13. RUJNA 1991. – ZAROBILI SU IH ŽIVE, A ZATIM LIKVIDIRALI: Osam ljudi ubijeno tijekom noći u Donjem Hrastovcu

U noći između 12. i 13. rujna 1991., u završnici pada Hrvatske Kostajnice, osmorica zarobljenih ljudi odvedena su u Donji Hrastovac. Na močvarnom polju Bašćine ubijeni su i zakopani u plitku masovnu grobnicu. Petorica su bili policajci, a trojica civili.

Danas se taj događaj može rekonstruirati iz forenzičke obrade ekshumacije, znanstvenih radova i kaznenog spisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Dokumenti govore o zarobljenicima, vezanim rukama, strijeljanju i odgovornosti zapovjednog lanca. Sudski je postupak u međuvremenu dobio nepravomoćni epilog, ali javno potvrđena pravomoćnost presude nije pronađena.

Zarobljavanje nakon pada obrane Hrvatske Kostajnice

Prema službenom priopćenju ŽDO-a Zagreb od 17. siječnja 2018., 12. rujna 1991. pripadnici Teritorijalne obrane Kostajnica organizirali su zarobljavanje većeg broja pripadnika hrvatskog MUP-a, Zbora narodne garde i civila na području brda Djed, mosta preko Une i okolice Hrvatske Kostajnice.

U priopćenju se navodi da su iz skupine zarobljenika izdvojeni osmorica pričuvnih policajaca, jedan pripadnik ZNG-a i dvojica civila. Odvedeni su prema Mečenčanima, gdje se nalazilo zapovjedništvo TO Kostajnica.

Znanstvena obrada masovnih grobnica u hrvatskom Pounju navodi drukčiji, detaljniji slijed za skupinu koja je završila u Bašćinama: zarobljeni policajci najprije su odvedeni u zatvor u Srednjoj Meminskoj, a zatim su zajedno s trojicom prethodno zatočenih civila prebačeni u Donji Hrastovac.

Mještani su tijekom noći čuli krikove i zapomaganje. Sljedećeg dana tijela su, prema toj obradi, pokopana strojem u masovnu grobnicu. Zbog tvrde gline i plitkog iskopa posmrtni su ostaci bili pritisnuti i međusobno izmiješani.

Bašćine su čekale gotovo osam godina

Prvi pokušaj pronalaska grobnice obavljen je 9. svibnja 1997. na polju Maina, ali bez rezultata. Nakon dodatnih informacija i iskaza svjedoka pozornost je usmjerena na polje Bašćine.

Ekshumacija je provedena 7. i 8. lipnja 1999. Pronađeno je osam tijela, u dokumentaciji označenih kao NN 109 do NN 116. Svi su identificirani tijekom iste godine.

Forenzički nalazi opisani u radu povjesničara Jakše Raguža pokazuju da su žrtvama ruke bile vezane iza leđa žicom, kabelom, lisicama ili kožnim remenom. Kod nekih je pronađena i traka preko usta. Većina je imala prostrijelne rane glave, a nalazi su pokazali da nisu poginuli u borbi, nego su ubijeni nakon zarobljavanja.

U grobnici su pronađeni posmrtni ostaci petorice zagrebačkih policajaca i trojice civila:

Ivica Škacan (1937.)Civil, radnik drvne industrije iz Hrvatske Kostajnice

Željko Bjelić (1963.)Djelatni policajac PU Zagreb

Dražen Pereglin (1970.)Pričuvni policajac PU Zagreb

Božan Miloš (1966.)Djelatni policajac PU Zagreb

Zdravko Majta (1968.)Pričuvni policajac iz Zagreba

Đuro Živko (1956.)Pričuvni policajac iz Zagreba

Franjo Bojanovski (1940.)Civil iz Tirola, građevinski radnik

Antun Bojanovski (1933.)Civil iz Tirola, umirovljeni krojač

Podaci o identitetima i okolnostima ekshumacije preuzeti su iz znanstvene obrade masovne grobnice Bašćine, koja se poziva na policijsku dokumentaciju, sudske spise, obdukcijske protokole i dokumente o identifikaciji.

Među žrtvama bio je i Željko Bjelić, djelatni hrvatski policajac srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti. Ta činjenica važna je jer pokazuje da su u Bašćinama ubijeni ljudi različitih životnih i identitetskih biografija, ali s istim statusom u trenutku smrti: bili su zarobljenici ili civili.

Istraga je govorila o osveti i zapovjednoj odgovornosti

ŽDO Zagreb je u rješenju o provođenju istrage naveo da postoji osnovana sumnja kako su pripadnici jedinice TO Kostajnica, pod zapovjedništvom tadašnjeg komandanta Nikole Begovića, tijekom noći 12./13. rujna u Donjem Hrastovcu likvidirali osmoricu zarobljenih hrvatskih policajaca i civila.

