Prije 35 godina ustrojen Glavni sanitetski stožer RH – sustav koji je pratio branitelje na svim bojištima
Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske ustrojen je 3. rujna 1991. preustrojem dotadašnjeg Glavnog štaba saniteta, u vrijeme kada se velikosrpska agresija širila hrvatskim bojištima. Sustav je povezao sanitetsku potporu ZNG-u i policiji s civilnim bolnicama, mobilnim kirurškim ekipama i zbrinjavanjem ranjenika od prve crte do završnog liječenja.
Hrvatski ratni sanitet nije nastao 3. rujna 1991. iz ničega. Prema publikaciji Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata „I bolnica je bila meta“, Štab saniteta RH već je početkom godine organizirao mobilne kirurške ekipe. Prva je 2. ožujka u Pakracu pružala sanitetsku potporu pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko, a u travnju je sustav prerastao u Glavni štab saniteta RH. Njegova zadaća bila je povezati civilno zdravstvo sa sanitetskom potporom specijalnoj i temeljnoj policiji MUP-a, postrojbama ZNG-a i novoosnovanim postrojbama Ministarstva obrane.
Preustrojem tog sustava 3. rujna 1991. osnovan je Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske, a zapovjednikom je imenovan prim. dr. Ivo Prodan, također potvrđuje HMDCDR. Stožer je podijeljen na odjele i službe te je uvedeno četverorazinsko zbrinjavanje ranjenika, od izvlačenja s prve crte i prve medicinske pomoći, preko kirurške prihvatnice i ratne bolnice, do završnog liječenja i rehabilitacije.
Upravo je takva organizacija bila potrebna zemlji protiv koje su JNA i srpske snage vodile sve snažniji rat. Dok su hrvatski branitelji držali crte obrane, liječnici, medicinske sestre, tehničari, vozači i drugo osoblje morali su osigurati da ranjenik iza te crte ne ostane prepušten slučaju.
Civilne bolnice postale su dio obrambenog sustava
Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža navodi da je GSSRH bio zasnovan na civilnom zdravstvu. Bolnice uz bojišnice, od Osijeka i Vinkovaca preko Slavonskog Broda, Siska, Karlovca i Gospića do Zadra, Šibenika i Dubrovnika, funkcionirale su kao ratne bolnice, dok su mobilne kirurške ekipe približavale stručnu pomoć teško dostupnim dijelovima bojišta.
Razmjeri logistike također pokazuju koliko je sustav brzo rastao. Stručni rad Silvije Missoni i Lidije Lasić o ljekarni Stožera navodi da su iz Zagreba slani lijekovi i sanitetski materijal prema Vukovaru, Dubrovniku, Osijeku, Vinkovcima, Sunji i Pakračkim Poljanama. Autorice pritom navode da se naziv Glavni sanitetski stožer koristio već 11. srpnja 1991., što pokazuje da se ustroj razvijao postupno, prije formalnog preustroja zabilježenog 3. rujna. Stručni rad „Prikaz rada apoteke Glavnog sanitetskog stožera Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata“
