15. RUJNA 1991. – OSIJEK ZATVARA OBRUČ OKO BIJELE VOJARNE: Počinju tri dana borbe s JNA

Dana 15. rujna 1991. hrvatske snage potpuno zatvaraju obruč oko Bijele vojarne u Osijeku. U operaciji sudjeluju dijelovi 106. brigade ZNG-a, Specijalna jedinica policije, protuzračna obrana, minobacačke postrojbe, policija, Zaštitna četa Sekretarijata za narodnu obranu i dijelovi 3. brigade ZNG-a.

Bijela vojarna nije bila običan vojni objekt. Smještena u Donjem gradu, službenog naziva Vojarna „Narodni heroj Milan Stanivuković – Karaula“, bila je jedno od ključnih zapovjednih, oklopnih i logističkih središta JNA u Osijeku.

Vojarna koja je držala Donji grad

Prema istraživanju Ivana Mihanovića, Bijela vojarna prostirala se na 33.518 četvornih metara i mogla je primiti približno 1.300 vojnika. Od početka 1991. u njoj se nalazila Komanda garnizona Osijek, kao i glavnina 12. proleterske mehanizirane brigade JNA. Mihanovićev znanstveni rad o borbama za osječke vojarne jedno je od važnih polazišta za razumijevanje tih događaja.

U kompleksu su se nalazile radionice i remontni kapaciteti, skladišta naoružanja, streljiva i druge logistike, komunikacijska infrastruktura te prostor za smještaj postrojbi. Oklopna tehnika i druga sredstva nisu se nužno cijelo vrijeme nalazila na istom mjestu, jer je dio opreme premještan prema drugim vojnim objektima, uključujući Poligon C.

Zbog položaja u Donjem gradu i blizine Vukovarske ulice, vojarna je imala iznimnu operativnu važnost. Iz nje se moglo nadzirati kretanje prema istočnim i južnim dijelovima grada, a njezine su snage predstavljale stalnu prijetnju osječkim obrambenim položajima.

Za hrvatsku stranu blokada Bijele vojarne značila je istodobno uklanjanje jednog od najopasnijih uporišta JNA u gradu i mogućnost dolaska do velikih količina oružja potrebnog za obranu Osijeka.

Od zapovijedi za blokadu do potpunog obruča

Potpuno okruživanje 15. rujna nije se dogodilo iznenada. Hrvatska je strana prethodnih dana pojačavala pritisak na vojarne i skladišta JNA. Zapovijedima od 12. rujna tražilo se blokiranje vojnih objekata, prekid opskrbe i nadzor nad komunikacijama kojima bi JNA mogla izvući ljudstvo i tehniku.

Osijek je u tim danima bio pod snažnim topničkim i zračnim udarima. Prema svjedočenju Ivana Šoltića, objavljenom u ranijem prilogu Portala hrvatskih branitelja, napadi na grad trajali su više od trideset sati, dok je Bijela vojarna bila među mjestima s kojih se djelovalo prema gradu.

Datum 15. rujna zato treba čitati precizno: raniji dani donijeli su napade, pucnjavu i pokušaje pritiska, ali toga je dana obruč oko kompleksa postao potpun.

Prema dostupnim rekonstrukcijama, po zapovijedi načelnika Policijske uprave Osijek Mate Šalinovića, pripadnici Specijalne jedinice policije i ZNG-a zauzimaju položaje oko vojarne te zatvaraju sve važnije pravce izlaska.

Tko je zatvorio obruč?

Raspored hrvatskih snaga bio je prilagođen položaju vojarne i mogućim pravcima djelovanja JNA.

• Sjeverni i sjeverozapadni pravac: 1. bojna 106. brigade ZNG-a, pod zapovjedništvom Ivana Šoltića.

• Južni dio i glavni ulaz: 2. bojna 106. brigade ZNG-a, pod zapovjedništvom Dubravka Pancića.

• Istočni pravac: Specijalna jedinica policije PU Osijek, pod zapovjedništvom Antuna Blaževića, s položajima prema Ulici Josipa Huttlera.

• Potpora: bitnica PZO-a, minobacačka bitnica 120 mm, posade minobacača, Policijska postaja Beli Manastir, Zaštitna četa SNO-a te pojedinci i dijelovi 3. brigade ZNG-a.

Ovaj raspored pokazuje da se nije radilo o stihijskoj blokadi. Cilj je bio zatvoriti sve izlaze, spriječiti izvlačenje oružja i tehnike te istodobno zadržati mogućnost pregovora.

Detaljniji prikaz rasporeda i tijeka borbi donosi rekonstrukcija osječkih borbi za vojarne na Portalu Veterani.

Prvi pokušaj proboja

Hrvatske su snage i prije potpunog zatvaranja obruča pozivale pripadnike JNA na predaju. Nakon što predaja nije prihvaćena, 2. satnija 1. bojne 106. brigade pokušala je napad sa sjeverozapadne strane.

Otpor iz vojarne bio je snažan. Napadači nisu uspjeli probiti obranu te su se povukli na početne položaje. Time je postalo jasno da će borba biti znatno teža od same blokade.

U Bijeloj vojarni nalazile su se obučene postrojbe, zapovjedni kadar, naoružanje i sredstva koja su braniteljima Osijeka nedostajala. S druge strane, JNA više nije imala slobodan prostor za jednostavno izvlačenje ljudstva i tehnike.

Dan kada je obruč postao bojišnica

Petnaesti rujna 1991. bio je dan kada je osječka obrana prešla iz pritiska i blokade u otvorenu operaciju protiv najvažnijeg vojnog kompleksa JNA u gradu.

Oko Bijele vojarne raspoređene su snage različitih sastava, s različitim zadaćama, ali s istim ciljem: spriječiti izlazak JNA i staviti kompleks pod hrvatsku kontrolu. Ipak, zatvoren obruč nije značio i kraj otpora.

Pregovori i borbe nastavit će se sljedeća dva dana. Za Osijek je 15. rujna bio početak jedne od najtežih operacija u gradu – dana kada je Bijela vojarna ostala bez slobodnog prostora za manevriranje, ali još uvijek nije bila bez obrane.

Izvori: Ivan Mihanović, „Borba za vojarne i oružje u Osijeku 1991. godine“; Portal Veterani; HRT Radio Osijek; Glas Slavonije.