25. kolovoza 1991. – Hrvatska Kostajnica: Vatrogasci usred rata zaustavili veliki požar u tvornici Pounje

Ratne priče uglavnom pamte branitelje na položajima, policajce na punktovima i liječnike u improviziranim ambulantama. Mnogo rjeđe spominju ljude koji su, dok su oko njih padale granate, izlazili pred vatru kako bi spasili kuće, tvornice i ono malo života što je u napadnutim gradovima još funkcioniralo.

Jedna od takvih gotovo zaboravljenih priča dogodila se 25. kolovoza 1991. u Hrvatskoj Kostajnici. Toga dana veliki požar zahvatio je skladište repromaterijala Tvornice trikotaže Pounje. Domaćim vatrogascima u pomoć su stigle vatrogasne jedinice iz Novske i Kutine. Požar je ugašen, a vatra zaustavljena prije nego što se proširila na susjedne objekte.

Vatrogasne postrojbe reorganizirane već 26. lipnja

Izvorna publikacija Vatrogasnog saveza Hrvatske navodi da su već 26. lipnja 1991., na početku kriznog stanja, reorganizirane i stavljene u pasivno dežurstvo vatrogasne jedinice DVD-a Hrvatska Kostajnica, DVD-a Pounje te društava u Hrvatskoj Dubici, Selištu i Majuru.

Ratna djelovanja ubrzo su zahvatila cijelo područje. Vatrogasna kronika bilježi napad iz smjera Čukura 4. srpnja, nakon kojega su uslijedili gotovo svakodnevni minobacački napadi.

Prvi požar zabilježen je 29. srpnja, tijekom zračnog napada, na kući Pere Babića. Vatrogasci su ga odmah ugasili. Uslijedilo je još nekoliko požara na privatnim kućama, koji su također stavljeni pod nadzor.

Hrvatska Kostajnica tada se nalazila u iznimno nepovoljnom položaju. Grad i okolna sela bili su u poluokruženju, a napadi srpskih snaga ponovno su se intenzivirali sredinom kolovoza. Samo petnaest dana prije požara u Pounju, 10. kolovoza, na Čukuru je smrtno ranjen snimatelj Hrvatske radiotelevizije Gordan Lederer. Matica hrvatska

Požar koji nije prerastao u katastrofu

O požaru u Pounju nema velikih televizijskih priloga ni poznatih fotografija s intervencije. Nisu sačuvana imena ljudi koji su toga dana držali mlaznice, razvlačili cijevi i branili okolne objekte od vatre.

Ostala je tek kratka rečenica u ratnoj vatrogasnoj kronici: požar je ugašen i spriječeno je njegovo daljnje širenje.

Iza te rečenice nalazi se mnogo veća priča – o vatrogascima koji nisu napustili svoju službu ni kada je njihova ulica postala bojišnica, o pomoći koja je stigla iz Novske i Kutine te o civilnoj obrani bez koje nijedan grad ne bi mogao izdržati rat.

Dana 25. kolovoza 1991. vatrogasci nisu osvojili položaj niti zaustavili neprijateljski napad. Učinili su ono za što su bili pozvani: stali su pred vatru i nisu joj dopustili da uzme još više.

I time su obranili Hrvatsku Kostajnicu.