Kako je Island zalijepio šamar EU-u: Sve se svelo na jedno pitanje

Raspoloženje na skupu islandskog tabora protivnika nastavka pregovora s EU-om tijekom referendumske noći bilo je euforično. Čak i prije objave prvih rezultata, među okupljenima je vladalo uvjerenje da će odnijeti pobjedu.

"Pobijedit ćemo", rekla je za Politico Salma Björk Önnudóttir, jedna od čelnica kampanje protiv nastavka pregovora. Pokazalo se da je bila u pravu.

Kada su stigli prvi djelomični rezultati, prostorijom su odjeknuli klicanje i skandiranje. Službeni rezultat, potvrđen oko 9.30 sati po lokalnom vremenu u nedjelju ujutro, pokazao je da je 52,8 posto birača glasalo protiv nastavka pristupnih pregovora s Bruxellesom, dok ih je 47,2 posto bilo za.

Odaziv je bio visok, čak veći nego na posljednjim parlamentarnim izborima, što pokazuje koliko je pitanje odnosa prema EU-u i dalje važno islandskom društvu.

"Bilo je zadovoljstvo vidjeti toliko ljudi kako aktivno sudjeluju u ovoj raspravi. To je podiglo razgovor o EU-u i mjestu Islanda u svijetu na novu razinu", rekla je premijerka Kristrún Mjöll Frostadóttir, poručivši prije objave rezultata da će biti zadovoljna kakav god ishod bio.

Nakon poraza, međutim, njezina je vlada morala priznati da je protivnička kampanja bila uspješnija. Strategija prema kojoj bi se najprije osiguralo relativno jednostavno "da" nastavku pregovora, a tek potom građanima postavilo pitanje o samom članstvu, nije uspjela.

Skepticizam prema čak i tako ograničenom koraku prema EU-u pokazao se snažnijim. "Jednostavno ima previše upitnika. Nemam povjerenja", rekao je jedan euroskeptični birač.

Protivnici pregovora pritom su se oslonili na teme duboko ukorijenjene u islandskom nacionalnom identitetu. Na prvom mjestu bio je suverenitet – teško izboren tijekom generacija i, kako su tvrdili, nešto što se ne smije prepustiti Bruxellesu. Druga ključna tema bilo je ribarstvo, jedan od temelja islandskog gospodarstva.

Upozorenje da bi članstvo u EU-u moglo značiti gubitak kontrole nad ribolovnim kvotama i otvaranje islandskih voda stranim kompanijama postalo je kamen temeljac kampanje protiv nastavka pregovora. Mnogi birači upravo su to naveli kao razlog zbog kojeg su glasali protiv.

Argumenti tabora "za" nisu uspjeli nadjačati te strahove. Pristaše nastavka pregovora upozoravali su da Island kao član Europskog gospodarskog prostora već mora primjenjivati brojna europska pravila, iako pritom nema pravo sudjelovati u njihovu oblikovanju. Isticali su i da bi uvođenje eura dugoročno moglo smanjiti visoke troškove života u zemlji.

Ni sigurnosni argumenti, koje je vlada navodila kao jedan od razloga za održavanje referenduma, nisu imali presudnu ulogu.

"Za tabor protivnika sve se svelo na jedno pitanje: islandsko ribarstvo i način na koji bi se ono uklopilo u Zajedničku ribarsku politiku, u kojoj se odluke donose zajedno s još 27 država", kaže Hallgrímur Oddsson, osnivač europskog think tanka Európaumar.

Signali iz Bruxellesa da je spreman na kompromis oko ribarstva očito nisu bili dovoljni. Dio protivnika nastavka pregovora nije vjerovao da bi Island za pregovaračkim stolom uspio zaštititi svoje interese. Drugi su se protivili članstvu u načelu, neovisno o tome kakav bi eventualni pristupni sporazum bio.

To se jasno vidjelo i na zemljovidu rezultata. Ruralne sredine bile su najodlučnije protiv nastavka pregovora. Na sjeverozapadu zemlje, regiji snažno povezanoj s poljoprivredom i ribarstvom, gotovo 63 posto birača glasalo je protiv.

Ni Reykjavík nije pružio snažnu potporu nastavku pregovora. Samo su dvije izborne jedinice u glavnom gradu glasale većinski za, iako je i ondje potpora bila slabija nego što su se pristaše članstva nadale.

Posebno je zanimljiv zaokret među mladima. Posljednja anketa prije referenduma pokazala je da se raspoloženje birača u dobi od 18 do 29 godina u samo nekoliko mjeseci znatno promijenilo. U lipnju je gotovo dvije trećine mladih govorilo da će vjerojatno glasati za nastavak pregovora. Krajem kolovoza takvih je bilo samo 40 posto.

"Strana skeptika prodala je referendum kao da se već radi o samom članstvu, a ne o nastavku pregovora", kaže Maximilian Conrad, politolog i stručnjak za EU sa Sveučilišta Island u Reykjavíku.

Za Bruxelles je rezultat svakako razočaranje. Island je, kao mala, bogata i strateški važna europska zemlja na sjeveru Atlantika, mogao postati još jedan simbol europskog jedinstva u trenutku kada su odnosi između SAD-a i Europe napeti, a utjecaj autoritarnih sila, predvođenih Rusijom i Kinom, raste.

Snažnija prisutnost EU-a na krajnjem sjeveru imala bi i konkretnu geostratešku vrijednost, a potencijalno bi mogla dati novi zamah i pregovorima s drugim državama kandidatkinjama. No nakon islandskog "ne" sve će zasad ostati kako je bilo.

Pitanje članstva u EU-u moglo bi tako nestati s islandskog političkog dnevnog reda na cijelu generaciju.

"Jedino što bi to moglo promijeniti bio bi neki vanjski šok – primjerice, promjena Sporazuma o EGP-u. Ali to je čista spekulacija", smatra Oddsson.

Unatoč rezultatu referenduma, Reykjavík i Bruxelles ostat će blisko povezani. Island već sudjeluje u europskom gospodarskom prostoru, a vlada je još prije glasanja poručila da će, u slučaju negativnog ishoda, nastojati dodatno produbiti suradnju s EU-om drugim kanalima.

Referendum stoga nije zatvorio vrata suradnji s Europom, ali ih je kada je riječ o članstvu – barem zasad – ponovno čvrsto pritvorio.