NAKON TABORIŠTA PADA PECKI: Kako je u 48 sati nestajala južna obrana Petrinje

Pet dana nakon prvog velikog tenkovskog napada na Petrinju, borba za grad sve se manje vodila samo na njegovim ulicama. Težište se premještalo na sela i uzvisine koje su hrvatskim snagama davale ono najvažnije – dubinu obrane.

Petrinja je početkom rujna imala obrambeni pojas koji se oslanjao na Taborište, Budičinu, Hrastovicu i Pecki. Jedna historiografska rekonstrukcija, oslonjena na Đuru Gajdeka, opisuje crtu od Taborišta i Budičine preko Hrastovice, zatim zapadnom stranom prema Cepelišu i Peckom. Pecki je pritom zbog položaja na obroncima Hrastovačke gore i konfiguracije terena bio prirodno snažno uporište.

7. rujna: prvo se otvara Taborište

Dan ranije, 7. rujna, napadnuto je Taborište. Hrvatski izvori bilježe povlačenje postrojbi ZNG-a s tamošnjih položaja. Važna je preciznost: to ne mora značiti da je baš toga trenutka cijelo naselje definitivno zaposjednuto. Historiografski izvori kasniji potpuni slom obrane u prostoru Hrastovice i Taborišta vežu i uz događaje 10. rujna. Ono što je za 7. rujna sigurno jest da je jedna od prednjih hrvatskih točaka bila probijena i napuštena.

To je bitno za razumijevanje onoga što će se dogoditi samo nekoliko sati kasnije na Peckom.

Taborište i Pecki nisu bili dvije nepovezane bitke. Gubitak položaja na jednom dijelu obrambenog pojasa značio je da se protivničke snage mogu lakše usmjeravati na susjedne točke, dok hrvatski branitelji moraju razvlačiti ionako ograničeno ljudstvo.

Pecki je već tjednima bio pod pritiskom

Pecki nije napadnut prvi put 8. rujna. Prvo ozbiljnije granatiranje zabilježeno je još 23. srpnja, a potom su uslijedili pješački napadi iz okolnih mjesta. Izvor koji se poziva na knjigu Ante Nazora Hrvatska policija u Domovinskom ratu navodi da su Pecki branili mještani, pripadnici Policijske postaje Petrinja, dragovoljci iz Siska i okolice te Posebna jedinica policije „Bak“ iz Pule. PJP „Bak“, pod zapovijedanjem Hasimija Skendera, držao je položaje od 4. do 21. kolovoza, nakon čega su obranu preuzele snage ZNG-a iz Petrinje.

Već 3. rujna na Pecki se napadalo iz smjera Luščana i Bačuge. U minobacačkom napadu tog dana, prema kronologijama, ispaljeno je više od 40 mina i ranjeno šest hrvatskih boraca. Dakle, do 8. rujna obrana nije bila svježa linija koja je tek ulazila u borbu – bila je to crta koja je tjednima trošena granatiranjem i napadima.

8. rujna: Pecki je napušten poslije 16 sati

Ovdje se može precizirati podatak koji je Portal hrvatskih branitelja objavio još 2013.

U tadašnjem tekstu, nastalom na temelju razgovora i sjećanja petrinjskih branitelja, izričito stoji da je Pecki napušten u nedjelju 8. rujna poslije 16 sati. Isti tekst navodi da se tijekom prethodna dva mjeseca kroz obranu sela izmijenilo oko 500 hrvatskih dragovoljaca.

Novija akademska literatura potvrđuje sam ishod. Filip Škiljan u znanstvenom radu izričito navodi da su Pecki zauzeti 8. rujna 1991., pozivajući se na Gajdekovo istraživanje Petrinjske bojišnice. Drugi akademski rad, oslonjen na Nazorovu knjigu, događaj opisuje kao povlačenje hrvatskih snaga iz Peckog radi pomoći obrani Petrinje od nadmoćne JNA.

Zato je najpreciznija formulacija sljedeća:

hrvatske snage 8. rujna poslije 16 sati napuštaju položaje u Peckom, nakon čega selo prelazi pod kontrolu protivničkih snaga.

Nema potrebe umjetno birati između riječi „povlačenje“ i „pad“. Jedno opisuje vojnu odluku i kretanje hrvatskih snaga, drugo rezultat na terenu.

Zašto je gubitak Peckog bio teži nego što izgleda na običnoj karti

Pecki je bio zapadno uporište obrambenog sustava Petrinje. Hrastovica je držala važan prostor južno od grada, dok su Taborište i Budičina zatvarali druge prilaze.

Drugim riječima, dok su te točke bile u hrvatskim rukama, napadač je prije dolaska pred samu Petrinju morao probijati vanjski obrambeni pojas.

Padom Peckog toga prostora više nije bilo.

U Hrvatskoj reviji Matice hrvatske događaj je opisan vrlo jasno: nakon što izravni napadi nisu odmah slomili Petrinju, JNA i srpske snage usmjeravaju udare na Hrastovicu i Pecki, kao glavna uporišta obrane od pravca Zrinske gore. Okupacija Peckog 8. rujna označena je kao početak kraja obrane Petrinje.

To ne znači da je Petrinja 8. rujna bila izgubljena. Grad će se braniti još gotovo dva tjedna.

Ali obrana se počela približavati kućama.

A istoga dana – deset tenkova izlazi iz „Vasilja Gaćeše“

Upravo ovdje događaj od 8. rujna postaje mnogo ozbiljniji od same priče o jednom napuštenom selu.

Kronologije obrane Petrinje navode da je toga dana iz vojarne „Vasilj Gaćeša“ izašlo deset tenkova JNA i uputilo se prema položajima u Kotar šumi, odnosno prostoru Kotar–Starog gaja. Istodobno su pojačani napadi na hrvatske položaje u Hrastovici i Peckom.

Vojarna „Vasilj Gaćeša“ nalazila se na povišenom jugoistočnom prilazu Petrinji. Ondje su bili zapovjedništvo garnizona, glavnina operativnih snaga JNA, tenkovske i topničke postrojbe te veliko skladište oružja i streljiva. Izvor navodi i procjenu da je JNA na širem području Banovine početkom rujna raspolagala s dvije oklopne bojne s tenkovima T-55 i M-84.

VIDEO – stvarni tenkovi JNA i razaranje Petrinje

Gdje je bilo deset tenkova? Ovdje ne treba izmišljati kartu

Za taj detalj izvori imaju vrlo jasnu granicu.

Možemo pouzdano napisati:

vojarna „Vasilj Gaćeša“, deset tenkova, smjer/položaji prema Kotar šumi – Kotar-Starom gaju.

Ne možemo pouzdano nacrtati deset pojedinačnih tenkova i napisati da je jedan bio na ovoj, drugi na onoj čistini. Objavljeni izvori koje sam provjerio ne daju raspored pojedinih vozila niti njihove koordinate.

A to je važna razlika.

Kotar–Stari gaj golemo je šumsko područje između Petrinje i Siska, površine više od 5.300 hektara. Zato formulacija „prema položajima u Kotar šumi“ opisuje operativni prostor, a ne jednu točku na karti.

Vojno gledano, pokret deset tenkova imao je dodatnu težinu. JNA je na području Petrinje istodobno imala mogućnost djelovati iz unutarnjeg garnizona prema prostoru između Petrinje i Siska, dok su hrvatske prednje obrambene točke južno i jugozapadno od grada bile pod pritiskom.

To je Petrinju stavljalo u izrazito nepovoljan položaj.

U 48 sati obrambena se karta promijenila

Ako se događaji slože kronološki, slika postaje mnogo jasnija:

7. rujna – napad na Taborište i povlačenje hrvatskih snaga s tamošnjih položaja.

8. rujna – novi snažni napadi na Pecki i Hrastovicu.

8. rujna poslije 16 sati – hrvatski branitelji napuštaju Pecki.

8. rujna – deset tenkova JNA iz „Vasilja Gaćeše“ kreće prema Kotar šumi.

9. rujna – oko stotinu srpskih rezervista kreće iz Malog Šušnjara prema Hrastovici; kod Križa je napadnuta hrvatska ophodnja.

10. rujna – novi pritisak na prostor Hrastovice i Taborišta.

To više nije niz slučajnih lokalnih okršaja.

To je postupno sužavanje prostora obrane.

Petrinja nije pala kada je pao Pecki – ali izgubila je prostor koji ju je štitio

Samo dan nakon povlačenja iz Taborišta nestala je još jedna ključna točka obrambenog pojasa. Istodobno je JNA iz svojeg garnizona izbacila deset tenkova prema Kotar šumi.

Tako se u svega 48 sati promijenila geometrija bojišta oko Petrinje.

Pecki je izdržao gotovo mjesec i pol dana borbi. Taborište je držalo jedan od prilaza gradu. Hrastovica će nastaviti pružati otpor. Ali prostor koji je neprijatelja držao podalje od Petrinje postajao je sve uži.

Akademska literatura zato zauzimanje Peckog 8. rujna s razlogom označava kao jedan od prijelomnih trenutaka obrane grada. Petrinja tog poslijepodneva još nije pala.

Ali rat se ponovno pomaknuo nekoliko kilometara bliže njezinim ulicama.

Izvori za članak: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Ante Nazor, Hrvatska policija u Domovinskom ratu; Đuro Gajdek, Petrinjska bojišnica 1991.–1995.; Filip Škiljan, „Srbi u okolici Petrinje – historiografsko-etnografski pregled (II. dio)“; Matica hrvatska – Hrvatska revija; Grad Petrinja; arhiva Portala hrvatskih branitelja iz 2013. HMDCDR je 2021. objavio i zasebnu knjigu dokumenata Agresija JNA i srpskih postrojbi (Banovina, 1991.–1992.), koja sadrži izvornu arhivsku građu JNA i srpskih struktura s tog područja