Na današnji dan 1991. nestao je Marijan Varjačić, pripadnik Civilne zaštite iz Čačinaca
Marijan Varjačić nestao je 14. kolovoza 1991. nakon što je krenuo prema Pušini po šogoricu i njezina sina, koji su ostali na području pod nadzorom pobunjenih Srba. Od tada mu se gubi svaki trag, a njegova obitelj još nije doznala gdje su njegovi posmrtni ostaci.
Na današnji dan, 14. kolovoza 1991. godine, u Pušini je zarobljen i odveden Marijan Varjačić iz Čačinaca, pripadnik tamošnje Civilne zaštite. Rođen je 21. lipnja 1940. u Čačincima, gdje je živio s obitelji i radio u ratarskoj ispostavi Poljoprivrednog poduzeća Orahovica.
Od lipnja 1991. sudjelovao je u seoskim stražama i uređenju obrambenih punktova na području Čačinaca. Podaci o njegovu životu i nestanku navedeni su u službenoj Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske te u svjedočanstvu njegova sina koje je zabilježio povjesničar Dino Mataz.
Odlazak prema Pušini
U Pušini se tada nalazila Marijanova šogorica Julijana Farkaš, učiteljica razredne nastave, zajedno sa sinom Sašom. Pobunjeni Srbi postavili su barikade na ulazu u selo, ali je Varjačić unatoč opasnosti odlučio otići po njih.
Prema svjedočanstvu njegova sina Marijana Varjačića, Zdenko Jurenac i Zvonko Hečimović zaustavili su ga na punktu i pokušali odgovoriti od nastavka puta. Nije ih poslušao. Nastavio je prema Pušini i više se nije vratio. Virovitičko-podravska županija u svojoj kronologiji također navodi da je Varjačić zarobljen dva dana nakon napada na policijsku ophodnju između Humljana i Pušine.
Kada se otac nije vratio, sin je iz Humljana telefonom pokušao dobiti poznanike u Pušini. Umjesto njih, javljale su se nepoznate osobe koje su mu prijetile i pozivale ga da i sam dođe u selo. Pojedinosti tih razgovora zabilježene su u svjedočanstvu Marijana Varjačića mlađeg.
Pobuna koja je otvarala prostor zločinima
Nestanak se dogodio dva dana nakon što je vodstvo pobunjenih Srba proglasilo takozvanu SAO Zapadnu Slavoniju. Prema istraživanju povjesničara Jakše Raguža, odmah je donesena odluka o ustrojavanju Teritorijalne obrane kao njezine oružane sile, prema pravilima oružanih snaga SFRJ i uz pristup oružju iz skladišta JNA. (Izvor: Jakša Raguž, Hrvatski institut za povijest)
Znanstveni rad Janje Sekule i Domagoja Štefančića potvrđuje da su 12. i 13. kolovoza na području Orahovice zamijećene veće naoružane skupine pobunjenih Srba. Autori na temelju arhivskih dokumenata opisuju i sudjelovanje JNA u naoružavanju i organiziranju srpskih snaga na papučkom području. (Izvor: 42. granični bataljun JNA i srpski pobunjenici)
Dostupni izvori ne navode naziv konkretne pobunjeničke postrojbe koja je zarobila Varjačića. Potvrđeno je da je pripadao Civilnoj zaštiti Čačinci te da je nestao nakon ulaska na područje pod nadzorom pobunjenih Srba.
Prošlo je 35 godina, ali njegova sudbina nije rasvijetljena. Marijan Varjačić nije krenuo u napad niti je tražio sukob. Pokušao je izvući članove obitelji iz opasnosti. Odgovornost je na onima koji su ga zarobili, ali i na svima koji desetljećima prešućuju gdje je odveden i što mu se dogodilo.
