Europa se priprema za rat koji možda neće početi invazijom

Bjelorusija je održala vojne vježbe uz strateški važan Suwałkijski koridor. Francuska pojačava zaštitu kritične infrastrukture. Poljska upozorava na mogućnost ruskih provokacija dronovima i projektilima. NATO od članica traži da budu spremne održati rad energetike, bolnica, prometa i komunikacija i u uvjetima ozbiljne krize ili oružanog sukoba.

Zajednički nazivnik tih poteza je Rusija.

No europske vlade više se ne pripremaju samo za klasičan rat – tenkove, avione, projektile i velike vojne formacije.

Sve više pažnje posvećuju onome što je puno teže prepoznati i na što je puno teže odgovoriti: sabotažama, kibernetičkim napadima, dronovima, napadima na infrastrukturu i drugim operacijama kod kojih nije odmah jasno tko stoji iza njih i predstavljaju li početak šireg sukoba.

Drugim riječima, Europa se priprema i za rat koji možda neće početi invazijom.

[image]

[Advertisement]

Bjelorusija pokazuje mišiće uz granicu NATO-a

Pozornost je ovog tjedna privukla Bjelorusija, najbliža ruska vojna saveznica.

Od 15. do 18. rujna održala je vojne vježbe u blizini granica s Poljskom i Litvom. Dio manevara održan je u blizini Suwałkijskog koridora, oko 104 kilometra dugog područja uz poljsko-litavsku granicu.

Riječ je o jedinoj kopnenoj vezi baltičkih država s ostatkom teritorija NATO-a.

Bjelorusko ministarstvo obrane vježbe je opisalo kao obrambene, piše CNN.

No vrijeme i mjesto manevara privukli su posebnu pozornost jer se Suwałkijski koridor godinama smatra jednom od najosjetljivijih točaka na istočnom krilu NATO-a.

Istodobno, u Parizu se održavaju povjerljivi sigurnosni sastanci.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron okupio je vodeće političke predstavnike, kao i čelnike francuskih vanjskih i unutarnjih obavještajnih službi.

Nakon sastanka rekao je da se ruska hibridna prijetnja Europi i Francuskoj pojačala.

Vlada je dobila zadaću izraditi plan zaštite kritične infrastrukture i posebno osjetljivih lokacija obrambene i tehnološke industrije od napada dronovima i kibernetičkih napada.

Tusk upozorava na mogući scenarij s dronovima

Poljski premijer Donald Tusk otišao je još korak dalje.

Pozivajući se na obavještajne procjene, upozorio je da bi Rusija u idućim mjesecima mogla izvesti napade dronovima ili projektilima na Poljsku i druge države koje podržavaju Ukrajinu, a zatim ih prikazati kao slučajne incidente.

"Postoji stvaran rizik da bi dronovi ili druge vrste projektila mogli ući na teritorij jedne ili više država na istočnom krilu, čak i prouzročiti štetu, dok bi službena verzija bila da je riječ o nesreći", rekao je Tusk.

Prema njegovu tumačenju, cilj takvog scenarija mogao bi biti testiranje spremnosti saveznika na zajednički odgovor – ali i stvaranje dvojbi oko toga bi li se u konkretnom slučaju aktivirao članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora.

Članak 5. propisuje da se oružani napad na jednu članicu smatra napadom na sve.

Ali postoji važna nijansa: to ne znači da svaka članica automatski mora odgovoriti na jednak način.

Svaka država obvezna je pomoći napadnutoj članici mjerama koje smatra potrebnima, uključujući, prema potrebi, i uporabu oružane sile.

Upravo ta granica između jasnog napada i incidenta postaje sve važnija.

Nije riječ samo o vojsci

Promjena se vidi i daleko od vojnih baza.

Britanska vlada poziva stanovništvo da se pripremi za mogućnost ozbiljnih poremećaja, među ostalim preporučujući stvaranje osnovnih zaliha hrane i pitke vode.

Britanski načelnik Glavnog stožera, maršal zrakoplovstva Richard Knighton, trenutačnu je sigurnosnu situaciju opisao kao najopasniju u svojih 35 godina vojne službe.

U Njemačkoj se, pak, zdravstveni sustav priprema za scenarije masovnog priljeva ranjenika u slučaju većeg europskog sukoba.

Njemačka vojska razmatra ponovno aktiviranje dijelova medicinske infrastrukture iz Hladnog rata, uključujući podzemnu bolnicu u Ulmu, građenu za funkcioniranje tijekom nuklearnog napada.

A Švicarska?

Zemlja čija je neutralnost desetljećima bila jedan od temelja njezine sigurnosne politike 18. rujna usvojila je novu nacionalnu sigurnosnu strategiju.

Među prioritetima su veća otpornost države i društva, bolja sposobnost odgovora na krizne situacije te jačanje sposobnosti obrane od oružanog napada.

Europa tako sve manje promatra obranu samo kroz broj vojnika, tenkova i projektila.

Pitanje je i koliko dugo država može normalno funkcionirati kada se nađe pod pritiskom.

Suwałkijski koridor: 104 kilometra koji bi mogli postati presudni

Zašto je upravo Suwałkijski koridor toliko važan?

Proteže se između ruske eksklave Kalinjingrada i Bjelorusije. Preko tog područja Poljska je kopnenim putem povezana s Litvom, a time i s Latvijom i Estonijom.

U slučaju sukoba prekid te veze otežao bi kopneno dopremanje snaga i opreme baltičkim državama.

Zato NATO ondje godinama održava vojne vježbe i razvija planove obrane.

No najveći problem ne mora nužno biti veliki, otvoreni napad.

