16. RUJNA 1991. – ZADRANI KREĆU PO SVOJE ORUŽJE: Tehnička radionica predana, Turske kuće osvojene pet dana poslije

U Zadru se 16. rujna 1991. nije dogodila jedna izdvojena akcija, nego je započela nova faza preuzimanja vojnih objekata i naoružanja potrebnog za obranu grada.

Ono što se u kasnijim prepričavanjima ponekad spaja u jednu operaciju zapravo je bio niz događaja: 16. rujna predana je tehnička radionica, 21. rujna osvojene su Turske kuće, a već sljedećega dana JNA je pokušala bombardiranjem uništiti ono što hrvatske snage nisu uspjele izvući.

Blokada je počela prije 16. rujna

Prema istraživanju Ivana Brigovića, hrvatsko političko i vojno vodstvo odluku o blokadi vojarni, skladišta i drugih objekata JNA donijelo je 12. rujna, a zapovijed je na teren upućena 13. rujna. Cilj je bio onemogućiti djelovanje JNA i preuzeti sredstva koja su mogla biti iskorištena u obrani.

Blokada nije svugdje izgledala jednako. Negdje je bila potpuna, uz prekid struje, vode i telefonskih veza, a negdje se zbog primirja ili opasnosti od odmazde provodila ograničeno.

Istoga 16. rujna zapovjedništvo 9. korpusa JNA izdalo je zapovijed za napad. U Zadru je grad bio bez osnovnih uvjeta za normalan život, dok su hrvatske snage počele sustavno zatvarati i preuzimati manje vojne lokacije.

Ravnice ili Kolovare?

U starijem zadarskom pregledu, koji se poziva na knjigu Zadar u Domovinskom ratu 1990.–1991., navodi se predaja vojarne i tehničkih radionica na Ravnicama kod bolnice. Objekt je, prema tom zapisu, preuzet 16. rujna s ljudstvom, radioničkim alatom i naoružanjem.

U istom se pregledu navode 380 automatskih pušaka, tri topa kalibra 105 milimetara, pet minobacača kalibra 82 milimetra i dva minobacača kalibra 120 milimetara.

Noviji prikaz, objavljen uz ulomak iz monografije 112. brigada HV Zadar – Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, tehničku radionicu smješta na Kolovare i navodi posadu od 39 ljudi. Zadarski listov prikaz obrane Zadra

Javno dostupni izvori zato nisu potpuno usklađeni oko naziva lokacije. Potvrđena je jezgra događaja: 16. rujna preuzet je tehnički objekt JNA s ljudstvom, alatom i dijelom naoružanja. Navod o rezervnim dijelovima u provjerenim se izvorima ne pojavljuje dovoljno jasno da bi ga trebalo iznijeti kao sigurnu činjenicu.

Turske kuće – skladište oružja Teritorijalne obrane

Turske kuće nalazile su se na Smiljevcu. U objektu je bila straža od oko 25 ljudi i protuzračno naoružanje, a skladište je sadržavalo oružje Teritorijalne obrane zadarskog i biogradskog područja koje je JNA prethodno držala na čuvanju.

Plan za zauzimanje objekta razrađivan je još u lipnju 1991. Početkom srpnja Davor Aras i Dušan Nikitović zatražili su od ministra obrane Šime Đodana odobrenje za preuzimanje skladišta i vraćanje oružja zadarske i biogradske Teritorijalne obrane. Odobrenje tada nije dobiveno.

Nakon primirja u Igalu 17. rujna nastavljena je pasivna blokada, a branitelji su raspolagali s vrlo malo streljiva. Odluka o akciji donesena je 21. rujna.

U 19.30 oglasile su se sirene. Dvadeset minuta poslije prekinuti su struja i telefonske veze, a u 20 sati objekt je potpuno blokiran. U akciji su sudjelovali pripadnici 4. i 112. brigade te zadarska specijalna policija pod zapovjedništvom Đure Župana. Oko 20.30 svladana je straža, a posada se predala bez hrvatskih gubitaka.

Oko 2.500 cijevi izvučeno je iste noći

Prema prikazu temeljenom na monografiji 112. brigade, iz Turskih kuća izvučeno je više od 2.500 komada pješačkog naoružanja. Uz puške i drugo pješačko oružje preuzeti su protuzrakoplovni topovi, lanseri Strela-2M, protuoklopni lanseri 9K11 Maljutka, druga protuoklopna sredstva i približno četiri borbena kompleta streljiva.

