Od penkala do „paravojnog organiziranja“: Kako je Dalija Orešković braniteljsku objavu povezala sa sigurnosnom prijetnjom

ZASTUPNIČKO PITANJE PRETVORENO U SIGURNOSNI SLUČAJ

Kada saborska zastupnica u službenom dokumentu navede puno ime i prezime hrvatskog branitelja, njegov ratni put, odlikovanja i ranije javne nastupe, a zatim od predsjednika Vlade i sigurnosno-obavještajnog sustava zatraži provjere njegove objave, udruge i njezinih članova, više nije riječ samo o uobičajenoj ideološkoj polemici.

Upravo je to učinila Dalija Orešković u pisanom zastupničkom pitanju od 6. veljače 2026. godine.

Potrebno je odmah razjasniti jednu važnu činjenicu: Orešković nije podnijela tužbu protiv Marija Maksa Slavičeka niti je pitanje uputila Gordanu Jandrokoviću kao osobi koja odlučuje o radu SOA-e. Pitanje je preko predsjednika Sabora, sukladno saborskoj proceduri, upućeno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.

Službena saborska evidencija vodi ga pod signaturom XI-454P/2026, u području unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti. Puni tekst dostupan je u izvornom dokumentu Hrvatskoga sabora, dok službena kartica zastupničkog pitanja potvrđuje datum, adresata i predmet pitanja.

Što je Slaviček doista napisao?

Povod je bila objava na Facebook stranici Udruga Hrvatski ratnik iz siječnja 2026. godine. U njoj se govori o potrebi političkog, društvenog i medijskog organiziranja ljudi koji smatraju da su hrvatske institucije udaljene od vrijednosti za koje su se branitelji borili.

Retorika je tvrda. Spominju se „neprijatelji“, „obračun“, „oslobađanje Hrvatske“ i potreba da se nove generacije „naoružaju“ znanjem, tehnikama, alatima i vještinama.

Međutim, u istom se tekstu nedvosmisleno objašnjava kakva se sredstva zagovaraju:

„Imate mogućnost perom, znanjem i zalaganjem, umjesto puškom, Hrvatsku poput nas braniti, bez da oduzmete život u toj borbi.“

Slaviček zatim poziva mlade da uzmu internet, društvene platforme, aplikacije i „penkala u ruke“. Kao trenutak u kojem se protivnici mogu poraziti navodi „jednu svetu nedjelju“ koja dolazi nakon svake tri godine i 364 dana – očitu aluziju na demokratske izbore.

Dakle, izrazi poput „borbe“, „naoružavanja“ i „oslobađanja“ u samom su tekstu prevedeni u političko organiziranje, javno djelovanje i glasovanje. Može se raspravljati o njegovu tonu i ideološkim ocjenama, ali tekst ne poziva na nabavu pušaka, stvaranje borbenih skupina niti nasilno rušenje vlasti.

Orešković napravila skok za koji nije ponudila dokaz

Dalija Orešković citirala je gotovo cijelu objavu, ali je iz nje potom izvela zaključak da bi cilj okupljanja mogao biti obnavljanje ideje i države NDH.

Posebno je problematično što je napisala da tekst navodno upućuje na zaključak da je autor „potomak onih“ koji su u ranijem razdoblju koristili pozdrav „Za dom spremni“.

U demokratskoj državi politička i sigurnosna odgovornost utvrđuje se prema konkretnim postupcima, a ne prema stvarnim ili pretpostavljenim precima. Takvo genealogijsko zaključivanje ne bi smjelo biti temelj ni političke osude, a kamoli zazivanja sigurnosno-obavještajnog aparata.

Orešković je zatražila da se utvrdi sudjeluju li Udruga Hrvatski ratnik i njezini članovi u vojnom organiziranju i naoružavanju. U dokumentu, međutim, nije navela nijedan konkretan podatak o oružju, vojnoj obuci, planiranom nasilju ili organizaciji koja priprema rušenje ustavnog poretka.

Jedina poveznica koju je ponudila opći je navod iz javnog izvješća SOA-e o postojanju pokušaja paravojnog organiziranja na dijelu ekstremno desne scene.

To nije dokaz protiv Slavičeka niti Udruge Hrvatski ratnik. To je sigurnosna procjena o pojavi koju bi se s konkretnom osobom moglo povezati tek nakon postojanja provjerljivih činjenica.

Što je Orešković izostavila iz izvješća SOA-e?

U Javnom izvješću SOA-e za 2025. godinu doista se navode namjere i pokušaji paravojnog organiziranja, vojne obuke i nabave oružja na ekstremno desnoj sceni.

Međutim, izvješće također kaže da u Hrvatskoj nema ozbiljnijeg izravnog ugrožavanja nacionalne sigurnosti ni demokratskog ustavnog poretka, da nema izraženih ekstremističkih pokreta te da je prijetnja od nasilja ekstremno desnih skupina niska.

