Dubrovnik, 8. studenoga 1991.: Počeli najrazorniji napadi krvavog studenoga

Dana 8. studenoga 1991. počelo je razdoblje koje Muzej Domovinskog rata Dubrovnik opisuje kao najrazornije agresorske napade na Dubrovnik od 8. do 13. studenoga.

Grad se tada već nalazio u iznimno teškom položaju. Nakon okupacije Konavala i Župe dubrovačke neprijateljske snage stigle su na neposredne prilaze Dubrovniku. U aktualnoj izložbi Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik „Dani ponosa – Herojska obrana Grada 1991.“ studeni je izdvojen kao razdoblje najžešćih i najrazornijih napada na uže gradsko područje.

Hrvatski branitelji držali su crte obrane na Srđu, Strinčjeri, Sustjepanu i drugim prilazima gradu, ali je pritisak višestruko nadmoćnijih snaga JNA svakoga dana rastao.

Bosanka pala, borba se približila tvrđavi Imperial

Posebno težak bio je 9. studenoga.

Prema ratnoj kronologiji HRT Radio Dubrovnika, već u 7.10 sati brodovi Jugoslavenske ratne mornarice počeli su napadati Lapad i Gruž. Topovnjače su tukle po naseljenim područjima, a u Gruškoj luci gorjele su i tonule barke i brodovi.

Istoga dana snažno je napadnut i Srđ. U borbama za Bosanku poginulo je šest hrvatskih branitelja: Mario Pezzi, Vedran Ivošević, Hamdija Kovač, Franci Lazibat, Željko Raguž i Antonio Vatović. Kronologija koju je objavio Dubrovački vjesnik bilježi da je nakon teških borbi Bosanka pala, čime se neprijatelj dodatno približio položajima na Srđu.

Snage JNA izbile su i na Žarkovicu te sjeverozapadni dio platoa Srđa. Obrana Dubrovnika time se sve više približavala samim rubovima grada.

Gruž u plamenu, povijesna jezgra pod granatama

Od 9. studenoga napadi na povijesnu jezgru postali su gotovo neprekidni.

Službena dokumentacija Grada Dubrovnika o ratnom razaranju povijesne jezgre navodi da je od 9. do 13. studenoga tijekom pet dana neprekidnog bombardiranja izravno pogođen velik broj najvrjednijih građevina unutar zidina.

Stradali su Gradska luka, valobran Kaše, tvrđava sv. Ivana, gradski zvonik, Minčeta, crkva sv. Ignacija, samostan Sigurata, Pile, Sponza te brojne stambene kuće.

Dana 10. studenoga HRT Radio Dubrovnik bilježi sustavno granatiranje grada od ranog jutra. Gruška luka bila je u plamenu, gorjeli su Hladnjača i brodovi, dok su projektili pogađali stambene zgrade, hotele, škole i vjerske objekte.

„Tuci sve što se miče“

Napadi nisu popuštali.

U kronologiji za 11. studenoga HRT Radio Dubrovnik bilježi da je napad započeo već u 6.10 sati. Radioamateri su presreli zapovijed: „tuci sve što se miče“.

Pogođeni su Minčeta, tvrđava sv. Ivana, Katedrala, Knežev dvor, Muzej Rupe, crkve i samostani te brojni hoteli. U Gruškom zaljevu gorjelo je oko stotinu plovila.

Toga dana poginuli su i civili Nikola Krijes, Ivo Martinović i Andrija Rašica.

Luka Gruž osvjetljavala cijeli grad

Napad 12. studenoga ponovno je počeo u ranim jutarnjim satima.

Prema HRT-ovoj ratnoj kronologiji, u 6.20 sati otvorena je snažna vatra na tvrđavu Imperial. Granate su padale po Gradskoj luci, Kašama, Lovrjencu, Stradunu, Sponzi i drugim dijelovima povijesne jezgre.

Gruž, Lapad, Montovjerna, Pile, Ploče, Mokošica i Rijeka dubrovačka također su bili pod napadom. Gruška luka potpuno je gorjela, a plamen je bio toliko snažan da je osvjetljavao grad. Projektilima je pogođena i bolnica na Medarevu.

Primirje 13. studenoga donijelo kratki predah

Granatiranje se nastavilo i 13. studenoga. HRT Radio Dubrovnik bilježi napade od Zlatnog potoka do Lapada, a teške granate ponovno su padale i na Stradun.

Tek u poslijepodnevnim satima nastupilo je primirje.

Dan poslije, 14. studenoga, iz još uvijek zadimljene gruške luke isplovila je „Slavija“. Prema Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik na brod se ukrcalo više od 4.000 žena, djece, starijih i nemoćnih te oko 200 bolesnika i ranjenika.

Pet dana napada pokazalo je koliko se Dubrovnik približio rubu obrane. Agresorske snage bile su na Srđu i prilazima gradu, Gruž je gorio, povijesna jezgra bila je pod neprekidnim granatama, a stanovništvo je živjelo u skloništima bez normalne opskrbe.

Ipak, Dubrovnik nije zauzet. Branitelji su zadržali crte koje su spriječile ulazak JNA u grad, a konačna borba za tvrđavu Imperial tek će uslijediti 6. prosinca 1991.