17. RUJNA 1991. – OTOČAC OSVAJA VOJARNU DOK JNA TUČE GRAD

Dok su granate padale po Otočcu, hrvatske su snage blokirale i osvajale vojarnu JNA „Vladimir Ćetković – Vlado“. Njezin pad promijenio je odnos snaga u Gackoj dolini i omogućio stvaranje snažnijih hrvatskih postrojbi.

Vojarna koja je pucala po gradu

Otočac je od ljeta 1991. bio izložen svakodnevnim napadima iz okolnih srpskih uporišta, vojnog poligona Runjavica i same vojarne koja se nalazila gotovo u središtu grada. JNA je raspolagala topništvom, tenkovima, minobacačima i protuzračnim oružjem, dok su hrvatski branitelji imali vrlo malo teškog naoružanja.

Vojarna zato nije bila samo vojni objekt. Bila je izvor vatre prema gradu, ali i najvažniji cilj hrvatske obrane.

Blokada počinje pod granatama

Blokada je započela 14. rujna 1991. godine. U njoj su sudjelovali pripadnici ZNG-a, policije, Narodne zaštite, vatrogasci i građani Otočca. Istodobno je blokirano i vojno skladište u Ramljanima.

JNA je na blokadu odgovorila napadom. Cilj je bio probiti obruč, deblokirati vojarnu i otvoriti put prema zauzimanju Otočca.

Napad za deblokadu vojarne

Glavni napad na grad uslijedio je 15. rujna. Neprijateljske snage koristile su topništvo, oklop, zrakoplovstvo i pješaštvo. Napadali su iz smjerova Poduma, Lozonje i okolnih sela, pokušavajući istodobno pomoći posadi u vojarni.

U tim je napadima teško stradala i crkva Presvetog Trojstva. Granata je pogodila toranj, a požar je uništio krov i teško oštetio unutrašnjost crkve. No cilj napada bio je širi – slomiti obranu grada i spasiti garnizon JNA.

Branitelji Otočca, pripadnici policije, ZNG-a, Narodne zaštite i PJP-a Zabok uspjeli su odbiti napad. Grad nije osvojen, a blokada vojarne nastavljena je.

Predaja 17. rujna

Borbe su se nastavile i 16. rujna, kada je zauzet stari vojni krug, a istoga dana oslobođeno je i skladište u Ramljanima.

Ujutro 17. rujna Otočac je i dalje bio pod topničkom vatrom. Granate su padale po gradu i okolnim naseljima, dok su hrvatske snage stezale obruč oko vojarne. Oko 13 sati zapovjednik garnizona izašao je s bijelom zastavom. Nakon toga uslijedila je predaja vojarne i ulazak hrvatskih snaga u objekt.

Oružje koje je promijenilo odnos snaga

U vojarni je pronađena velika količina pješačkog naoružanja, streljiva, minobacača, haubica, protuzračnih topova, vozila i druge vojne opreme.

To je za Otočac bila prekretnica. Branitelji više nisu raspolagali samo lakim pješačkim oružjem. Zarobljena tehnika odmah je razmještena po okolnim selima i uvedena u obranu. Ustrojeni su topnički i minobacački sastavi, protuzračna obrana, vod samohodnih topova „Praga“, veze i logistika. Kasnije su u obrambeni sustav uključeni i tenkovi T-55 te oklopni transporteri.

Od vojarne JNA do 133. brigade

Oružje iz otočke vojarne nije služilo samo obrani grada. Dio opreme upućivan je na položaje prema Podumu, Zalužnici, Brlogu i Glavacima, a na temelju zaplijenjenog arsenala ubrzano su stvarane nove postrojbe.

Službena zapovijed o ustroju 133. brigade izdana je 19. listopada 1991. godine. Vojarna koja je do tada bila prijetnja Otočcu postala je jedno od ključnih mjesta stvaranja obrambene snage Gacke doline.

Pobjeda plaćena životima

Osvajanje vojarne nije bilo laka akcija. Hrvatska strana imala je poginule i ranjene, a grad je u tim danima pretrpio velika razaranja i stradanje civilnog stanovništva.

Otočac je 17. rujna pobijedio dok je još bio pod napadom. Pad vojarne značio je da iz samoga središta grada više neće djelovati neprijateljsko uporište, a njegovo je oružje pretvoreno u sredstvo obrane Hrvatske.

VIDEO