Kao mogući motiv u službenom se dokumentu navodi osveta za pogibiju pripadnika TO Kostajnica. Istraga je obuhvatila i odgovornost zapovjednika zapovjedništva TO Kostajnica te zapovjednika vojne policije, odnosno pitanje jesu li znali za nezakonita postupanja svojih podređenih i jesu li ih mogli spriječiti ili kazniti.

Te navode treba razlikovati od forenzički utvrđenih činjenica. Ekshumacija i identifikacija potvrđuju postojanje grobnice, broj žrtava, njihov identitet i ozljede. Kaznena odgovornost konkretnih osoba utvrđuje se sudskim postupkom.

Na stočnom sajmu ubijen je još jedan zarobljeni policajac

Istoga dana, 13. rujna 1991., na tadašnjem stočnom sajmu u Hrvatskoj Kostajnici ubijen je još jedan zarobljeni hrvatski policajac.

Prema navodima ŽDO-a Zagreb iz 2018., istražitelji su sumnjali da je zapovjednik vojne policije nakon ubojstva naredio podređenom da s tijela ukloni lisice kako bi se prikrila činjenica da je policajac ubijen kao zarobljenik s rukama vezanim iza leđa.

U javno dostupnom službenom priopćenju identitet te žrtve nije naveden. Taj događaj treba voditi kao zasebno ubojstvo, a ne mehanički pribrajati osmorici ekshumiranih na Bašćinama.

Plavićevac i Babina Rijeka dio su šireg predmeta

Istraga nije obuhvatila samo Donji Hrastovac. ŽDO Zagreb je u prosincu 2019. objavio da je protiv dvojice osumnjičenih podignuta optužnica za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima na širem području Hrvatske Kostajnice.

U javnom sažetku optužnice navedeno je:

• osam ratnih zarobljenika i dvojica civila ubijeni su na području Plavićevca;

• jedan civil i jedan pripadnik ZNG-a ubijeni su na području Babine Rijeke;

• jedan pričuvni policajac i jedan civil vode se kao nestali.

Zbog toga je važno razlikovati pojedinačne lokacije i skupine žrtava. Osam tijela pronađenih na Bašćinama čini zasebnu, forenzički identificiranu skupinu. Širi kazneni predmet obuhvatio je i druga mjesta, druge žrtve i nestale osobe.

Nepravomoćna presuda nakon postupka u odsutnosti

U službenim objavama DORH-a optuženici su navedeni prema godištu. U izvještajima o predmetu imenovani su kao Branko Dmitrović, rođen 1936., i Nikola Begović, rođen 1952., obojica državljani Srbije.

Županijski sud u Zagrebu 2. listopada 2024. proglasio ih je krivima nakon suđenja u odsutnosti. Svakom je izrečena jedinstvena kazna od 11 godina zatvora, nastala objedinjavanjem kazni od šest godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i sedam godina za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

DORH je nakon objave presude priopćio da će, po primitku pisanog otpravka, razmotriti žalbu na visinu kazne. Iz javno dostupnih službenih objava nije vidljivo da je presuda do 13. rujna 2026. pravomoćno potvrđena.

Zato danas nije točno napisati da Donji Hrastovac nije dobio nikakav sudski epilog. Točno je napisati da je za širi predmet donesena nepravomoćna presuda, dok pravomoćni završetak nije javno potvrđen.

Bašćine nisu samo mjesto iz dokumenta

Donji Hrastovac nije fusnota pada Hrvatske Kostajnice. Bašćine su mjesto na kojem su nakon zarobljavanja ubijeni ljudi čija su imena gotovo osam godina bila skrivena u zemlji.

Ekshumacija je vratila identitet osmorici žrtava. Istraga je otvorila pitanje zapovjedne odgovornosti. Optužnica je zločine povezala s Plavićevcem, Babinom Rijekom i nestalim osobama. Presuda iz 2024. donijela je sudsku ocjenu, ali još ne i javno potvrđen pravomoćni završetak.

Ono što ostaje potpuno jasno jest redoslijed: ljudi su zarobljeni, odvedeni, vezani i ubijeni. Njihova imena danas moraju stajati ispred svake statistike.

Povezano: Dvojici po 11 godina zatvora za ratni zločin u Hrvatskoj Kostajnici

Izvori

• ŽDO Zagreb: Rješenje o provođenju istrage zbog ratnih zločina, 17. siječnja 2018.

• ŽDO Zagreb: Podignuta optužnica protiv dvojice okrivljenika, 13. prosinca 2019.

• ŽDO Zagreb: Objavljena osuđujuća presuda protiv dvojice optuženika, 3. listopada 2024.

• Jakša Raguž: „Masovne grobnice u hrvatskom Pounju iz Domovinskog rata – prinos viktimološkim studijama“

• Cjeloviti rad u PDF-u

• Večernji list: izvještaj o nepravomoćnoj presudi