VUKOVAR – 18. studenoga 1991.: pad grada, predaja Mitnice i odvođenja civila
Nakon 87 dana opsade JNA i druge srpske snage zauzele su najveći dio Vukovara. Na Mitnici su se branitelji predali JNA uz dogovor da civili budu evakuirani, no tisuće ljudi toga su dana krenule prema neizvjesnom odredištu. Bolnica nije zauzeta 18. studenoga, a Ovčara nije stratište toga dana: najteži zločini nad ljudima odvedenima iz bolnice počinjeni su 20. studenoga.

studenoga 1991. Vukovar je nakon gotovo tri mjeseca opsade pao pod nadzor JNA i drugih srpskih snaga. Ulice su bile razrušene, obrambene cjeline odsječene jedna od druge, a stanovnici su se nalazili u podrumima, skloništima i bolnici. Toga dana slomljena je obrana središnjeg dijela grada i predala se Mitnica, ali otpor na području Borova Naselja nije bio završen.
Uz postrojbe JNA djelovali su pripadnici pobunjene lokalne srpske Teritorijalne obrane te pojedine srpske paravojne i dobrovoljačke skupine, često nazivane četničkima u hrvatskim ratnim izvješćima. U nastavku su njihove radnje pripisane konkretnim postrojbama ili osobama ondje gdje ih izvori izričito utvrđuju.
Kronologija tog dana mora odvojiti ono što se dogodilo 18. studenoga od odvođenja i ubojstava počinjenih 19. i 20. studenoga. Sudska presuda u predmetu „Mrkšić i drugi” bilježi borbe i predaju Mitnice 18. studenoga, ali potvrđuje da je JNA vukovarsku bolnicu zauzela tek sljedećeg dana.
RANO JUTRO: TENKOVI JNA I POSLJEDNJI NAPADI
Granatiranje JNA nastavilo se i tijekom prethodne noći. U ranim jutarnjim satima 18. studenoga uslijedila su veća borbena djelovanja u kojima su sudjelovali tenkovi JNA. Obrana se povlačila i raspadala u odvojenim cjelinama, dok su JNA i pridružene srpske postrojbe napredovale kroz već razoreni grad.
Do poslijepodneva srpske su snage stigle do Vodotornja na području Mitnice i uspostavile nadzor nad tim dijelom grada. Mitnica je bila jedno od posljednjih većih uporišta hrvatske obrane. Glavnina grada pala je toga dana, no pojedini položaji i dalje su pružali otpor.

JUTRO NA MITNICI: PREGOVORI O PREDAJI I IZLASKU CIVILA
Nakon što je obrana Mitnice ostala odsječena, njezini su zapovjednici pokušali dogovoriti izlazak civila i ranjenika. Pregovori su održani na području Vučedola, u blizini Mitnice, na salašu Goldschmidt. Za hrvatske su snage sudjelovali Pilip Karaula, Matija Mandić i Zdravko Komšić, a za JNA pukovnik Nebojša Pavković i Marko Marić. Pregovorima je nazočio Nicolas Borsinger, predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa.
Dogovoreno je da hrvatski branitelji predaju oružje JNA, da ih se evidentira kao ratne zarobljenike te da se civili s Mitnice prevezu na slobodni teritorij Hrvatske. Branitelji su odbili predati se lokalnoj srpskoj Teritorijalnoj obrani: tražili su predaju JNA i prisutnost Crvenog križa. Dogovor je predviđao primjenu Ženevskih konvencija prema zarobljenicima.
POSLIJEPODNE: PREDAJA MITNICE I ZAROBLJAVANJE BRANITELJA
Predaja oružja počela je oko 14 ili 15 sati kod ulaza na novo groblje i trajala do sumraka. Presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju navodi da se JNA predalo 181 hrvatskih boraca pod zapovjedništvom Filipa, odnosno Pilipa Karaule. Na spomen-obilježju „Kolona spasa” i u izvješću HRT-a navodi se 182 branitelja. Razlika između sudskog broja i broja koji se obilježava u Vukovaru zabilježena je ovdje bez svođenja na jedan podatak.
