja ispred Marinaca bit će odana počast policajcima i vojnicima stradalima u pokušaju proboja. U 18.30 sati u Vukovaru slijedi komemoracija za 97 poginulih i nestalih hrvatskih policajaca u obrani grada, prema ovogodišnjem pozivu Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko-posavske županije.

Pokušaj 13. listopada nije ostvario glavni cilj. Put Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar nije otvoren. Ali njegovi sudionici uspjeli su pod teškom vatrom doći do Marinaca i prisiliti protivnika na pregrupiranje. Upravo zato taj događaj treba opisivati bez naknadnih legendi, kao iznimno težak, neuspješan pokušaj deblokade u kojem su hrvatski policajci i gardisti krenuli prema gradu za koji su znali da ostaje bez vremena.