SOA ekstremizam povezuje s djelovanjem protiv ustavnog poretka ili zagovaranjem njegova nasilnog rušenja. Slavičekova objava, koliko god politički oštra bila, izrijekom odbacuje pušku i upućuje na izbore.

Dalija Orešković imala je pravo upozoriti institucije na sadržaj koji smatra zabrinjavajućim. Ali zastupničko pitanje ne bi se smjelo pretvoriti u konstrukciju u kojoj se iz političkog pozdrava i antikomunističke retorike bez dodatnih dokaza prelazi na sumnju u paravojno organiziranje.

Slaviček odgovorio: „Eliminirat ćemo vas penkalom, znanjem i istinom“

Mario Maks Slaviček u novoj je objavi reagirao nakon što je pronašao saborski dokument u kojem ga Orešković spominje imenom i prezimenom.

Odgovor je mjestimice vulgaran i osobno uvredljiv, čime je nepotrebno oslabio vlastitu argumentaciju. Njegova središnja poruka, međutim, ostala je jednaka onoj iz objave koju je Orešković prijavila državnom vrhu:

„Mi ćemo vas iz društveno-političkog života eliminirati penkalom, znanjem, istinom i ljubavlju prema Hrvatskoj.“

Slaviček tvrdi da ne poziva na fizičko uklanjanje političkih protivnika, nego na njihovo demokratsko poražavanje. Podsjeća da je mladost, znanje i zdravlje ugradio u obranu Hrvatske te poručuje da branitelji nisu stvarali SOA-u, VSOA-u, MUP, Sabor i druge državne institucije kako bi ih se danas unaprijed proglašavalo prijetnjom zbog političkog stava.

U vlastitoj interpretaciji hrvatske povijesti poziva se i na ideju nacionalne pomirbe, koju povezuje s hrvatskom političkom emigracijom, Maksom Luburićem i Tuđmanovim okupljanjem potomaka suprotstavljenih strana radi stvaranja i obrane države.

Njegova završna poruka Orešković glasi da su Tito i Jugoslavija prošlost, dok su branitelji i mladi koji na koncertima pjevaju „Bojnu Čavoglave“ politička i društvena činjenica koju se ne može ukloniti sigurnosnim etiketiranjem.

Slavičekov nastup u HRT-ovu Studiju 4 iz 2016. godine, koji Orešković također spominje u pitanju, završio je riječima „Bogu vjerni – Za dom spremni“. Voditeljica se odmah ogradila, a završetak je naknadno izostavljen iz kraće internetske snimke.

Pozdrav je pravno sporan – ali nije dokaz pripremanja nasilja

Kritika postupka Dalije Orešković ne znači prešućivanje pravnog položaja pozdrava „Za dom spremni“.

Ustavni sud u svojim je odlukama zastupao stajalište da je riječ o pozdravu NDH koji nije u skladu s Ustavom. Europski sud za ljudska prava u predmetu Josipa Šimunića zaključio je da kažnjavanjem njegova izvikivanja na stadionu nije povrijeđena sloboda izražavanja. Službeni prikaz odluke ESLJP-a naglašava važnost konkretnog značenja i konteksta.

Istodobno je Visoki prekršajni sud zaključio da se izvođenje izvornog oblika pjesme „Bojna Čavoglave“ u konkretnom predmetu Marka Perkovića Thompsona nije moglo podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I ta je odluka bila vezana uz točno određene okolnosti konkretnog predmeta.

Hrvatska sudska praksa, dakle, nije jednostavna ni potpuno ujednačena. Ali ni najstrože tumačenje pozdrava samo po sebi nije dokaz da osoba nabavlja oružje, organizira paravojnu skupinu ili priprema nasilno rušenje ustavnog poretka.

To su potpuno različite pravne i sigurnosne kategorije.

Orešković sebi dopušta ono što protivnicima predstavlja kao prijetnju

Dalija Orešković u svojim javnim nastupima političke protivnike naziva „crnokošuljašima“, govori o „proustaškoj vlasti“ i upozorava da određene političke skupine mogu počiniti i teže zločine od onih viđenih u prošlosti. Takva retorika dio je njezine političke slobode.

Problem nastaje kada političarka koja za sebe traži najširi prostor za oštru, generalizirajuću i ideološki obojenu kritiku, protivničku retoriku pokušava premjestiti iz prostora političke rasprave u prostor djelovanja sigurnosno-obavještajnih službi.

Zastupnički mandat daje pravo postavljati neugodna pitanja. Ne daje, međutim, pravo da se nedostatak konkretnih činjenica zamijeni ideološkom pretpostavkom.

