16. rujna 1991.g. - Rujanski rat - Bitka za Šibenik!

Znakom opće opasnosti koji je oglašen na današnji dan u 17 sati i 57 minuta službeno je počela Bitka za Šibenik koja je trajala do 23. rujna i bila je prekretnica u obrani Hrvatske. Bitka za Šibenik koja se, prema prihvaćenim (pr)ocjenama po svojim značajkama, može smatrati bitkom za Hrvatsku i jednom od ključnih bitaka Domovinskog rata, ni četvrt stoljeća nakon što je okončana nije znanstveno izučena ni povijesno valorizirana, a vojni i civilni dokumenti i podaci o njoj nisu ni do danas prikupljeni, sistematizirani, objedinjeni i obrađeni.

I dalje stoji ocjena da Bitka za Šibenik gubi bitku s vremenom i umjesto nacionalne činjenice (p)ostaje lokalni mit o kojem se u medijima, knjigama pa i školskim udžbenicima navode različiti podaci od kojih mnogi nisu točni pa ni istiniti. Bitke za Šibenik nema ili je se spominje tek sporadično u stručnoj literaturi o Domovinskom ratu i ona još uvijek u domovinskoj historiografiji nema mjesto koje joj pripada.

Evo nekih manje poznatih činjenica o Rujanskoj bitci za Šibenik 1991. godine:

Uoči bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine, crta obrane grada bila je duga više od 120 kilometara. Protezala se od Podorljaka kod Rogoznice preko Sitnog Donjeg, Gradine, Lepura i Dobre Vode do Prosike kod Pirovca. Položaje je držala 113. brigada koja je tada imala 1400 do 1500 gardista.

U napadu na Šibenik, 16. rujna 1991. godine neprijatelj je nadirao iz dva pravca, Baljci - Drniš – Pakovo Selo – Šibenik i Bribirske Mostine – Gaćelezi – Šibenik. Bio je to iznimno lukav i opasan plan. Ratko Mladić i Kninski korpus JNA namjeravali su jednim potezom postići dvostruki učinak – opkoliti Šibenik i dovesti u okruženje Skradin i Skradinsko zaleđe. Postrojbe JNA koje su išle pravcem Bribirske Mostine – Gaćelezi – Šibenik (Šibenski most) postigle su željeni cilj, a plan dvostrukog obruča propao je kada su 20. rujna branitelji zaustavili drugu tenkovsku kolonu kod Pakova Sela.

JNA je u napadu na Šibenik angažirala dvije taktičke grupe od kojih je svaka imala snagu jedne ojačane pješačke bojne i raspolagala s 15 do 20 borbenih vozila. Taktička grupa koja je prema Šibeniku napredovala zapadnim pravcem i imala zadaću izbiti na Šibenski most, bila je ojačana haubicama od 122 mm, a ona koja je prema Šibeniku napredovala sjevernim pravcem preko Drniša, haubicama od 105 mm. Obje taktičke grupe imale su ukupno oko 1700 vojnika.

Zanimljiva je podudarnost vremena operacije JNA Obala 91 i akcije 113. brigade HV Robert. Igrom slučaja operativci 113. brigade HV-a odlučili su upravo između 16. i 17. rujna 1991. godine zauzeti vojarne Zečevo, Kruščica i Smokvica kod Rogoznice. Ljudstvo određeno za akciju Robert bilo je u pripravnosti u Vodicama, ali je baš toga dana neprijatelj izbio na Šibenski most. Ljudstvo koje je trebalo zauzeti rogozničke vojarne potajno je brodom prevezeno u vojarnu Luša na Brodarici. Vojarne Zečevo, Kruščicu i Smokvicu zauzeli su 72 sata nakon početka napada JNA na Šibenik.

Prema službenom izvješću JNA i generalštaba u Beogradu, bivše Jugoslovensko ratno vazduhoplovsto izgubilo je nad Šibenikom tri ratna zrakoplova. Sva tri 20. rujna 1991. godine. JNA tvrdi da je prvi zrakoplov tipa J-21 kojim je pilotirao Valter Jurišić protuvazdušna obrana r. Hrvatske pao kod Šibenika, da je drugi zrakoplov tipa N-60 kojim je pilotirao Dragan Maksimović pao u more na području Kornata te da je treći zrakoplov također tipa N-60 kojim je pilotirao Živan Milošev Lola PVO r. Hrvatske pao u more kod Zečeva.

Da branitelji nisu zauzeli vojarne i topničke bitnice u Zečevu i Kruščici te na otocima Žirju i Smokvici, JNA je bez bilo kakve naknadne popune mogla na Šibenik ispaliti 24 500 granata svih kalibara, ne računajući minobacače u gradskim vojarnama i samohodne topove u vojarni Ražine.

113. brigada ZNG-a, odnosno HV-a, osnovana je 19. lipnja 1991. godine. Njen prvi zapovjednik bio je Ante Ljubičić, a imala je na popisu 1417 pripadnika, uključujući zapovjedništvo i sve prateće službe.

Djelatnici Remontnog brodogradilišta Šibenik (tada vojne ustanove MTRZ Velimir Škorpik) tijekom sedam rujanskih dana Bitke za Šibenik, od JNA su oteli 35 vojnih brodova koji su činili više od 90 posto svih brodova kojima je u Domovinskom ratu raspolagala Hrvatska ratna mornarica. Iako su i sami bili u neprijateljevom okruženju, Jugoslavenskoj ratnoj mornarici uspjeli su oteti raketnu topovnjaču koja je kasnije dobila ime Šibenik, raketni čamac TČ-310 koji je dobio ime Dubrovnik, torpedni čamac TČ-222 koji je dobio ime Vukovar, minolovac ML-151, patrolni čamac PČ-181 koji je dobio ime Hrvatska Kostajnica, osam desantno – jurišnih čamaca, pet desantno – transportnih minopolagača, spasilački brod koji je dobio ime Faust Vrančić, tri lučka remorkera, tri barkase, tri trasportna broda i tri broda nosača nafte te hidrografski brod koji je dobio ime Andrija Mohorovičić.

Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna, u rodilištu šibenske bolnice rodilo se 22 djece – 10 djevojčica i 12 dječaka. Prvog dječaka, petnaestak minuta nakon što su sirene objavile opću opasnost, rodila je Šibenčanka Ivanka Mazelj.

Šibenski gardisti i policajci zarobili su tijekom bitke za Šibenik 18 vojnika i dva oficira JNA, a djelatnici Remontnog brodogradilišta Šibenik 52 mornara i časnika JNA i JRM koji su evakuirani u Šibenik i posredstvom Crvenog križa upućeni u svoja mjesta stanovanja.

Između 1. i 30. rujna 1991. godine poginulo je 17 branitelja Šibenika, a četvorica su bila zarobljena.  

JNA je iz vojarni u Šibeniku, nakon poraza u bici za Šibenik, odvezla više od 1500 kamiona i tri teretna broda oružja te vojne i ratne opreme.