Od Sesveta do Črnomerca 12. kolovoza 1991. ustrojene su pričuvne brigade

Datum 12. kolovoza 1991. nije zabilježen po postrojavanju brigada ni po borbenoj akciji. Riječ je o datumu njihova formalnog ustrojavanja, dok su popuna, mobilizacija i odlazak na bojišta uslijedili uglavnom početkom listopada.

Takvo razdvajanje datuma nije administrativna sitnica. Ono pokazuje kako je Hrvatska u ljeto 1991. pokušavala izgraditi pričuvni obrambeni sustav dok se rat već širio. Povjesničar Davor Marijan u radu o uporabi oklopno-mehaniziranih postrojbi JNA navodi da su upravo od kolovoza 1991. te snage postale nositelj agresije na Hrvatsku. Ustrojavanje zagrebačkih brigada zato je bilo odgovor napadnute države, a ne priprema za rat protiv susjednog teritorija.

Pet postrojbi vezanih uz gradske općine

S datumom 12. kolovoza povezuje se pet brigada. U Sesvetama je kao 1. brigada Teritorijalne obrane ustrojena buduća 144. brigada HV-a. U Dubravi je 2. brigada TO postala temelj 145. brigade, na Trnju je 5. brigada TO prerasla u 148. brigadu, na Trešnjevci je 6. brigada TO postala 149., a na Črnomercu je kao 7. brigada TO ustrojena buduća 150. brigada HV-a. Podatke o brigadama potvrđuju njihove povjesnice, veteranska izdanja i pregled povjesničara Borne Marinića.

Mobilizacija 150. brigade provedena je 2. listopada, a 149. brigade 4. listopada, osim njezine 3. bojne koja je mobilizirana u prosincu. Popuna 144. i 145. brigade provedena je od 6. do 9. listopada, dok je 148. brigada mobilizirana od 6. do 11. listopada. Zbog toga veteranske udruge svoje obljetnice često obilježavaju početkom listopada, što potvrđuju i izvješća Ministarstva obrane.

Iz zagrebačkih naselja na napadnuta područja

Nakon mobilizacije brigade nisu ostale samo u Zagrebu. Sesvetska 144. i dubravska 145. brigada prve su zadaće obavljale na Banovini. Trnjanska 148. brigada djelovala je na sisačkom području, Pokuplju i južnom bojištu. Pripadnici 149. brigade držali su položaje uz Kupu, a dio postrojbe upućen je prema Novoj Gradiški. Črnomerečka 150. brigada sudjelovala je u blokadi vojarne JNA u Jastrebarskom, sprječavanju proboja oklopnih snaga iz Logorišta te obrani karlovačko-kordunskog područja.

Njihov se ratni put poslije proširio na zapadnu i istočnu Slavoniju, Banovinu, Liku, dubrovačko područje i Bosansku Posavinu. Pojedine brigade sudjelovale su i u završnim oslobodilačkim operacijama 1995. godine. Takav raspored pobija površnu predodžbu o zagrebačkoj pričuvi kao postrojbama namijenjenima samo obrani glavnoga grada. Branitelji iz zagrebačkih naselja odlazili su ondje gdje su JNA i srpske pobunjeničke snage napadale hrvatska mjesta i komunikacije.

Što je obilježeno 2026. godine

Zajednička 35. obljetnica zagrebačkih pričuvnih brigada obilježena je 30. svibnja 2026. polaganjem vijenaca, prijemom ratnih zapovjednika i svečanom akademijom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Izložbom i povjesnicama obuhvaćeno je svih devet brigada s područja današnjega Zagreba: 99., 100., 101., 102., 144., 145., 148., 149. i 150. brigada.

Ta skupna obljetnica ne znači da je svih devet postrojbi ustrojeno 12. kolovoza. Današnja se kronologija odnosi na posljednjih pet navedenih brigada.

Ni podatci o ukupnom broju pripadnika još nisu potpuno usklađeni. Ured predsjednika Republike prenio je procjenu od približno 52.000 pripadnika pričuvnih brigada, dok je Hrvatski časnički zbor naveo gotovo 60.000 branitelja i 217 poginulih. Broj od oko 70.000 zagrebačkih branitelja obuhvaća i pripadnike gardijskih te drugih postrojbi, pa se te brojke ne mogu izravno uspoređivati.

Poštovanje prema tim ljudima počinje točnim navođenjem postrojbi, datuma i ratnih zadaća. Dovoljno govori činjenica da su pričuvnici iz zagrebačkih četvrti napustili obitelji i radna mjesta te otišli braniti područja izložena agresiji, često stotinama kilometara od vlastitoga grada.