Cijena nastanka Republike Srpske: s prostora pod nadzorom Vojske RS-a protjerano ili izbjeglo 586.000 Hrvata i Bošnjaka

Razmjere demografskog sloma posebno snažno ilustrira primjer Dervente, zavičaja braće Begić. Prije rata ondje je živjelo nešto više od 22.000 Hrvata, dok ih je prema posljednjem popisu ostalo oko 2.500. Prema navodima iz teksta, stvarni broj Hrvata koji danas žive na području Dervente manji je od tisuću.

Ovaj prikaz donosi niz podataka o progonima, ratnim stradanjima, pokušajima povratka i današnjem položaju hrvatskog stanovništva. Istodobno otvara teško pitanje: što je, tri desetljeća nakon završetka rata, ostalo od hrvatske prisutnosti na prostoru Bosanske Posavine i današnje Republike Srpske?

Demografski slom Bosanske Posavine

Pisati danas o Bosanskoj Posavini nije jednostavno. Hrvati ovoga kraja tijekom rata u BiH doživjeli su jednu od najvećih demografskih i društvenih tragedija u svojoj novijoj povijesti.

Na području koje je nakon rata pripalo entitetu Republika Srpska hrvatsko je stanovništvo gotovo nestalo. Prema navodima Đure Vidmarovića, gotovo 90 posto Hrvata toga područja bilo je prisiljeno napustiti svoje domove ili je iz njih izbjeglo.

Zbog toga Hrvati danas u Republici Srpskoj čine malobrojnu i demografski oslabljenu nacionalnu zajednicu. Prema službenim statističkim podacima, njihov udio u stanovništvu entiteta iznosi oko 2,4 posto, dok procjene pojedinih crkvenih i nevladinih organizacija govore da je stvarni broj Hrvata još manji te da ih danas ondje živi oko 15.000.

Prije rata, prema popisu stanovništva iz 1991., na području koje danas obuhvaća Republika Srpska živjelo je više od 220.000 Hrvata. Velika većina napustila je svoje domove tijekom ratnih sukoba.

Etničko čišćenje i progoni nesrpskog stanovništva odvijali su se tijekom cijelog rata, od 1991. do 1995. godine. Prema podacima navedenima u publikaciji, samo je u rujnu 1995. iz sjeverozapadne Bosne prognano 18.434 nesrpskih stanovnika.

U tekstu se posebno navode progoni Hrvata iz banjolučkog kraja, uključujući njihovo prebacivanje preko Save prema Hrvatskoj. Autor pritom iznosi i teške optužbe na račun međunarodnih humanitarnih struktura, navodeći da su pojedine aktivnosti Međunarodnog Crvenog križa, pod izlikom spajanja obitelji, pridonijele iseljavanju Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva.

Gdje danas žive preostali Hrvati?

Najveći broj preostalih Hrvata koncentriran je u sjevernom dijelu Republike Srpske, osobito na području banjolučke regije, gdje je sjedište Banjolučke biskupije, te u pojedinim općinama Bosanske Posavine, među kojima su Derventa i Bosanski Brod. Manji broj živi i na području Kotor Varoši.

Prema navedenim podacima, u Republici Srpskoj Srbi čine oko 81,5 posto stanovništva, Bošnjaci oko 14 posto, a Hrvati oko 2,4 posto.

Banjolučki kulturolog mr. sc. Srđan Šušnica upozorava i na širi problem brisanja nesrpskog kulturnog i memorijskog nasljeđa. U svojim radovima ističe da su u Banjoj Luci i na području današnje Republike Srpske potisnuti brojni hrvatski, katolički, bošnjački, muslimanski i općenito bosanskohercegovački kulturni i memorijski narativi, dok su brojni raniji nazivi ulica, škola, mjesnih zajednica i naselja zamijenjeni novim simboličkim identitetima.

Izvan crkvenih struktura i udruga, poput župa i humanitarnih organizacija, prisutnost hrvatskih kulturnih i političkih institucija danas je slaba. Povratak stanovništva u poslijeratnim je godinama bio otežan nedostatkom gospodarske perspektive, političkom marginalizacijom i sporom obnovom.

Ratni progoni i raseljavanje

Prema podacima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, s prostora pod nadzorom Armije BiH protjerano je ili izbjeglo oko 527.000 Hrvata i Srba.

Istodobno je, prema istom izvoru, s područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske protjerano ili izbjeglo oko 586.000 Hrvata i Bošnjaka, dok je s područja pod nadzorom HVO-a izbjeglo ili bilo protjerano oko 112.000 Bošnjaka i Srba.

Više od polovice prognanika vratilo se nakon rata u BiH, ali se mnogi nisu vratili u svoja prijeratna mjesta. Dio njih nastanio se u područjima u kojima je živjela većina pripadnika njihova naroda.

U toj su demografskoj tragediji Hrvati posebno teško stradali. Iz Bosanske Posavine i područja Banje Luke izbjegao je ili bio protjeran velik broj Hrvata. Prema navedenim podacima, iz banjolučkog je kraja izbjeglo ili bilo protjerano oko 144.000 Hrvata.

Istodobno je više od 72.000 Hrvata izbjeglo ili bilo prognano iz područja Srednje Bosne, Bugojna, Travnika, Konjica i drugih krajeva, dok je iz Lašvanske doline izbjeglo ili bilo prognano oko 50.000 Hrvata.

Derventa – simbol nestanka jednog naroda

Posebno potresnu sliku demografskog nestanka Hrvata predstavlja Derventa, zavičaj braće Begić.

Prije rata na području općine živjelo je nešto više od 22.000 Hrvata. Prema posljednjem popisu, njihov je broj pao na približno 2.500. Prema navodima iz publikacije, stvarni broj Hrvata koji danas žive u Derventi manji je od tisuću.

Hrvati su, prema navedenim podacima, vlasnici oko 47 posto katastarskog područja općine. Dragan Juričević ističe da danas sve manje žele prodavati svoju zemlju i kuće, premda je povratak i dalje slab.

I sam je više od deset godina proveo u progonstvu. Govoreći o današnjem položaju Hrvata u Derventi, ističe dobru suradnju s vlastima u Zagrebu te pomoć i ulaganja Republike Hrvatske u taj kraj.

Povratak bez demografske obnove

Poseban je problem činjenica da se povratak nakon rata nije pretvorio u stvarnu demografsku obnovu. Mnogi su se vratili samo formalno ili povremeno, dok su njihova djeca i unuci ostali živjeti u Hrvatskoj, zapadnoj Europi ili drugim dijelovima BiH.

Hrvatska zajednica tako nije izgubila samo velik broj stanovnika nego i dio svoje društvene, gospodarske i kulturne infrastrukture. Mnoge obitelji izgubile su domove, imovinu i tradicionalna mjesta okupljanja, a povratak nije mogao nadoknaditi ratne i poslijeratne demografske gubitke.

Unatoč tome, bilo je i pokušaja obnove života. Tako je, primjerice, u listopadu 2010. Hrvatska humanitarna udruga Švicarske financirala izgradnju temelja za obnovu kuće obitelji Lukačević, srušene u Kopanicama u Bosanskoj Posavini. Akciji se pridružio i HNK Croatia iz Solothurna, koji je pomagao u prikupljanju sredstava za obnovu drugih kuća u tom mjestu.

No razmjeri ratnog razaranja i iseljavanja bili su toliko veliki da pojedinačne akcije nisu mogle preokrenuti dugoročne demografske trendove.

Ustavna zaštita, ali slaba stvarna prisutnost

Hrvati su u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Vijeću naroda RS-a formalno zaštićeni ustavnim mehanizmima kao jedan od konstitutivnih naroda. Prema Ustavu Republike Srpske, iz reda hrvatskog naroda bira se i jedan od potpredsjednika entiteta.

No formalna ustavna ravnopravnost sama po sebi ne može riješiti problem zajednice koja je demografski desetkovana i čiji je velik dio stanovništva trajno iseljen.

Podaci o Derventi to najbolje pokazuju. Od više od 22.000 Hrvata koji su ondje živjeli prije rata došlo se do svega nekoliko tisuća prema službenom popisu, odnosno, prema nekim procjenama, do manje od tisuću ljudi koji danas stvarno žive na tom području.

Što je ostalo?

Bosanska Posavina danas je prostor snažnog povijesnog i emocionalnog identiteta Hrvata, ali i prostor u kojem su rat i poslijeratno iseljavanje ostavili duboke demografske posljedice.

Hrvati Posavine nisu izgubili samo svoje domove. Izgubili su velik dio svoje prijeratne demografske snage, gospodarske osnove i društvene infrastrukture. Mnogi su uspjeli sačuvati obiteljske veze, uspomene, grobove svojih predaka i osjećaj pripadnosti zavičaju, ali se većina nije trajno vratila.

Zato pitanje Bosanske Posavine danas nije samo pitanje statistike. Iza svakog broja stoji obitelj, kuća, selo i život koji je nekada postojao.

Ovaj dio Posavine koji se danas nalazi u Republici Srpskoj mnogima se zato čini gotovo zauvijek izgubljenim. Ipak, nije nestao iz sjećanja. Živjet će u fotografijama, obiteljskim pričama, pjesmama, grobljima i uspomenama – i u srcima ponosnog i vrijednog naroda, ma gdje njegovi pripadnici danas živjeli.

Preporučena literatura

• Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991.–1995., glavni urednik Ante Milinović, Zagreb–Orašje–Mostar–Sarajevo, 1999.

• Ante Orlovac, Gubitci Banjalučke biskupije u ratu 1992.–1995., Banja Luka, 2018.

• Đuro Vidmarović, Od Tvrtkova mača do kraljice šargije.