13. SVIBNJA - DAN KOJI U "SRPSKIM ZEMLJAMA" SLAVE I ČETNICI I NJIHOVI SAVEZNICI KOMUNISTI

 U vrijeme postojanja SFRJ i vladavine komunističkog režima, 13. svibnja slavio se kao Dan SDB-a (Službe državne bezbednosti), odnosno UDB-e (Uprave državne bezbednosti) kao sljednica zloglasne OZN-e (Odeljenja za zaštitu naroda) - ova služba danas u Srbiji nosi naziv BIA (Bezbednosno informativna agencija) koja je do 2002. godine nosila naziv RDB (Resor državne bezbednosti).

 No, kako god se zvala i kroz kakve sve mijene prolazila, tradicija ove službe ujedinjuje "sve srpske zemlje" i sve "patriote", bili oni četnici, nedićevci, ljotićevci, klerikalni ili "obični" fašisti, monarhisti, "demokrati" ili neokomunisti.

 Lažni "antifašizam" kojim se srpska "patriotska" javnost, kako u Srbiji, tako i u "Republici Srpskoj", Crnoj Gori i drugim zemljama bivše SFRJ diči - i iza čega se krije - ima svoju tradiciju iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, kad su kroz gotovo cijelo vrijeme trajanja svjetskog oružanog sukoba tzv. srpski partizani aktivno surađivali sa subraćom četnicima u mnogim regijama, pogotovu na prostoru tadašnje NDH.

 Od 13. svibnja 1990. godine, pod patronatom Vuka Draškovića (bivšeg komunističkog aparatčika, novinara TANJUG-a i šefa Ureda predsjednika Sindikata SFRJ Mike Špiljka koji je poslije smrti J. B. Tita postao gorljivi nacionalist, ratni huškač i šovinist) i njegove ekstremne četničke stranke SPO (Srpski pokret obnove), na Ravnoj gori u Srbiji obilježava se i Dan Ravnogorskog četničkog pokreta i slavi vođu srpskih četnika, zločinca i koljača, Dražu Mihailovića.

Od 1992. godine, tamo je postavljen i spomenik (visine 220 centimetara), rad kipara Dragana Nikolića, izliven u bronci. Tako su Srbija i srpski "patrioti" iz "srpskih zemalja", nakon desetljeća sustavne propagande, uvjerili vlastitu javnost da su samo Srbi i jedino Srbi autentični "antifašisti" koji su u vrijeme Drugoga svjetskog rata imali "dva antifašistička pokreta" (četnike i partizane).

Četničko svetište na Ravnoj gori (crkva sv. Georgija) nedaleko od spomenika koljaču Draži Mihailoviću Čiči

(Adresa slike)

 Na prijedlog Draškovićevog SPO, 2004. godine je Narodna skupština Srbije donijela zakon po kojem su četnici u pravima izjednačeni sa sudionicima NOB-a, ali je spomenutu odluku poništio Ustavni sud Srbije 2012. godine. No, četnici - veterani imaju još uvijek pravo na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i dodjelu "Ravnogorske spomenice 1941.".

 Bio je to sasvim nepotreban igrokaz Ustavnog suda, jer Srbija i srpske "patriote" diljem bivše SFRJ organski su vezani za zločinački četnički pokret i ta velikosrpska - fašistička ideologija ima vodeću ulogu u javnom mnijenju i uvelike odnosi prevagu u okviru intelektualnih elita (Od Srpske akademije nauka i umetnosti, do Matice srpske, Srpske pravoslavne crkve, Udruženja književnika Srbije do brojnih drugih institucija, organizacija, udruga i političkih stranaka).

 Ne zaboravimo da su i u ratovima 90-ih godina XX. stoljeća, SDB i KOS "JNA" bili oslonac agresije i centri iz kojih su se organizirale paravojne četničke formacije i tzv. specijalne snage i iz kojih se rukovodilo njihovim aktivnostima na terenu u okviru operacija etničkog čišćenja i masovnih zločina protiv zarobljenika i civila. Tako je nastavljena tradicija iz Drugoga svjetskog rata, a mnogi lideri paravojnih srpskih postrojbi (poput Željka Ražnatovića Arkana, Đorđa Božovića Giške i drugih), u vrijeme vladavine Titovog komunističkog režima, ubijali su za SDB emigrante diljem Europe i svijeta.

Četnička zastava - zaštitni znak četničkih koljača s ljudskom lubanjom i prekriženim kostima od 1902. godine i razdoblja formiranja ekstremne organizacije "Crna ruka"

(Adresa slike)

 Danas, dok gledamo kolone četničkih sljedbenika (od Srbije do "Republike Srpske" i Crne Gore), moramo biti svjesni činjenice da je Srbija jedina država u Europi koja javno slavi zločin i veliča svoje krvnike i koljače.

 I za takvu se Srbiju naš politički vrh zalaže i "gura" je u Europsku uniju.

 Tragično i jadno.

Zlatko Pinter/PDN