Oružje nije dugo ostalo u skladištima. U satima nakon zauzimanja raspoređeno je postrojbama i položajima koji su branili Zadar.

Isti rezultat potvrđuje i tadašnji časopis Hrvatski vojnik, koji je u lipnju 1993. napisao da je padom Turskih kuća Hrvatska vojska u Zadru dobila 2.500 različitih cijevi, vojnu opremu i streljivo. Članak u časopisu Hrvatski vojnik

Bombardiranje Smiljevca 22. rujna

JNA je već 22. rujna dva puta napala Turske kuće iz zraka. Namjera je bila uništiti preostalo oružje i spriječiti njegovo izvlačenje. Dio skladišta i materijala koji nije bio uklonjen tada je uništen.

Dostupne su i snimke objavljene pod naslovima koji izravno upućuju na napad na Smiljevac:

Što se može reći o 9.000 „cijevi“?

Brojka od oko 9.000 komada oružja pojavljuje se u retrospektivnom tekstu Zadarskog lista iz 2011. godine, gdje se navodi kao količina oružja Teritorijalne obrane Zadra i Biograda uskladištena u Turskim kućama.

Međutim, taj tekst ne donosi inventarni popis, arhivski zapis ni metodologiju obračuna. U drugom lokalnom pregledu spominje se i brojka od 7.000 komada pješačkog naoružanja. Zadarski list, retrospektiva iz 2011. · Stariji zadarski pregled

Nasuprot tomu, arhivski utemeljeni znanstveni rad Ivana Brigovića navodi oko 2.500 cijevi pješačkog naoružanja preuzetih u Turskim kućama, dok vojni časopis iz 1993. donosi isti red veličine. Noviji prikaz akcije govori o više od 2.500 komada.

Zato se brojka od 9.000 može objaviti samo kao kasnija procjena ukupne zalihe koja je, prema tom svjedočenju, bila uskladištena u objektu. Ne treba je predstavljati kao potvrđenu količinu koju su hrvatske snage izvukle tijekom akcije. Za samu akciju najčvršće je potvrđeno oko 2.500 cijevi pješačkog naoružanja, uz dodatno teško i protuoklopno naoružanje te streljivo.

Iz javno dostupnih izvora nije moguće utvrditi odnose li se brojke od 9.000 i 2.500 na istu vrstu inventara i isto stanje zalihe.

Kronologija

• 12./13. rujna 1991. – naređena i na teren upućena blokada objekata JNA.

• 16. rujna – u Zadru preuzet tehnički objekt koji izvori navode kao Ravnice, odnosno Kolovare.

• 17. rujna – nakon primirja u Igalu nastavlja se pasivna blokada.

• 21. rujna – osvojene Turske kuće na Smiljevcu i izvučeno više od 2.500 komada pješačkog naoružanja.

• 22. rujna – JNA iz zraka napada i bombardira skladište.

Turske kuće zato nisu bile samo još jedna zauzeta vojarna. Njihovo je značenje bilo u tome što se u njima nalazilo oružje koje je trebalo pripadati lokalnoj obrani, a koje je JNA prethodno sklonila izvan dosega građana i pričuvnih postrojbi. Oko 2.500 potvrđenih cijevi odmah je promijenilo mogućnosti obrane Zadra. Brojka od 9.000 ostaje zabilježena kao kasnija procjena, ali bez inventarnog dokumenta ne može imati isti status.

Izvori:

• Ivan Brigović, Odlazak Jugoslavenske narodne armije s područja Zadra, Šibenika i Splita krajem 1991. i početkom 1992. godine, Časopis za suvremenu povijest, 2011. – Hrčak

• Marko Čulina i Dušan Nikitović, prikaz monografije 112. brigade – Zadarski list

• Zadarski list, retrospektiva zauzimanja zadarskih vojarni, 22. rujna 2011. – poveznica

• Hrvatski vojnik, broj 40, lipanj 1993. – PDF

• Fotografije pripadnika 112. brigade: fotografija 22. rujna 1991., Foto: 112. brigada

• Ratna fotografija Zadra: Arif Ključanin, Ratna fasada sv. Marije, Narodni muzej Zadar

• Videozapisi: Smiljevac, eksplozije 22. rujna 1991. i Galeb G-2 raketira Zadar