Zapovjednik Operativne grupe Jug Mile Mrkšić naredio je da skupinu osigura 80. motorizirana brigada JNA. Vojnici i vojna policija JNA bili su prisutni tijekom predaje, a Međunarodni Crveni križ evidentirao je zarobljene.
JNA ih je autobusima i uz vojnu pratnju odvezla u hangar na Ovčari, koji je te noći korišten kao privremeno mjesto njihova zadržavanja. Sudsko vijeće utvrdilo je da nema dokaza da su ti zarobljenici tijekom te noći bili ozlijeđeni ili zlostavljani. Sljedećeg dana prebačeni su u zatvor u Sremskoj Mitrovici.
Važno je razlikovati ovu skupinu od ranjenika, bolesnika, djelatnika bolnice i drugih ljudi koji su iz vukovarske bolnice odvedeni 20. studenoga. Njihova sudbina na Ovčari pripada zasebnoj kronologiji.
CIVILI, UKLJUČUJUĆI DJECU I STARIJE: ODLAZAK POD NADZOROM JNA I TO-a
Prema sudskim utvrđenjima, 18. studenoga više od četiri tisuće civila krenulo je u postupak izlaska iz Vukovara i okupilo se na mjestu prikupljanja. Među njima su bili muškarci, žene, djeca i starije osobe. U pregovorima o Mitnici govorilo se o približno pet tisuća civila i ranjenika kojima je trebalo omogućiti izlazak; nisu svi napustili grad u jednom konvoju toga dana.
Njihov je odlazak bio pod nadzorom JNA. Na mjestu okupljanja civile su ispitivali Veselin Šljivančanin, njegov zamjenik Vukašinović i pripadnici vukovarske Teritorijalne obrane. Sudsko vijeće zaključilo je da je svrha tih ispitivanja u praksi bila provjeriti ne pokušavaju li se pripadnici hrvatskih snaga provući među civile.
Ljudi nisu svi odvedeni istim putem. Dio civila prevezen je u Velepromet, a dio najprije na Ovčaru, odakle su autobusi nastavili prema Hrvatskoj ili Srbiji. JNA je pratila i organizirala prijevoz; na cesti su bili i pripadnici TO-a. Sudski spis bilježi da je barem jedan konvoj sa 16 autobusa 18. studenoga vraćen s hrvatske strane i morao se vratiti na područje pod nadzorom Operativne grupe Jug.
Odlazak stoga nije bio jednostavan, slobodan izlazak iz grada. Civili su se okupljali na mjestima koja je određivala vojska, prolazili provjere pripadnika JNA i lokalne TO te su odvođeni u različitim pravcima. Neki su završili u Hrvatskoj, a neki u Srbiji. Proces prijevoza počeo je kasno 18. studenoga i nastavio se tijekom noći i sljedećeg jutra.
VUKOVARSKA BOLNICA: STOTINE RANJENIH I CIVILA ČEKALE SU EVAKUACIJU
Dok su se na Mitnici vodili pregovori, u vukovarskoj bolnici nalazili su se ranjenici, bolesnici, bolničko osoblje, članovi njihovih obitelji i civili koji su se nadali evakuaciji. Sudsko vijeće prihvatilo je procjenu da je 18. studenoga ondje bilo najmanje približno 750 ljudi: oko 450 pacijenata i oko 300 civila. Druge procjene iz iskaza govorile su o približno 600 pacijenata i 400 civila.
Među ranjenima su bila i djeca. U posljednjem izvješću iz grada Siniša Glavašević javio je da je toga poslijepodneva operirana beba stara pet i pol mjeseci te djevojčica od četiri i pol godine. Osvrnuo se i na ranije prijavljeno stradanje trudnice i njezina nerođenog djeteta, ne navodeći da se to dogodilo baš 18. studenoga. Liječnici su radili u pretrpanim i teškim uvjetima, uz ozbiljne zdravstvene komplikacije i nedostatak odgovarajućih uvjeta za liječenje.
Istoga dana u Zagrebu su Andrija Hebrang uime hrvatske Vlade, general Andrija Rašeta uime JNA i Georges-Marie Chenu, čelnik Europske promatračke misije, zaključili sporazum o evakuaciji bolesnih i ranjenih iz bolnice. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa te humanitarnih organizacija. Sporazum je predviđao zaštitu bolnice, nadzor promatrača i evakuaciju pacijenata koje bolničke vlasti ocijene sposobnima za put.
Evakuacija nije provedena 18. studenoga. Međunarodni promatrači Europske zajednice nisu uspjeli doći do bolnice jer ih je JNA zadržavala i ograničila im kretanje. Predstavnike Crvenog križa pucnjava s lijeve obale spriječila je da bolnicu dosegnu oko podneva. General Života Panić istoga je dana naredio Operativnoj grupi Jug da u koordinaciji s Operativnom grupom Sjever do 10 sati sljedećeg jutra zauzme bolnicu i zgradu MUP-a te nastavi osiguravati središte grada i Mitnicu. Sama naredba izdana je 18. studenoga; ulazak JNA u bolnicu dogodio se 19. studenoga.
22. SAT 87. DANA: POSLJEDNJE IZVJEŠĆE SINIŠE GLAVAŠEVIĆA
U večernjem izvješću iz vukovarske bolnice Glavašević je opisao razrušene ulice, civile u skloništima i stanje ranjenika. Prenio je da se očekuje polazak konvoja sljedećeg dana u 10 sati, s kapacitetom za 600 pacijenata. Za civilna skloništa u Borovu Naselju javio je da ondje ima oko 200 ranjenika i da će se o njihovoj evakuaciji razgovarati narednih dana.

BOROVO NASELJE: OBRANA NIJE BILA ZAVRŠENA
Borovo Naselje ostalo je odsječeno od središta grada, ali otpor ondje nije prestao 18. studenoga. Branitelji su još držali položaj na Crnom putu prema alatnici kombinata Borovo, a u civilnim skloništima bili su ranjenici i stanovnici. Glavaševićev podatak o približno 200 ranjenih u skloništima bilježi koliko se ljudi još nalazilo u tom dijelu Vukovara.
Borovo Naselje i bolnica Borovo Commerce zauzimani su sljedećih dana. Pojedini su se branitelji i civili ondje predavali ili pokušavali proboj, a organizirani otpor trajao je i nakon 18. studenoga. Zato pad većeg dijela Vukovara toga dana ne treba prikazivati kao trenutak u kojem su istodobno prestale sve borbe na cijelom području grada.
ZLOČINI KOJI SU USLIJEDILI: 19. I 20. STUDENOGA
Sljedećeg dana, 19. studenoga, JNA je ušla u vukovarsku bolnicu. Dio civila koji se ondje sklonio odvezen je u Velepromet, gdje su ljudi razdvajani, ispitivani i zlostavljani; sudski postupci bilježe i ubojstva počinjena u Veleprometu 19. studenoga.
Dana 20. studenoga iz bolnice su odvedeni ranjenici, branitelji, civili i bolničko osoblje. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da je 194 osobe ubijeno u blizini Ovčare tijekom večeri i noći 20./21. studenoga. Taj masovni zločin ne smije se datirati 18. studenoga, iako su pad grada i početak okupacije stvorili okolnosti u kojima su ljudi postali zarobljenici i mete progona.
VESELIN ŠLJIVANČANIN: KLJUČNA ULOGA U PREDAJI I PROVJERI CIVILA
Među časnicima JNA koji su toga dana imali izravnu ulogu u postupanju s ljudima na Mitnici bio je major Veselin Šljivančanin, načelnik sigurnosnog organa Gardijske motorizirane brigade i Operativne grupe Jug. Njegova uloga nije bila samo pratnja ili promatranje događaja: sudsko vijeće utvrdilo je da je bio prisutan pri predaji branitelja i okupljanju civila te da su vojnici na mjestu predaje postupali po njegovim zapovijedima.