Za Savez bi posebno zahtjevan mogao biti scenarij u kojem se dogodi nešto dovoljno ozbiljno da izazove štetu i političku krizu, ali nedovoljno jasno da bi se odmah moglo reći tko je odgovoran.

Primjerice – upad dronova, sabotaža infrastrukture ili ograničeni vojni incident.

Takve se operacije često opisuju kao djelovanje u "sivoj zoni".

Cilj je nanijeti štetu, izazvati pritisak ili političku krizu, ali istodobno ostaviti dovoljno prostora za poricanje i nejasnoće oko odgovornosti.

Sabotaže, požari, hakeri i atentati

Problem nije nov.

Europske zemlje već godinama prijavljuju kibernetičke napade, sabotaže, podmetanje požara, sumnjive letove dronova i druge incidente koje povezuju s Rusijom.

Moskva odbacuje optužbe da vodi sustavnu kampanju protiv NATO-a.

A prošlog je tjedna američko Ministarstvo pravosuđa otišlo korak dalje.

Podignute su optužnice protiv pet osoba za koje američke vlasti tvrde da su surađivale s ruskim obavještajnim službama u organiziranju napada i ubojstava u više država.

Prema optužnici, mreža je pokušavala organizirati ciljana ubojstva te napade na civilnu i vojnu infrastrukturu u europskim zemljama koje podupiru Ukrajinu.

Važna napomena: riječ je o optužbama koje tek trebaju biti dokazane na sudu.

Upravo je to ono što sigurnosnim službama stvara problem.

Takve operacije često ne izgledaju kao klasičan početak rata.

Granica između kriminala, špijunaže, sabotaže, hibridnog djelovanja i oružanog napada može biti vrlo nejasna.

NATO uči od Ukrajine

Rat u Ukrajini pokazao je još nešto: država ne može biti otporna ako se obrana svodi samo na vojsku.

Električna mreža mora raditi nakon napada.

Bolnice moraju moći primiti velik broj ranjenih.

Komunikacijske mreže moraju ostati dostupne.

Mora funkcionirati opskrba vodom i hranom, promet, državne institucije i sustavi hitne pomoći.

NATO je 15. rujna prvi put javno objavio ažurirane temeljne zahtjeve za otpornost država članica.

Oni uključuju kontinuitet rada vlasti, stabilnu opskrbu energijom, hranom i vodom, zdravstveni sustav sposoban nositi se s masovnim brojem žrtava te otporne komunikacijske i prometne sustave.

Savez pritom izravno koristi iskustva Ukrajine.

Ukrajinski predstavnici ovog su mjeseca NATO-u predstavili iskustva održavanja ključnih javnih službi tijekom dugotrajnih ruskih napada.

Nakon više od četiri godine rata NATO tako proučava i kako je Ukrajina uspjela održavati državu, energetiku, promet i zdravstveni sustav pod gotovo neprekidnim pritiskom.

Iza svega je i pitanje Amerike

Postoji još jedan razlog zbog kojeg Europa ubrzava obrambene pripreme: buduća uloga Sjedinjenih Država.

Trumpova administracija provodi reviziju američke vojne prisutnosti u Europi, a među mogućim opcijama spominjalo se i smanjenje broja američkih vojnika.

To među europskim saveznicima dodatno otvara pitanje koliko vlastitih sposobnosti moraju razviti.

No iz Washingtona istodobno stižu i drukčiji signali.

Predsjednik Donald Trump 17. rujna objavio je da je postignut napredak prema uspostavi stalne baze američke kopnene vojske u Poljskoj.

Američki vojnici ondje su zasad raspoređeni rotacijski, a konačna odluka o stalnoj bazi još nije donesena.

Krajem kolovoza direktor CIA-e John Ratcliffe otputovao je u Moskvu.

Prema izvještajima više američkih medija, ondje je rusku stranu upozorio da ne napada članice NATO-a, posebno baltičke države.

Trump je nakon toga umanjio značaj posjeta, nazvao ga rutinskim te rekao da ne vjeruje da će Rusija napasti teritorij NATO-a.

Poruke iz Washingtona tako ostaju dio šire sigurnosne slike koju europske zemlje moraju uzimati u obzir.

Koliko je prijetnja zapravo neposredna?

Sve to, međutim, ne znači da europske obavještajne službe smatraju veliki ruski napad na NATO neizbježnim.

Procjene se razlikuju.

Dio europskih sigurnosnih dužnosnika upozorava da bi Moskva u idućim mjesecima mogla pokušati ozbiljnije testirati NATO provokacijama ili ograničenim napadom.

Istodobno, pojedini dužnosnici iz baltičkih država upozoravaju na oprez s takvim zaključcima i ističu da su ruske vojne sposobnosti i dalje angažirane u Ukrajini.

Ono oko čega postoji znatno širi konsenzus jest da je sigurnosno okruženje u Europi bitno drukčije nego prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Tri desetljeća nakon Hladnog rata mnoge su europske države smanjivale vojske, zalihe i sustave civilne zaštite, računajući da je veliki međudržavni rat na kontinentu malo vjerojatan.

Danas se planira drugačije.

Ne samo za tenkove koji prelaze granicu, nego i za dron koji ulazi u zračni prostor.

Ne samo za raketni napad, nego i za nestanak struje.

Ne samo za vojnu mobilizaciju, nego i za bolnice pune ranjenika, prekide komunikacija, napade na računalne sustave i sabotaže ključne infrastrukture.

Europa se zato više ne priprema samo za pitanje kako pobijediti u ratu. Priprema se i za pitanje kako nastaviti funkcionirati ako rat, kriza ili niz nejasnih napada dođu do njezina praga.