Latinoamerički karteli sve aktivniji u Europi. Guardian: Na popisu i Hrvatska

ČETVEROMJESEČNA istraga Guardiana otkrila je da je porast krijumčarenja kokaina u Europu izravno povezan sa sve većom prisutnošću latinoameričkih kriminalnih mreža na europskom tlu, gdje su uspostavile bliske veze s lokalnim mafijaškim organizacijama.

Istraga, koja se temeljila na bazama podataka, informacijama policijskih i obavještajnih agencija te razgovorima sa sucima, tužiteljima i stručnjacima iz osam zemalja, pokazala je da su karteli i druge kriminalne skupine iz Kolumbije, Brazila, Ekvadora, Venezuele, Meksika i SAD-a aktivni u najmanje 12 europskih zemalja.

Između 2014. i 2024. količina zaplijenjenog kokaina porasla je za 471 posto, a vlasti su razotkrile i sve veći broj lokalnih laboratorija u kojima se prerađuju derivati kokaina. Stvarne brojke mogle bi biti i veće jer su u istragu uključene samo skupine čija je prisutnost u Europi službeno utvrđena policijskim akcijama, međunarodnim istragama i sudskim postupcima koji su u tijeku, a koji se odnose na posrednike, aktivne članove, ćelije ili operativne mreže.

Nisu uključene bande koje nemaju fizičku prisutnost u Europi, ali surađuju s europskim mafijama putem zajedničkih poslovnih pothvata.

Koje su skupine identificirane?

Među identificiranim skupinama su meksički kartel Sinaloa i Kartel nove generacije Jalisco (CJNG), kolumbijska mafija Clan del Golfo te gerilske organizacije ELN i disidentske frakcije Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC).

Iz Brazila su to Primeiro Comando da Capital (PCC), odnosno Prvo zapovjedništvo prijestolnice, te Comando Vermelho (CV), odnosno Crveno zapovjedništvo. Na popisu je i venezuelanska banda Tren de Aragua te američke bande Barrio 18 i MS-13, koje su raširene i u Salvadoru, Hondurasu i Gvatemali, a u manjoj mjeri i u Meksiku.

Te su organizacije znatno ojačale svoju prisutnost u Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj, dok su njihove aktivnosti zabilježene i u Njemačkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj i Slovačkoj. Organizacija Global Initiative Against Transnational Organized Crime (GI-TOC) na popis uključuje i Bugarsku.Politolog: Ovaj fenomen više nije ograničen na tradicionalne ulazne točke

Daniel Brombacher, politolog i direktor Europskog opservatorija pri organizaciji GI-TOC, rekao je da je riječ o novoj pojavi jer su latinoameričke kriminalne skupine prisutne i na područjima na kojima ranije nisu imale razvijenu infrastrukturu.

"Ovaj fenomen više nije ograničen na tradicionalne ulazne točke. Nedavne policijske akcije otkrile su laboratorije za proizvodnju metamfetamina kojima upravljaju Meksikanci na jugu Francuske, u sjeveroistočnoj Poljskoj i u Brandenburgu, južno od Berlina. Latinoameričke skupine pojavljuju se i u Rumunjskoj i Bugarskoj, duž balkanske rute", naveo je Brombacher.

Latinoameričke državne institucije i stručnjaci smatraju da je popis zemalja u kojima te skupine djeluju možda i znatno duži.

Neobjavljeno izvješće Ureda javnog tužitelja u São Paulu, koje se djelomično temelji na podacima brazilske obavještajne agencije ABIN, a u koje je Guardian imao uvid, pokazuje da PCC, danas najveća brazilska kriminalna skupina, djeluje u 16 europskih zemalja. Među njima su Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Island, Srbija, Švedska, Švicarska i Turska.

U Kolumbiji se danas proizvodi više kokaina nego u vrijeme Pabla Escobara

Sumnje da latinoamerički karteli i druge kriminalne skupine pokušavaju uspostaviti čvršće uporište u Europi nisu nove. Još od 1980-ih kolumbijske kriminalne organizacije, poput kartela Cali i Medellín, imale su uporišta u dijelovima Španjolske, primjerice u Galiciji. Europol je na njihov rast upozorio već u izvješću iz 2013. godine. Međutim, ono čemu vlasti danas svjedoče odvija se u znatno većim razmjerima.

U ovogodišnjem izvješću Europola navodi se da su se "najopasnije latinoameričke kriminalne mreže (MTCN) također nastanile u EU, odakle upravljaju operacijama koje utječu na EU. To se posebno odnosi na mobilne kriminalne mreže uključene u organizirani imovinski kriminal".

Problem je postao vidljiviji tijekom posljednjeg desetljeća. Proizvodnja droge u Latinskoj Americi u tom je razdoblju porasla približno četiri puta, dosegnuvši rekordnih oko 4100 tona u 2024. godini. Taj je rast uslijedio nakon što je na početku desetljeća zabilježen porast od čak 35 posto.

U Kolumbiji se danas proizvodi više kokaina nego u vrijeme zloglasnog narkobosa Pabla Escobara. Gotovo sav svjetski kokain i mnoge srodne tvari potječu iz Latinske Amerike, a posebno iz Kolumbije.Europa omogućuje veće profitne marže nego SAD

Víctor Manuel Sánchez Valdés, stručnjak za organizirani kriminal sa Sveučilišta Coahuila u Meksiku, naglasio je da među najvažnijim skupinama prednjače karteli Sinaloa i Jalisco (CJNG) u Meksiku, Comando Vermelho i PCC u Brazilu, Clan del Golfo i različite frakcije kolumbijskog FARC-a, skupine Lobos i Choneros u Ekvadoru te Tren de Aragua u Venezueli.

Sánchez Valdés smatra da je prisutnost latinoameričkih kriminalnih skupina u Europi raširenija nego što se obično misli. "Karteli Sinaloa i CJNG prisutni su u više od 20 europskih zemalja. To, naravno, ne znači da dominiraju tim zemljama ili da ondje imaju velike ćelije. Riječ je prije svega o njihovim poslovnim izaslanicima", objasnio je.

Prema Svjetskom izvješću o drogama za 2026. godinu Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), globalna proizvodnja kokaina u 2024. iznosila je između 3800 i 4700 tona, što je više nego četverostruko u odnosu na 2014. godinu. Južna Amerika i dalje je glavno područje proizvodnje, a uzgoj koke tijekom posljednjeg desetljeća dosegnuo je rekordnih 385.000 hektara, što je tri puta više nego 2014. godine.

Europa je postala ključno tržište jer kriminalnim organizacijama omogućuje veće profitne marže nego SAD. Od početka desetljeća europske policijske snage zaplijenile su više droge nego američke, a podaci upućuju na to da Europa danas čini oko četvrtine svjetske potrošnje kokaina.

Europol je nedavno objavio da je od 731 najopasnije kriminalne mreže koje djeluju diljem Europe njih 149 povezano s latinoameričkim organizacijama. Od tih 149 mreža njih 67 ima latinoameričke članove, dok se njih 22 pretežno sastoji od latinoameričkih državljana.