19. kolovoza 1991. kod Otočca – dokument protivničke sigurnosne službe bilježi sukob JNA i ZNG-a

O događaju svjedoči izvješće operativca „Odelenja državne bezbednosti Korenica“ upućeno MUP-u SAO Krajine – vrijedan protivnički izvor koji pokazuje da je odnos JNA i hrvatskih snaga na području Otočca već sredinom kolovoza prerastao u otvoreni oružani sukob.

Otočac će u rujnu 1991. postati poprište teških borbi, granatiranja i jedne od prvih uspješnih akcija hrvatskih snaga protiv vojarne JNA. No gotovo mjesec dana prije predaje otočke vojarne, 19. kolovoza 1991., kod grada je već zabilježen izravan sukob pripadnika Zbora narodne garde i postrojbe JNA.

O tom događaju ne govori samo hrvatsko ratno sjećanje.

Sačuvan je dokument nastao istoga dana na protivničkoj strani.

Riječ je o izvješću operativca „Odelenja državne bezbednosti Korenica“, koje je 19. kolovoza 1991. poslano tadašnjem MUP-u samozvane SAO Krajine. Dokument se danas čuva u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, a njegov je sadržaj objavljen i u serijalu Hrvatskog vojnika o djelovanju JNA i srpskih postrojbi u Lici protiv Republike Hrvatske. Arhivska oznaka dokumenta je HR-HMDCDR, 71., kut. 1.- možete pročitati OVDJE

Dva oklopna vozila JNA krenula su iz Zalužnice

Prema izvješću, pripadnici JNA koji su se nalazili u Zalužnici toga su dana s dva oklopna vozila krenuli glavnom prometnicom preko Poduma prema Otočcu.

U dokumentu se navodi da su obavili izviđanje terena i uspostavili kontakt sa zapovjedništvom JNA u Otočcu, nakon čega su se istim pravcem vraćali prema svojoj jedinici u Zalužnici.

Upravo se tijekom povratka dogodio incident koji pokazuje koliko se situacija oko Otočca do druge polovice kolovoza promijenila.

Više nije bila riječ samo o barikadama, demonstracijama sile ili navodnom „razdvajanju sukobljenih strana“.

Hrvatski ZNG i JNA našli su se jedni nasuprot drugima s oružjem u rukama.

Oko 20.50 sati počela je pucnjava

Prema protivničkom izvješću, kada su se dva vozila JNA iz pravca Otočca kretala cestom prema Podumu, oko 20.50 sati otvorena je vatra iz smjera aerodroma, gdje su bili raspoređeni pripadnici Zbora narodne garde Republike Hrvatske.

U dokumentu se tvrdi da su prema vozilima uporabljeni automatsko oružje i bombe te da su vozila pogođena, ali bez veće materijalne štete.

JNA je potom uzvratila vatrom prema položajima kod aerodroma. Autor izvješća navodi da su oštećene zgrade te da je dobio informaciju kako među pripadnicima ZNG-a ima ranjenih.

Ovdje je važna povijesna i novinarska ograda.

Podatak o ranjenim gardistima u tom dokumentu nije naveden kao neposredno utvrđena činjenica, nego autor doslovno prenosi informaciju koju je, prema vlastitim riječima, „saznao“. U dostupnim izvorima koje smo pregledali nismo pronašli neovisnu potvrdu broja niti identiteta eventualno ranjenih pripadnika ZNG-a u tom konkretnom sukobu.

Zato taj podatak treba tretirati kao navod iz protivničkog izvora, a ne kao konačno utvrđenu činjenicu.

Zašto je važan upravo protivnički dokument?

Vrijednost dokumenta nije samo u opisu nekoliko minuta pucnjave.

Njegova je važnost u tome što struktura SAO Krajine sama bilježi izravan oružani kontakt između JNA i ZNG-a.

To je značajno jer se JNA tijekom prve polovice 1991. službeno nastojala prikazivati kao neutralna savezna vojska koja navodno razdvaja sukobljene strane.

Stanje na terenu bilo je sve udaljenije od takve slike.

Samo dva tjedna prije događaja kod Otočca, 5. kolovoza 1991., Komanda 13. korpusa JNA iz Rijeke izdala je zapovijed o tajnoj mobilizaciji dijela svojih ratnih postrojbi na području Like. Zapovijed je potpisao zapovjednik 13. korpusa, general-potpukovnik Marijan Čad. Za mobilizaciju su bila određena područja Titove Korenice, Donjeg Lapca i Gračaca, a za osiguranje mobilizacijskih mjesta bile su uključene lokalne strukture na teritoriju pod nadzorom pobunjenih Srba.

Znanstveni rad o djelovanju 13. riječkog korpusa potvrđuje da je Čad, po odluci Komande 5. vojne oblasti, 5. kolovoza naredio tajnu mobilizaciju dijela ratnih postrojbi na području Like. U istom se radu navodi da se u Otočcu nalazio i 653. nastavni centar JNA, dok su druge snage JNA bile raspoređene širom ličkog područja.

