22. listopada 1991. Zločini srpske vojske – etničko čišćenje Hrvata u funkciji genocida

Etničko čišćenje Hrvata s područja Hrvatske koje su Srbi okupirali i namjeravali pripojiti Velikoj Srbiji bilo je organizirano u Beogradu na osnovama četničkih planova koje je Stevan Moljević zacrtao još u NDH. Zbog toga su u etničkom čišćenju Srbi ubijali, silovali, mučili, palili sela, rušili crkve, uništavali groblja, pljačkali s namjerom – uništenja Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva.

Na dan 22. listopada 1991. registrirano je 320.000 prognanika s okupiranih područja Hrvatske ili gradova i mjesta koja su bila na udaru zločinačkog srbijanskog topništva.

Tijekom 1991. srpske snage okupirale su gotovo trećinu teritorija RH (oko 17 000 km2, od ukupno 56 538 km2 kopnene površine RH). S područja koja su nadzirale srpske snage ubijeno je ili protjerano gotovo sve nesrpsko stanovništvo, čak i Srbi koji nisu podržali velikosrpsku politiku, a hrvatska je kulturna i crkvena baština opljačkana i razrušena, piše Hrvatski vojnik

Početkom 1992. pod srpskom okupacijom nalazilo se 1072 naselja u RH: hrvatsko Podunavlje 123, zapadna Slavonija 58, Banovina 245, Kordun 227, Lika 179, Dalmacija 240 (Dražen Živić, Demografski okvir i gubici, Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat, 451) .

Srbija uzrok najveće prognaničko-humanitarne krize nakon II. svjetskog rata

Agresija na Republiku Hrvatsku 1991., a potom 1992. i na Bosnu i Hercegovinu, izazvala je najveću prognaničko-izbjegličko-raseljeničku i humanitarnu krizu u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Na stotine tisuća ljudi moralo je napustiti svoje uglavnom razorene domove s neizvjesnim mogućnostima i vremenom povratka. Prvi prognanici u Hrvatskoj pojavili su se u proljeće 1991. godine. To su osobe koje su morale napustiti svoj dom prisilno zbog pritiska i terora dijela pobunjenih Srba.

Masovni progon Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva započeo je početkom srpnja 1991. kad je velikosrpski agresor napao i potom spalio mjesto Ćelije kod Vukovara te prognao oko 200 njegovih stanovnika. U srpnju 1991. godine u Hrvatskoj je registrirano već 30 000 prognanika, a egzodus stanovništva uzrokovan napadima srpskih snaga nastavljen je protjerivanjem stanovništva, uglavnom Hrvata, s Banovine, Korduna, istočne Slavonije, zapadne Slavonije, zapadnog Srijema, Baranje, dalmatinskog zaleđa – Drniša, Knina… Prizor evakuacije prognanika iz Dalja, Erduta i Aljmaša 1. kolovoza 1991. rijekom Dravom iz Aljmaša prema Osijeku obilježio je početak velike prognaničko-izbjegličke i humanitarne krize u Hrvatskoj.

Izgon djece, žene i staraca iz Aljmaša u službi genocida Srbije nad Hrvatima

Krajem 1991., u vrijeme kada je čitava Hrvatska bila izložena agresiji, Vlada RH osnovala je Ured za prognanike i izbjeglice, s ciljem organizacije skrbi za prognanike. Tad je u Hrvatskoj već bilo oko 536 000 prognanika, uglavnom Hrvata, protjeranih iz svojih domova u napadima srpskih snga. Prema uredbi Vlade RH o statusu prognanika i izbjeglica (Narodne novine 64/1991, 3. 12. 1991.), osobi koja je s ratom ugroženog područja na teritoriju Republike Hrvatske samostalno ili organizirano napustila mjesto prebivališta da bi izbjegla neposrednu opasnost za život pred agresijom. i drugim oružanim akcijama može se priznati status prognanika odnosno izbjeglice. U smislu te uredbe, prognanik je osoba koja je s jednog područja Republike Hrvatske izbjegla na drugo područje Republike Hrvatske, a izbjeglica je osoba koja je izbjegla u inozemstvo.

Egzodus Hrvata iz Vukovara – krv, suze i smrt

Tijekom 1992. Ured se dodatno brine o tisućama izbjeglih Hrvata i Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Hrvata iz SRJ. Prema izvješću Vlade RH iz 1998., “u 1992. zabilježen je maksimum humanitarne krize u Hrvatskoj s oko 800 000 prognanika (iz Hrvatske, op. a.) i izbjeglica (iz BiH i SRJ, odnosno Srbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore). , op. a.), što je bilo više od 15 % ukupnog stanovništva Hrvatske” (“Izvještaj Vlade Republike Hrvatske o dosadašnjem tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba”).

S obzirom na dostupne podatke o broju prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj na kraju 1992. (1. prosinca 1992. u Hrvatskoj je bilo 663 493 prognanika i izbjeglica: 260 705 prognanika i 402 768 izbjeglica) u broj od oko 800 000 vjerojatno su bile uključene i osobe koje su izbjegle u inozemstvo. Naime, procjenjuje se da je izvan Hrvatske, u inozemstvu, uglavnom u zapadnoeuropskim zemljama, 1991. bilo oko 148 000 izbjeglica iz Hrvatske; 1992. oko 136 000; 1994. oko 98 000; te 1997. oko 49 000 i 1998. oko 42 000.

Prema podacima iz prijedloga nacionalnog programa povratka prognanika i izbjeglica Vlade RH od 14. srpnja 1994., sredinom siječnja 1992. u Hrvatskoj je bilo oko 700 000 prognanika i osoba izbjeglih s područja zahvaćenih ratom (od tog broja približno 150.000 privremeno utočište pronađeno u inozemstvu ), a nakon početka rata u Bosni i Hercegovini više od 600 000 izbjeglica iz BiH (425 000 Muslimana, 170 000 Hrvata i 5000 osoba drugih narodnosti). (I. Rogić i sur., Progonstvo i povratak: psihosocijalne i razvojne odrednice progonstva i mogućnost povratka hrvatskih prognanika, Zagreb, 1995., str. 50-52).

Pogledajte kako Hrvatska vojska dijeli hranu i piće Srbima nakon Oluje