14. travnja 1991. godine: Miting koji je najavio krvavi svibanj i početak rata

Proljeće koje je mirisalo na nemir: Miting mržnje i krvavi uvod u rat

Bilo je to proljeće koje je mirisalo na nemir. Dani Uskrsa 1991. godine u istočnoj Slavoniji nisu donijeli mir, već sve glasnije slutnje nadolazeće oluje. U selima oko Vukovara – Borovu Selu, Boboti, Bršadinu, Pačetinu i Negoslavcima – počele su nicati prve barikade. Bile su to barikade mržnje i zastrašivanja, znakovi da se sprema nešto mračno, zlokobno.

Tih dana, iz Srbije su noćima pristizali kamioni i čamci puni oružja. Nisu se trudili ni skrivati. Oružje se otvoreno dijelilo lokalnom srpskom stanovništvu, dok je hrvatsko stanovništvo sa strepnjom promatralo što se događa oko njih. Bilo je jasno – pripreme za sukob bile su u punom jeku.

Vrhunac tog organiziranog zastrašivanja dogodio se 14. travnja 1991. godine, kada je u Borovu Selu održan miting na kojem je govorio Vojislav Šešelj, tadašnji vođa Srpske radikalne stranke. Njegov govor bio je otvorena prijetnja i najava agresije: pred okupljenima je bez zadrške poručio da „istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem trebaju pripasti Srbiji“. Te riječi nisu bile samo politička provokacija – bile su poziv na djelovanje i uvod u krvavi scenarij koji je slijedio.

Samo dva tjedna kasnije, 02. svibnja 1991., taj se scenarij počeo ostvarivati. U Borovu Selu, srpski ekstremisti brutalno su zasjeli hrvatske redarstvenike. Dvanaestorica hrvatskih policajaca, koji su pokušavali osloboditi dvojicu zatočenih kolega, bila su mučki ubijena. Mnogi su mučeni i masakrirani. Taj zločin šokirao je Hrvatsku i zauvijek srušio iluziju da je miran put prema slobodi moguć.

Do kraja ljeta, Vukovar je bio potpuno opkoljen. Grad heroj, simbol otpora, pretvoren je u metu. Tenkovi, granate i neutaživa mržnja pokušali su uništiti sve – kuće, ljude, živote, povijest. No, nisu znali jedno – Vukovar nije samo grad. Vukovar je simbol. Simbol ljubavi prema domovini, otpora i snage naroda koji se nije pokorio.

Na fotografijama iz tog vremena može se vidjeti i dio onih koji su sudjelovali u tom zločinu, „svita“ koja je došla širiti mržnju i razaranje. Ali fotografije ne mogu prikazati ono što su njihova djela ostavila – rane koje traju, ali i ponos koji ne nestaje.

Vukovar nije zaboravljen. I nikada neće biti. Jer Vukovar nije pao – Vukovar je stvoren da bude svjetionik u najmračnijim vremenima hrvatske povijesti.