Šljivančanin se oko 10 sati 18. studenoga sastao s Nicolasom Borsingerom, višim predstavnikom Međunarodnog odbora Crvenog križa, prije početka pregovora o predaji Mitnice. Kada su predaja i okupljanje počeli poslijepodne, Šljivančanin je ondje bio sa svojim zamjenikom, majorom Vukašinovićem, i pukovnikom Nebojšom Pavkovićem. Prema presudi, ostao je na mjestu predaje i okupljanja do kasno navečer. Sudsko vijeće prihvatilo je iskaz očevica da je Šljivančanin na toj točki i tijekom prijevoza zarobljenika prema Ovčari te večeri zapovijedao i da su vojnici jasno izvršavali njegove naredbe. Riječ je o skupini predanoj s Mitnice, različitoj od ranjenika i civila odvedenih iz bolnice 20. studenoga.
Još izravnija bila je njegova uloga u provjeravanju civila. Haški sud utvrdio je da je više od četiri tisuće civila 18. studenoga poduzelo korake za napuštanje Vukovara te da su okupljeni na mjestu prikupljanja na Mitnici prolazili ispitivanje koje su provodili Šljivančanin, Vukašinović i pripadnici vukovarske Teritorijalne obrane. Ispitivali su ih kako bi utvrdili jesu li počinili kaznena djela; sudsko vijeće zaključilo je da je cilj u praksi bio spriječiti da se pripadnici hrvatskih snaga izvuku među civilima. Iza te formulacije stajala je provjera ljudi u trenutku kada su žene, djeca, stariji i muškarci čekali da budu odvezeni iz grada.
Zato se u kronologiji 18. studenoga Šljivančaninova uloga mora jasno navesti: bio je časnik JNA na čelu sigurnosnog aparata, prisutan pri predaji Mitnice, s autoritetom nad vojnicima na mjestu predaje, a sudjelovao je i u ispitivanju civila. To ne znači da mu se pripisuju sve odluke i svi zločini počinjeni tijekom pada Vukovara; znači da se ne prešućuje što je sud utvrdio o njegovu postupanju toga dana.
Njegova konačna osuda pred Haškim sudom odnosila se na kasnije događaje na Ovčari: osuđen je za pomaganje i podržavanje mučenja ratnih zarobljenika. Revizijskom presudom iz 2010. ukinuta mu je osuda za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 zarobljenika, a kazna mu je određena na deset godina zatvora. Važno je zato odvojiti utvrđenu ulogu na Mitnici 18. studenoga od pravne osnove osude za zločin na Ovčari.
IZVORI:
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Presuda u predmetu Tužitelj protiv Mrkšića i drugih (IT-95-13/1-T), 27. rujna 2007., odlomci 146., 151. i 157.–160. — sastanak s predstavnikom Crvenog križa, Šljivančaninova uloga na mjestu predaje i ispitivanje civila. Presuda. www.icty.org
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Revizijska presuda u predmetu Šljivančanin, 8. prosinca 2010. — ukidanje osude za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 zarobljenika te kazna od deset godina za pomaganje i podržavanje mučenja. Objava Suda · presuda. www.eld.irmct.org
Tjednik Monitor, intervju s Veselinom Šljivančaninom, „Zašto sam srušio Vukovar”, 27. studenoga 1992.; transkript u zbirci Vukovarska tragedija 1991. Transkript · video i tekst na 24sata. www.helsinki.org.rs
ICTY, „Review Judgement: Šljivanćanin”, videosnimka izricanja revizijske presude, 8. prosinca 2010. Videozapis. YouTube
HRT, „Posljednji izvještaj Siniše Glavaševića”. Video i popratni tekst. vijesti.hrt.hr
Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove, „Vukovar Crimes” — pregled sudskih predmeta i arhivske građe o zločinima u Vukovaru. Izvor. irmct.org
Grad Vukovar, „Svečano otkriveno spomen-obilježje ‘Kolona spasa’” — izvor za podatak o 182 branitelja. Objava Grada.
Izvor:PHB











