Na današnji dan 26. kolovoza 1991.: Kijevo je palo pod topovima, tenkovima i zrakoplovima JNA

JNA je 26. kolovoza 1991., zajedno s Milicijom Krajine i lokalnom Teritorijalnom obranom, slomila obranu Kijeva i okupirala hrvatsko selo kod Knina. U 2026. navršava se 35 godina od napada koji je pokazao da JNA više ne djeluje kao snaga razdvajanja, nego kao vojska u službi teritorijalnih ciljeva pobunjenih Srba.

Kijevo nije palo zato što ga nitko nije želio braniti. Palo je nakon višemjesečne izolacije, pod napadom snaga koje su raspolagale topništvom, tenkovima i borbenim zrakoplovima. Nasuprot njima stajali su policajci i mještani bez oružja kojim bi mogli zaustaviti oklopnu kolonu.

Više od godinu dana između barikada

Izolacija Kijeva počela je 17. kolovoza 1990. podizanjem barikada na prometnicama oko Knina. Prema HRT-ovu prikazu događaja objavljenom 2026., oko 120 pripadnika specijalne policije iz Splita i Šibenika probilo se u selo 28. travnja 1991. kako bi ondje bila uspostavljena policijska postaja.

Posljednji zapovjednik Policijske postaje Kijevo Martin Čičin Šain rekao je u razgovoru za Novi list da je početkom srpnja preuzeo postaju s 58 policajaca. Općina Kijevo, računajući i naoružane mještane, navodi oko 160 ljudi uključenih u obranu. Ti podaci nisu proturječni jer se ne odnose na isti krug branitelja.

Većina stanovništva bila je evakuirana prije završnog napada. Presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Milanu Martiću utvrdila je da je odluka o napadu donesena u koordinaciji Martića i JNA, nakon ultimatuma hrvatskim policajcima da napuste selo.

JNA je zapovijedala združenim napadom

U napadu su sudjelovale postrojbe 9. korpusa JNA iz Knina, Milicija Krajine i lokalna Teritorijalna obrana. Prema presudi Martiću, zapovijedanje je bilo u rukama JNA, a Borislav Đukić vodio je Taktičku grupu 1. Dokumentacija 9. korpusa, koju je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, uključuje Đukićevo izvješće 221. motorizirane brigade o završnim borbama za Kijevo. Zračne udare izvodilo je Ratno zrakoplovstvo JNA.

Dostupni službeni izvori ne omogućuju pouzdano navođenje svake niže topničke, oklopne ili zrakoplovne jedinice. Dodavanje nepotvrđenih naziva postrojbi stvorilo bi privid preciznosti, ali ne i potpuniju istinu.

Prema svjedočenju Čičina Šaina, prvi projektil pogodio je Kijevo u 5.18 sati. Do 13 sati na selo je palo više od 1500 projektila, a zabilježena su 34 naleta zrakoplova. Oko 16.30 tenkovi su ušli u naselje, nakon čega su se branitelji u skupinama povukli prema Kozjaku i Dinari. Dio ih je zarobljen.

Broj zarobljenih razlikuje se prema obuhvatu izvora. Presuda Martiću potvrđuje da je u borbama zarobljeno 20 pripadnika Zbora narodne garde, dok općinska kronologija navodi ukupno 70 zarobljenih branitelja. Bez dodatne dokumentacije te brojke nije opravdano izjednačavati.

Okupacija nije završila ulaskom tenkova

Nakon sloma obrane opljačkane su i zapaljene kuće, a katolička crkva najprije je oštećena u napadu, a potom razorena. Sudsko vijeće u predmetu Martić zaključilo je da uklanjanje nesrpskog stanovništva nije bilo usputna posljedica borbi, nego jedan od ciljeva djelovanja snaga SAO Krajine uz potporu JNA.

Današnji službeni prikazi navode tri poginula hrvatska branitelja i jedanaest civilnih žrtava Kijeva tijekom rata i okupacije.

Trideset pet godina poslije Kijevo zaslužuje više od prigodnog govora. Njegovi su branitelji, bez stvarne mogućnosti da vojno nadjačaju JNA i snage pobunjenih Srba, ostali na položajima dok je stanovništvo izvlačeno iz okruženja. To nije razlog za stvaranje legende, nego za precizno imenovanje odgovornosti, hrvatski policajci i mještani branili su svoje selo, a JNA je svojom vatrenom moći omogućila njegovu okupaciju i razaranje.