Operacija Tigar i deblokada Dubrovnika: Hrvatska vojska slomila obruč nad jugom

Dana 7. srpnja 1992. hrvatske snage nastavile su borbe za učvršćivanje oslobođenih položaja iznad Dubrovnika i potiskivanje neprijatelja prema Popovu polju

Operacija Tigar bila je jedna od ključnih napadnih i oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske na Južnom bojištu tijekom Domovinskog rata. Provedena je početkom srpnja 1992. godine s glavnim ciljem deblokade Dubrovnika, ovladavanja dominantnim visovima iznad grada i uklanjanja neposredne opasnosti od novih napada na hrvatski jug.

Nakon uspješnih djelovanja na Južnom bojištu tijekom svibnja i lipnja 1992., Hrvatska vojska krenula je u novu fazu oslobađanja dubrovačkog područja. Cilj operacije bio je potisnuti neprijateljske snage s položaja iznad Dubrovnika prema južnom rubu Popova polja, osigurati prometnicu prema gradu i stvoriti preduvjete za daljnje oslobađanje Konavala.

Početak operacije i prvi prodori

Operacija je započela u prvim danima srpnja 1992. djelovanjem hrvatskih snaga iz više pravaca. Na težišnim smjerovima djelovale su 1., 2. i 4. gardijska brigada, uz potporu drugih postrojbi Hrvatske vojske, dubrovačkih branitelja i pričuvnih snaga koje su preuzimale osvojene položaje i čuvale bokove.

Posebnu važnost imalo je područje iznad Rijeke dubrovačke. Neprijatelj je s dominantnih kota nadzirao prilaze Dubrovniku, ugrožavao jedinu cestovnu komunikaciju i držao grad pod stalnom prijetnjom topničkih napada.

Golubov kamen – ključ iznad Dubrovnika

Jedan od najvažnijih ciljeva bio je Golubov kamen, golemi brdski masiv na 422 metra nadmorske visine. S tog je položaja neprijatelj mogao nadzirati prometnicu prema Dubrovniku i držati pod vatrom prostor Rijeke dubrovačke.

Najtežu zadaću imala je 3. bojna 4. gardijske brigade, koja je više puta napadala Golubov kamen i okolni sustav neprijateljskih utvrđenja. Borbe su bile iznimno teške jer se neprijatelj branio s dobro pripremljenih i prirodno zaštićenih položaja. Osvajanjem tog prostora Hrvatska vojska bitno je promijenila odnos snaga iznad Dubrovnika.

Ivanica, Uskoplje i Popovo polje

Istodobno su se borbe vodile i na drugim pravcima. 2. gardijska brigada djelovala je prema Ivanici, jednom od važnih neprijateljskih uporišta iznad Župe dubrovačke. 1. gardijska brigada napredovala je iz smjera Slanog prema rubovima Popova polja i dominantnim kotama koje su neprijatelju omogućavale nadzor nad dubrovačkim zaleđem.

U borbama se posebno istaknulo i hrvatsko oklopništvo. Pod zapovjedništvom Andrije Matijaša Pauka izvedena su smjela djelovanja prema području Uskoplja, važnom topničkom uporištu iz kojega je neprijatelj ugrožavao dubrovački prostor.

7. srpnja 1992. – Operacija Tigar u punom zamahu

Dana 7. srpnja 1992. godine Operacija Tigar bila je u svojoj središnjoj fazi. Do tada su hrvatske snage već ostvarile važne početne uspjehe, ali borbe nisu bile završene. Toga dana nastavljena su napadna djelovanja, učvršćivanje dostignutih položaja i potiskivanje neprijatelja prema južnom rubu Popova polja.

Na terenu su se vodile borbe za sustav dominantnih kota iznad Dubrovnika, osobito na prostoru koji je obuhvaćao pravce prema Golubovu kamenu, Zaplaniku, Vukovićima, Ivanici i Uskoplju. Hrvatska vojska nastojala je povezati osvojene položaje, osigurati bokove, spriječiti neprijateljske protunapade i proširiti sigurnosni pojas oko Dubrovnika.

Sedmi srpnja zato treba promatrati kao dan nastavka teških borbi, a ne kao izdvojeni završni datum. Hrvatski branitelji toga su dana držali inicijativu, učvršćivali oslobođeni prostor i nastavili ostvarivati glavni cilj operacije – odbacivanje neprijatelja od Dubrovnika i stvaranje uvjeta za potpunu deblokadu grada.

Završetak glavnog napadnog dijela

Najintenzivnija pješačka borbena djelovanja nastavila su se do 13. srpnja 1992. godine, kada je uglavnom završio glavni napadni dio Operacije Tigar. Hrvatska vojska izbila je na ključne položaje iznad Dubrovnika, ovladala važnim kotama, potisnula neprijatelja prema Popovu polju i osigurala znatno povoljniju crtu obrane.

Operacijom je Dubrovnik bio vojno sigurniji, a neprijatelj više nije imao raniju prednost na dominantnim položajima iznad grada. Time su stvoreni preduvjeti za nastavak oslobodilačkih djelovanja prema Konavlima.

Nakon Tigra – topnički udari i pokušaji protunapada

Iako je glavni napadni dio operacije završen sredinom srpnja, borbe na Južnom bojištu nisu prestale. Uslijedili su žestoki topnički udari JNA i srpsko-crnogorskih snaga, uz povremene pješačke protunapade. Posebno opasan bio je protunapad 15. kolovoza 1992. godine, kada je ozbiljno ugrožen Osojnik, važna kota s koje se mogao nadzirati i napadati Dubrovnik.

Takvi udari i protuudari trajali su sve do jeseni 1992. godine, bez većeg pomicanja crte bojišta. Završna faza oslobađanja hrvatskog juga uslijedila je u listopadu, kada su hrvatske snage krenule prema Cavtatu i Konavlima.

Operacija koja je otvorila put oslobađanju juga Hrvatske

Operacija Tigar ostala je zapamćena kao jedna od najvažnijih operacija u obrani Dubrovnika i hrvatskog juga. Njome je Hrvatska vojska ovladala dominantnim visovima iznad grada, osigurala prometnu i vojnu deblokadu Dubrovnika te otvorila put prema konačnom oslobađanju Konavala.

Dana 7. srpnja 1992. hrvatske snage bile su usred te bitke – na položajima iznad Dubrovnika, pod neprijateljskom vatrom, ali s jasnim ciljem: odmaknuti agresora od grada i vratiti sigurnost hrvatskom jugu.