26. listopada 1991. – na Tmoru poginuo Ivica Džolić, prvi poginuli pripadnik 4. brigade u Bitci za Dubrovnik

Ivica Džolić rođen je 22. studenoga 1966. godine, živio je na području Kaštela, a poginuo je 26. listopada 1991. tijekom borbe na brdu Tmor kod Slanog.

Imao je samo 24 godine.

Prije rata njegov život nije bio povezan s vojskom. Kako u tekstu povjesničara Borne Marinića donosi Slobodna Dalmacija , Džolić je vodio komunu za liječenje ovisnosti u Kaštelima i pomagao mladim ljudima u izlasku iz ovisnosti. Kada je počeo rat, dio ljudi koje je poznavao krenuo je zajedno s njim u obranu Hrvatske.

Od Kaštela do izvidnika 4. brigade

Džolić se priključio 4. A brigadi ZNG-a, budućoj 4. gardijskoj brigadi „Pauci“.

Među suborcima je bio poznat kao Đola, a tijekom jeseni 1991. postao je jedan od ljudi koji su predvodili brigade izvidnika.

Nakon borbi na zadarskom području uslijedilo je dubrovačko bojište. Skupina izvidnika 4. brigade upućena je na područje Čepikuća, jednog od ključnih položaja zapadnog dijela obrane Dubrovnika.

Povjesničar Borna Marinić u prikazu objavljenom na portalu Domovinski rat navodi da im je zapovjednik Sektora Luka Džanko povjerio zadaću vezanu uz ovladavanje brdom Tmor.

Tmor – vrh koji je dominirao Dubrovačkim primorjem

Tmor nije bio obična kota.

Vrh visok oko 899 metara dominira prostorom od Stona i Slanog prema Popovu polju. Zbog toga je 1991. imao veliko taktičko značenje za nadzor kretanja i položaja u zapadnom dijelu dubrovačkog bojišta.

Veterani 4. gardijske brigade godinama poslije svjedočili su da je Tmor tijekom ratnih borbi više puta prelazio iz ruke u ruku. To potvrđuje i Dubrovački vjesnik , koji je prilikom obilježavanja Džolićeve pogibije zabilježio da je upravo zbog svojega položaja taj vrh bio od iznimne važnosti.

Šire područje Čepikuća već se od 1. listopada nalazilo pod snažnim pritiskom JNA. Hrvatski branitelji ondje su prvog dana općeg napada na Dubrovnik zaustavili znatno brojnije neprijateljske snage, a crtu su držali još gotovo dva mjeseca.

Džolić je išao prvi

Dana 26. listopada 1991. Džolićeva skupina krenula je prema vrhu Tmora.

Prema ratnim svjedočanstvima koje prenosi Domovinski rat , Džolić se kretao ispred svojih ljudi kako cijela skupina ne bi upala u zasjedu.

Na vrhu su izvidnici naišli na neprijateljske vojnike.

Uslijedio je kratak, ali žestok okršaj.

Više hrvatskih branitelja bilo je ranjeno, a Ivica Džolić smrtno je stradao.

Njegovo tijelo nije se moglo odmah izvući s položaja. Ostalo je na Tmoru nekoliko dana, sve dok suborci nisu uspjeli doći do njega i iznijeti ga s bojišta. U ratnim zapisima posebno se spominju Mijo Gojević Mićo i Ante Šimera, koji su sudjelovali u izvlačenju tijela svojega poginulog suborca.

„Uvijek je išao prvi“

O Džoliću je poslije svjedočio njegov suborac Izudin Bečirčić.

Opisao ga je kao zapovjednika koji nije slao druge ondje kamo sam ne bi krenuo te čovjeka koji je u najopasnijim situacijama išao ispred svojih izvidnika. Svjedočanstvo je sačuvano u knjizi Braća po oružju, a prenosi ga i Domovinski rat.

Džolićeva skupina okupljala je ljude koji će poslije ostati poznati kao iskusni izvidnici i borci 4. brigade.

Na Tmoru je upravo takav način vođenja – ići prvi i preuzeti najveći rizik – Džolića stajao života.

Važna razlika: prvi poginuli, ali ne i prvi gubitak Četvrte kod Dubrovnika

U tekstovima o Džoliću često se navodi da je bio prvi pripadnik 4. A brigade poginuo u Bitci za Dubrovnik.

To je formulacija koju donosi i Slobodna Dalmacija.

Međutim, tri dana prije njegove pogibije, 23. listopada 1991., na zapadnom dijelu dubrovačkog bojišta nestalo je pet pripadnika 4. brigade nakon što je patrolni čamac JRM kod Šipana potopio plovilo kojim su krenuli u borbenu zadaću.

HRT Radio Dubrovnik navodi Fernanda Estebana Delucchija, Arnolda Nožića, Andreasa-Branka Pilsela, Alejandra Nestora Patrona i Miljenka Tadića.

Njihova se sudbina vodila kao nestanak, a za dijelom njih posmrtni ostaci nisu pronađeni. Zbog toga se Džolića može precizno nazvati prvim evidentiranim poginulim pripadnikom 4. brigade u Bitci za Dubrovnik, ali ne i prvim gubitkom brigade na tom bojištu.

Spomen-ploča na mjestu pogibije

Suborci su 1994. godine na Tmoru postavili spomen-ploču Ivici Džoliću.

Njegovo posljednje počivalište nalazi se u Prgometu kod Trogira, što potvrđuje službena evidencija Udruge veterana 4. gardijske brigade.

Veterani Četvrte i danas se uspinju na Tmor kako bi kod spomen-obilježja zapalili svijeće i podigli hrvatsku zastavu. Dubrovački vjesnik zabilježio je jedno od takvih obilježavanja, kada su hrvatske zastave ponovno izvješene na Malom i Velikom Tmoru.

Ivica Džolić imao je 24 godine kada je 26. listopada 1991. krenuo ispred svojih suboraca prema vrhu Tmora. Ondje je poginuo kao izvidnik 4. brigade, u obrani prostora na kojem se tih dana odlučivalo može li neprijatelj nastaviti prodor kroz Dubrovačko primorje.