17. veljače 1994. Damir Tomljanović Gavran – junak za kojim su prekaljeni ratnici mnogih bitaka plakali kao mala djeca!

Samo jedan je bio Damir Tomljanović Gavran – uvijek prvi na čelu svojih Tigrova.

 Mladi navijači iz Zadra oslikali su mural u čast njihovog poginulog vršnjaka i junaka Gavrana (26):

Fotografija: youtube.com

“Opipao sam puls, bio je slabašan i tada sam vidio neveliku rupu na sljepoočnici. Nisam u tom trenutku vidio izlaznu ranu, a bila je golema. Izvlačili smo ga petnaestak minuta, iščekivali helikopter koji smo odmah dozvali. Stigli su samo do Lukovog Šugarja kad je Gavran izdahnuo”, prisjeća se Tigar Darko Katuša.

“Nismo mogli vjerovati. Plakali smo kao mala djeca“, svjedoče prekaljeni borci i veterani Domovinskog rata iz Tigorva. Jedan od njih rekao je kako se tako nije osjećao ni kad je izgubio oca, a drugi: “Izgubili smo vođu, suborca ​​i prijatelja. Suze su lijevale svima na prvoj liniji, ne samo nama Tigrovima…”

Damir Tomljanović Gavran bio je samozatajan, hrabar i odan. Zovu ga “Tigrom koji je išao prvi”, a suborci diljem Hrvatske u međusobnom razgovoru kažu “naš Gavran”. Čiji je Damir Tomljenović koji se od prvog dana ratovanja nametnuo kao veliki zapovjednik kojeg su vojnici bespogovorno slušali? Gavran je heroj cijele Hrvatske koje je u 26. godini, na današnji dan, zauvijek na Velebitu zaustavio snajperski hitac. Epitet junaka Domovinskog rata dobio je zbog iznimnog doprinosa i hrabrosti, ali i časnog ponašanja te, ono najvažnije, pozitivnog primjera kojeg su ostali slijedili.

Domovinski rat odnio je za sobom živote mnogih junaka, ali nisu svi poginuli od metka i nisu svi u glavnom gradu Hrvatske dobili svoju ulicu. Gavran jest, evo zašto:

“Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, to smo zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali”, kazao je o Gavranu njegov suborac Ivan Pasariček.

Gavran, koji je rođen u Veljunu nadomak Senja, u 23. godini postao je i ostao jednim od Tigrova. Svojim ga smatraju i Vukovarci, i Dubrovčani, i oni iz Iloka, Okučana, Novske, Slanog, Čepikuća, Konavoskih brda, Nove Gradiške, Tenje, Petrinje i Neuma jer je naoružan prošao gotovo sve bojišnice diljem Hrvatske.

Posthumno mu je dodijeljen čin stožernog brigadira.

Za život ga je više puta pismeno pohvalio predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak; nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990.-1992. i Plakete 1. gardijske brigade. Posmrtno je odlikovan Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog trolista, Zlatnom plaketom “Tigar”. Njegovi suborci ga ne zaboravljaju i rado pričaju o njemu. Stalnim podsjećanjem na njega, smatraju, spasit će ga zaborava.

 Tigrovi i branitelji nikada neće zaboraviti Gavrana:

Ove godine se organizira po treći put  "HOD ZA GAVRANA", o ćemu smo već pisali.