Sukob 19. kolovoza zato nije izoliran događaj.

Bio je dio procesa u kojem su se nekadašnja „tampon-zona“ i formalna neutralnost JNA ubrzano pretvarale u otvoreno vojno suprotstavljanje hrvatskim snagama.

Otočac se već pripremao za obranu

Hrvatska strana u Otočcu nije čekala rujan.

Sigurnosno stanje u Gackoj dramatično se pogoršavalo još tijekom proljeća i početkom ljeta 1991. Nakon sukoba na Plitvicama i sve učestalijih aktivnosti srpskih pobunjenika, u Otočcu su počele pripreme za obranu.

Posebno je znakovito svjedočanstvo tadašnjeg podoficira JNA Ivana Medvedovića, koji je služio u Otočcu i javno upozorio da se priprema agresija JNA na taj kraj. Nakon njegove televizijske izjave lokalno hrvatsko vodstvo ubrzalo je organiziranje dragovoljaca.

Tijekom srpnja počelo je i stvarno ustrojavanje hrvatskih oružanih snaga.

Najprije je podignut i naoružan protudiverzantski vod, a potom su formirane postrojbe ZNG-a. Od 17. srpnja djelovali su zapovjedništvo ZNG-a, protudiverzantski vod, 1. četa ZNG-a Otočac, vod u Ličkom Lešću, postrojba u Brinju, minerska skupina, logistika i vod za specijalne namjene. Zapovjednik ZNG-a Otočac bio je Milan Jurković.

Do trenutka sukoba s JNA 19. kolovoza hrvatska obrana Otočca zato više nije bila skupina improvizirano naoružanih dragovoljaca.

Postojala je organizirana zapovjedna struktura ZNG-a, policije i drugih obrambenih sastava.

Granate su na Otočac padale još u srpnju

Rat je u Gacku stigao i prije 19. kolovoza.

U noći 22. srpnja 1991. iz pravca Poduma prema Otočcu su ispaljene minobacačke granate koje su pale na područje Gornje Dubrave i stočne tržnice. Istodobno je otvorena vatra na policijsku ophodnju na Špilniku. Novi projektili prema gradu ispaljeni su i sljedeće noći.

Napadi na policijske položaje također su odnosili živote.

Na području Brloga 19. srpnja u zasjedi je ubijen hrvatski policajac Slavko Cetinjanin, a 25. srpnja snajperskom vatrom kod Šajnerice smrtno je pogođen policajac Dragan Šepac.

Tako sukob ZNG-a i JNA 19. kolovoza dolazi nakon više tjedana napada, pogibija i granatiranja.

Od dva oklopna vozila do bitke za otočku vojarnu

U samo nekoliko tjedana situacija će dodatno eskalirati.

Sredinom rujna hrvatske snage blokirale su vojarnu JNA „Vladimir Četković Vlado“ u Otočcu. Borbe su trajale od 14. do 17. rujna, a Otočac se u tom razdoblju našao pod iznimno snažnim napadima.

Dana 17. rujna 1991. zapovjednik vojarne izašao je s bijelom zastavom i vojarna se predala hrvatskim snagama. Zauzimanjem vojarne branitelji su došli do velike količine prijeko potrebnog oružja, opreme i vozila, čime je odnos snaga na području Gacke bitno promijenjen.

Sukob od 19. kolovoza zato se može promatrati kao jedan od događaja koji su prethodili konačnom raskidu između hrvatskih obrambenih snaga i JNA u Otočcu.

Dokument otkriva trenutak kada su maske već padale

Najzanimljiviji dio priče možda nije ni broj ispaljenih metaka ni sudbina dvaju oklopnih vozila.

Važan je datum.

19. kolovoza 1991.

Gotovo mjesec dana prije otvorene bitke za vojarnu, dokument sigurnosnih struktura SAO Krajine već bilježi da pripadnici JNA iz Zalužnice odlaze oklopnim vozilima prema Otočcu, provode izviđanje, kontaktiraju vojno zapovjedništvo i pri povratku ulaze u oružani sukob s hrvatskim gardistima.

Samo četrnaest dana ranije zapovjedništvo JNA naredilo je tajnu mobilizaciju dijela svojih snaga na području Like.

Zbog toga dokument od 19. kolovoza vrijedi mnogo više od kratkog operativnog izvješća.

On predstavlja fotografiju jednog trenutka u kojem JNA na ličkom bojištu više nije stajala između sukobljenih strana, nego se hrvatski ZNG s njom susretao preko nišana.

A svega četiri tjedna poslije, u Otočcu više neće biti nikakve dvojbe.

Vodit će se bitka za grad i vojarnu.

Vojarna će pasti.

Oružje iz nje završit će u rukama hrvatskih branitelja, a obrana Otočca dobit će novu snagu za rat koji će još dugo trajati.