Dan ustroja Bataljuna „Klek“ ZNG-a: prva dragovoljačka postrojba ogulinskog kraja i jezgra slavne 143. brigade HV-a

Početak obrane ogulinskog kraja

Na današnji dan, 07. srpnja 1991. godine, u Zagorju Ogulinskom, desetak kilometara južno od Ogulina, ustrojen je Bataljun „Klek“ Zbora narodne garde. Bila je to prva dragovoljačka i prva legalno naoružana vojna postrojba ogulinskog kraja, nastala u vremenu kada se nad Hrvatskom već nadvila otvorena prijetnja velikosrpske pobune, JNA i agresije koja je iz dana u dan postajala sve očitija. Prema podacima Hrvatskog časničkog zbora, Bataljun je pri ustroju imao 109 pripadnika, naoružanih uglavnom lakim oružjem, ponajprije puškama M-48.

Iz seoskih straža u prvu naoružanu postrojbu

Ogulinski kraj nije nespremno dočekao rat. Još u svibnju 1991. godine, nakon odluke Međustranačkog vijeća općine Ogulin, u nenaoružane dobrovoljačke odrede Narodne zaštite upisalo se 3820 osoba od 18 do 60 godina, koje su kroz seoske straže osiguravale tadašnje mjesne zajednice. No, razvoj događaja na pobunjenim područjima i sve otvorenija priprema napada na Hrvatsku zahtijevali su stvaranje naoružane postrojbe. Tako je nastao Bataljun „Klek“ – postrojba običnih ljudi koji su u presudnom trenutku znali da se domovina ne brani riječima, nego spremnošću na žrtvu.

Ustrojavanje u Zagorju Ogulinskom

Bataljun ZNG-a „Klek“ ustrojen je na poziv Kriznog štaba tadašnje općine Ogulin. Toga dana mobilizirano je stotinjak vojnika s ogulinskog područja, podijeljene su im puške i municija, a ljudstvo se okupilo iz više mjesta bivše ogulinske općine: Zagorja, Ogulina, Puškarića, Turkovića, Hreljina Ogulinskog, Svetog Petra, Sabljaka, Oštarija, Tounja, Kamenice, Saborskog i Modruša.

Posebno mjesto u sjećanju pripadnika Bataljuna ostalo je nogometno igralište Mladost u Zagorju Ogulinskom, mjesto prvog postrojavanja. Prvi ratni zapovjednik Bataljuna bio je Milan Poljak, a među važnim ljudima zapovjedništva spominje se i Miko Kolić, ratni pomoćnik zapovjednika.

Prva borbena iskušenja: Josipdol, Cerovnik i prijetnja presijecanja Hrvatske

Bataljun „Klek“ nije dugo ostao samo ustrojena postrojba. Već 21. srpnja 1991. godine uključio se u obranu Domovine prilikom napada Jugovojske i pobunjenih Srba na općinu Josipdol. U srpnju su se borbe južno od Ogulina intenzivirale, a iz smjera Plaškog minobacačima je napadan Josipdol. Cilj neprijatelja bio je presjeći vitalnu komunikaciju Karlovac – Split i odsjeći južni dio Hrvatske od Zagreba.

Zajedno s pripadnicima MUP-a, specijalne i temeljne policije te odredima Narodne zaštite, pripadnici Bataljuna „Klek“ sudjelovali su u zaustavljanju prvih napada na području Cerovnika i Josipdola. Time je ogulinski kraj postao jedna od važnih obrambenih točaka Hrvatske, jer se ondje nije branio samo Ogulin – branila se prometna, vojna i politička povezanost sjevera i juga Hrvatske.

Od Bataljuna „Klek“ do 143. brigade HV-a

Nakon zauzimanja vojarni i skladišta JNA u rujnu 1991. godine, hrvatske su snage u ogulinskom kraju došle do većih količina oružja i opreme. To je omogućilo stvaranje novih, većih postrojbi. Formirane su 4. pješačka bojna, zatim 5. ogulinska pješačka bojna, a osvojena topnička oruđa omogućila su i stvaranje prve samostalne topničke bitnice, koja će kasnije prerasti u mješoviti artiljerijski divizijun 143. brigade.

Zapovijed o formiranju ogulinske 143. brigade HV-a Glavni stožer Hrvatske vojske donio je 13. studenoga 1991. godine. Tada dotadašnje 4. i 5. pješačka bojna 110. brigade postaju 1. i 2. pješačka bojna 143. brigade HV-a, a uz njih se ustrojavaju Zapovjedništvo brigade, 3. pješačka bojna, mješoviti topnički divizijun i pristožerne postrojbe. Time je Bataljun „Klek“ postao temelj iz kojeg je izrasla najveća ogulinska vojna postrojba u Domovinskom ratu.

Ratni put ogulinskih branitelja

Ratni put 143. brigade i ogulinskih postrojbi bio je težak, dug i častan. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da su pripadnici 143. brigade utvrđivali i držali obrambenu crtu dugu oko 40 kilometara, od zaseoka Kamenica do Jezerana. Ta je crta bila presudna za sigurnost Josipdola, Carevog Polja, Modruša i prometnice Karlovac – Split.

U vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ 143. pukovnija bila je glavna snaga na glavnom pravcu napada Zbornog područja Karlovac. Njezini pripadnici oslobađali su područje Plaškog i vojnog poligona Slunj, prvi ušli u Slunj, a potom sudjelovali u oslobađanju Vrginmosta i Petrove gore.

Žrtva koja se ne smije zaboraviti

Kroz vojne i policijske postrojbe ogulinskog kraja prošlo je više od 4000 pripadnika Hrvatske vojske i policije. Grad Ogulin navodi da je u Domovinskom ratu poginulo 125 branitelja iz bivše općine Ogulin, a više od 710 ih je ranjeno. Ministarstvo hrvatskih branitelja, govoreći o ratnom putu 143. brigade, navodi da je na tom putu poginulo 86 branitelja, a više od 200 ih je ranjeno.

Zato se 07. srpnja ne smije promatrati samo kao datum ustroja jedne postrojbe. To je dan kada je ogulinski kraj, kroz Bataljun „Klek“, jasno pokazao da neće čekati tuđu milost, nego će sam stati u obranu svoga doma, svojih sela, svojih prometnica, svojih obitelji i svoje Hrvatske.

Bataljun koji je nosio ime planine i duh naroda

Ime „Klek“ nije bilo slučajno. Kao što se planina Klek uzdiže nad Ogulinom, tako se i Bataljun „Klek“ uzdigao u najtežim danima hrvatske povijesti kao simbol otpora, odlučnosti i vjere u pobjedu. Iz postrojbe okupljene u Zagorju Ogulinskom izrasla je snaga koja će braniti ogulinski kraj, sudjelovati u stvaranju 143. brigade HV-a i ostaviti dubok trag u pobjedničkom hodu Hrvatske vojske.

Trideset i pet godina poslije, ostaje obveza: sjećati se tih ljudi, čuvati istinu o njihovoj žrtvi i prenositi mlađim naraštajima da sloboda nije pala s neba. Slobodu su obranili ljudi poput pripadnika Bataljuna „Klek“ – dragovoljci koji su u srpnju 1991. uzeli pušku, stali u postroj i rekli: Hrvatska se brani ovdje.