SINIŠA GLAVAŠEVIĆ – 35 godina od ubojstva glasa Vukovara
Na 35. obljetnicu ubojstva na Ovčari prisjećamo se novinara, urednika i književnika koji je iz opkoljenoga grada do posljednjih dana prenosio istinu o Vukovaru

Siniša Glavašević rođen je 4. studenoga 1960. u Vukovaru. Bio je novinar Hrvatskoga radija Vukovar, ratni izvjestitelj i pisac. Iz grada pod opsadom svakodnevno je izvještavao o napadima, ranjenima, civilima u skloništima i životu koji se nastavljao unatoč razaranju.
Njegov glas čuli su Vukovarci i slušatelji diljem Hrvatske. Sačuvana javljanja danas su dokument vremena i svjedočanstvo o ljudima koji su branili grad i pokušavali preživjeti njegove najteže dane.
OD VUKOVARSKIH ŠKOLA DO RADIOSTUDIJA
Nakon osnovne i srednje škole u rodnom gradu, Glavašević je u Sarajevu studirao komparativnu književnost i bibliotekarstvo. Studij je završio 1983. godine. Prije dolaska na Hrvatski radio Vukovar radio je kao nastavnik u školama u Lovasu i Borovu.
Na Radio Vukovaru zaposlio se 1989. godine, najprije kao spiker. Tijekom Domovinskoga rata postao je urednik i ratni izvjestitelj. Njegov posao nije bio samo bilježiti položaje i tijek borbi. U izvješćima je prenosio i ono što se događalo među ljudima: strah za ranjene i članove obitelji, snalaženje u skloništima, nedostatak osnovnih uvjeta te upornost Vukovaraca da ostanu uz svoj grad.
RANJEN NA 31. ROĐENDAN
Na svoj 31. rođendan, 4. studenoga 1991., ranjen je krhotinom granate dok je išao prema vukovarskoj bolnici prikupiti informacije za novo izvješće. Ranjavanje ga nije odvojilo od novinarskoga posla. Nastavio je izvještavati iz bolnice, odakle je slao i posljednja javljanja iz opkoljenoga grada.
Uz novinarska izvješća, Glavašević je slušateljima čitao kratke priče o ljudskosti, dobroti, ljubavi i dostojanstvu. Njegovi zapisi poslani su iz podruma vukovarske bolnice u Zagreb, a Matica hrvatska objavila ih je 1992. godine u posmrtnoj zbirci „Priče iz Vukovara”. U zbirci je sačuvano 24 zapisa, među njima i „Priča o Gradu”, iz koje potječe rečenica koja je postala dio njegova književnog nasljeđa: „Grad – to ste vi.”
POSLJEDNJE IZVJEŠĆE IZ BOLNICE
Siniša Glavašević posljednje je izvješće poslao navečer 18. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice. Tonski ga je uredio radijski tehničar Branimir Polovina, njegov kolega i prijatelj. U izvješću je opisao razrušeni grad, ranjenike i civile koji su čekali evakuaciju. Završio ga je nadom: „Nadajmo se da je mukama po Vukovaru kraj.”
Sljedećega dana, 19. studenoga, odveden je iz bolnice. Ubijen je na Ovčari 20. studenoga 1991. godine. U predmetu „Mrkšić i drugi” Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da su izravni počinitelji ubojstava zarobljenika na Ovčari bili pripadnici lokalne Teritorijalne obrane i srpskih paravojnih snaga, nakon što su se snage JNA povukle iz osiguranja zatočenika.
Njegovi posmrtni ostatci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, a identificirani su 1997. godine. Pokopan je 14. ožujka 1997. na zagrebačkom Mirogoju, pokraj Branimira Polovine, koji je također odveden iz bolnice i ubijen na Ovčari.
RIJEČI KOJE SU OSTALE UZ VUKOVAR
Siniša Glavašević posmrtno je 2011. odlikovan Redom kneza Domagoja. Njegovo ime od 2007. nosi vukovarska Peta osnovna škola. Njegova izvješća i „Priče iz Vukovara” ostali su trajni zapis o gradu, njegovim ljudima i vremenu u kojem je istina iz opkoljenoga Vukovara morala pronaći put do ostatka Hrvatske.
Trideset pet godina nakon njegova ubojstva, Glavaševićev glas ostaje sačuvan u arhivskim snimkama i riječima koje je ostavio. Iza radijskoga mikrofona nije bio samo izvjestitelj o ratu. Bio je Vukovarac koji je bilježio život svojega grada i ljude koji su ga činili.
Izvor:PHB