Ako postoje dokazi o naoružavanju, vojnoj obuci ili pripremanju nasilja, institucije moraju reagirati bez obzira dolazi li opasnost s desnice, ljevice, iz vjerskog, nacionalnog ili nekog drugog ekstremizma.

Ako takvih dokaza nema, država ne smije političko mišljenje, braniteljski status, pozdrav ili obiteljsku povijest pretvarati u zamjenu za dokaz.

Službenog odgovora Vlade nema u javnoj saborskoj evidenciji

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković proslijedio je pitanje Vladi 6. veljače 2026. uz napomenu da se pisani odgovor dostavi u roku od 30 dana.

Na javno dostupnoj kartici pitanja u saborskoj bazi, više od šest mjeseci poslije, nije evidentiran datum odgovora niti je objavljen pisani odgovor Vlade.

Zato i dalje nije poznato je li Vlada od SOA-e, policije ili drugih tijela tražila bilo kakvo postupanje prema Slavičeku, Udruzi Hrvatski ratnik ili Hrvatskom vojničkom redu Čuvari Domovine.

Sigurnosne službe ne smiju postati ideološka policija

Dalija Orešković ima pravo smatrati pozdrav „Za dom spremni“ neprihvatljivim. Ima pravo tražiti dosljedniju zakonsku regulaciju njegove javne uporabe i politički kritizirati svakoga tko ga koristi.

Ali iz toga ne proizlazi pravo da se bez konkretnih dokaza hrvatskog branitelja i umirovljenog časnika povezuje s paravojnim organiziranjem i naoružavanjem.

Najvažnija rečenica u prijavljenoj objavi nije ona o „obračunu“, nego ona koja objašnjava kako se taj obračun treba provesti: perom, znanjem, društvenim organiziranjem i glasačkim listićem, bez oduzimanja života.

Upravo bi pravnica i saborska zastupnica morala razumjeti razliku između politički neugodnog govora i stvarne sigurnosne prijetnje.

Demokratska Hrvatska mora biti dovoljno snažna da istraži konkretnu pripremu nasilja, ali i dovoljno slobodna da sigurnosne službe ne pretvara u sredstvo obračuna s ljudima čije joj se političke poruke ne sviđaju.

Poruka Daliji Orešković

Gospođo Orešković, možete prezirati pozdrav „Za dom spremni“, osporavati ga i protiv njega se boriti svim demokratskim sredstvima. Ali nemate pravo od sigurnosnih službi stvarati ideološku policiju koja će otvarati dosjee hrvatskim braniteljima zato što ne prihvaćaju Vaše tumačenje hrvatske povijesti.

Kada Vi političke protivnike nazivate „crnokošuljašima“ i govorite o „proustaškoj vlasti“, to predstavljate kao slobodu govora. Kada hrvatski branitelj napiše da se vlast osvaja penkalom, znanjem i glasačkim listićem, Vi u tome odjednom naslućujete oružje, paravojno organiziranje i prijetnju državi. To nije obrana demokracije, nego opasan politički dvostruki kriterij.

Ljudi poput Marija Maksa Slavičeka nisu rušili ustavni poredakak Republike Hrvatske – oni su ga, riskirajući vlastite živote, branili od agresora koji ga je pokušao uništiti tenkovima, granatama, logorima i masovnim grobnicama. Stoga je krajnje neprimjereno da ih se, bez ijednog konkretnog dokaza o pripremanju nasilja, stavlja u isti sigurnosni okvir s ljudima koji planiraju nabavu oružja i nasilno rušenje države.

SOA nije Vaša politička batina, Sabor nije ideološki sud, a hrvatski branitelji nisu građani drugoga reda koje se smije javno obilježavati kao potencijalne državne neprijatelje. Ako imate dokaz o kaznenom djelu, iznesite ga. Ako ga nemate, povucite insinuacije i prestanite sigurnosno-obavještajni sustav uvlačiti u politički obračun s ljudima čiji Vam se svjetonazor ne sviđa.

Hrvatska je predugo živjela u režimu u kojem su se zbog izgovorene riječi, hrvatskog domoljublja i protivljenja vladajućoj ideologiji otvarali dosjei, provodila ispitivanja i uništavale ljudske sudbine. Ova država nije stvarana da bi se takva praksa vratila kroz stražnja vrata, umotana u fraze o borbi protiv ekstremizma i ovjerena saborskim pečatom.

Zato, gospođo Orešković, držite političku raspravu u sabornici, a SOA-u podalje od svojih ideoloških protivnika. Branitelje možete politički napadati, s njima polemizirati i pokušati ih poraziti na izborima. Ali nemate ni dokaze ni moralno pravo ljude koji su stvarali i branili Hrvatsku pretvarati u sigurnosne sumnjivce samo zato što pred Vama ne žele pognuti glavu.

Na današnji dan, sjetite se komunističkih zločina ...