16. studenog 1991. Slunj – pad grada i egzodus 16.000 Hrvata
Na današnji dan 1991. tenkovi zloglasne JNA ušli su u Slunj i preostali narod s braniteljima počeo se povlačiti prema Bosni. Sa svojih domova protjerano je 16.000 ljudi. Križni put progonstva trajao je četiri godine.
Slunj je okupiran nakon tri mjeseca obrane u okruženju od daleko nadmoćnijeg neprijatelja
Ni nakon 34 godine od krvavog pohoda neprijateljskih snaga na Slunj nije sjetiti se strahota koje su proživjeli Hrvati ovog kraja. One u ljudima, koji su preživjeli ratne strahote, bude neugodan osjećaj nemira i straha, baš kao i te 1991. kad je cijelo ovo područje, ne samo grad Slunj, već i Saborsko, Rakovica, Cetingrad i brojna druga mjesta, krvarilo i pokušavalo se obraniti od opremljenijeg neprijatelja. Nakon pada policijske postaje u Plitvičkim jezerima, spaljenog sela Vaganac, Drežnika, Rakovice, Selišta, Saborskog, nade za obranom polako su umirale.
Hrvatska se vojska i na ovom području stvarala u vrlo nepovoljnim uvjetima, Hrvatska je imala embargo na uvoz oružja, stoga je 107 dana obrane Slunja u okruženju JNA i kordunskih Srba iz susjedstva bilo ravno čudu. Slunjani su morali čekati Oluju kako bi se vratili na svoja ognjišta, nažalost spaljena i uništena.
Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka i 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete (6 mjeseci). To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije: ukupno 213 žrtava.
Nakon dolaska UNPROFOR-a (proljeće 1992.) stradale su u okupiranom području 52 osobe.
Za zločine u Slunju te ubijenih 297 civila do sada je odgovarala samo jedna osoba.
(VIDEO) JNA i domaći Srbi pale i ubijaju po slunjskom kraju:
