22. ožujka 1993. Škabrnja – nevjerojatna priča o junaštvu i podvizima IX. bojne HOS-a u okruženju četnika

Škabrnja je oslobođena tijekom vojno-redarstvene operacije Maslenica 1993. godine, ali se ubrzo našla u okruženju četničkih snaga. Čak 43 dana branili su je nadljudskim naporom borci HOS-a, a kada su otišli na smjenu, nakon 6 dana pala je u ruke četnika u srpskoj ofenzivi pod nazivom „Kameleon”. Oslobođena je ponovno u operaciji Oluja i danas u njoj žive Hrvati kao svoji na svome.

Ovo je priča o nevjerojatnoj hrabrosti boraca HOS-a u Škabrnji, pripadnicima IX. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban”, ljudima koji su sve dali za svoju domovinu, piše Narod.hr .

Škabrnja sama po sebi nije imala neko važno strateško značenje, ni za Hrvate, ni za Srbe – ona je bila nešto mnogo više. Držati Škabrnju za Hrvate značilo je čuvati u svojim rukama simbol stradanja Hrvata u Dalmaciji, dok je Srbima bio imperativ ponovno osvojiti Škabrnju te tako poniziti i demoralizirati hrvatsku vojsku.

U kasnim večernjim satima krajem siječnja 1993. IX. bojna HOS-a ušla je u Škabrnju predvođena mladom Škabrnjankom Dankom Dražinom.

Iako su hrvatske snage predvođene Bojnom „Zrinski” nekoliko dana prije u sklopu operacije „Maslenica” zavladale velikim dijelom sela, pa čak i dominantnim kotom Ražovljeve glave, bile su potisnute u protuudar i to uz znatne gubitke. Stoga je prema zapovijedi generala Ante Gotovine, zapovjednika IX. bojne HOS-a Marko Skejo doveo je s južnog bojišta borbenu skupinu IX. bojne HOS-a s posebnim zadatkom: ovladavanje i obrana Škabrnje.

Tek 23 pripadnika postrojbe upućena su iz Dubrovnika u Škabrnju, koju je tada branilo samo 12 pripadnika specijalne bojne Zrinski, jer crta fronte još nije bila utvrđena nakon borbi koje su vođene od akcije Maslenica nadalje, s većim ili manjim intenzitetom.

Kada se postrojba HOS-a okupila, Škabrnju je branilo nešto više od 80 pripadnika bojne „Rafael Vitez Boban”, a na čelu joj je bio legendarni Marko Skejo.

Četnici i JNA – golemi strah od junaka HOS-a

Selo dugo čak 6 kilometara branila je postrojba čak 43 dana s manje od 100 vojnika, a okruživala ju je sva sila agresorske vojske. Ta vojska sastavljena od četnika i JNA, poznatih po brutalnosti, ubijanjima i mučenjima, strahovala je od boraca HOS-a još od Vukovara i bitaka vođenih od početka rata i ljeta 1991. godine. U napadu na Škabrnju sudjelovale su i najelitnije paravojne jedinice srpske vojske: „Alfe” kapetana Dragana, „Vukovi s Vučjaka” i Arkanovi „Tigrovi”.

Puno je hrabrih domoljuba branio Škabrnju, a među njima se isticao, svojom hrabrošću i akcijama koje je predvodio pokojni Thomas Crowley “Irac”. Irac je sa svojom skupinom uništavao borbeni moral četnika čestim akcijama u njihovom zaleđu, što je srpsku vojsku izluđivalo te izazivalo nesigurnost i strah. Djelovanje HOS-a u takvim akcijama kojima se unio strah i panika neprijatelja bila je njihova specijalnost. Treba napomenuti da su svi pripadnici HOS-a branili domovinu Hrvatsku časno te da se ni uz jednog pripadnika ne veže čak ni naznaka nečasnog vojnog ponašanja, a kamoli ratnog zločina. 

Tako su krajem mjeseca pripadnici HOS-a izveli diverzantsku akciju protiv srpskih postrojbi koje su napadale mjesto, koje je zapovijedao zločinac velikosrbin Dragan Vasiljković, te uništili nekoliko minobacača, topova i oklopnih transportera.

Tko je Danka Dražina – junakinja i heroina iz Škabrnje

Zapovjednik HOS-a Marinko Skejo  prisjeća se tog dana: „Znači 28. siječnja, popodne oko 4 sata došli smo u Sukošan. U Sukošanu smo dobili popunu municije i doveli su nas do Prkosa. Iz Prkosa u 11 sati noću dovela nas je ženska osoba, izviđač, Danka se zvala. Gledajući te noći tu mladu ženu koja nas je vodila od Prkosa do Škabrnje, ja sam bio na čelu te postrojbe, ona me duboko dirnula. Vani skoro pola noći, ružno vrijeme, a ispred nas mlada žena, skoro dijete, gazi kao marinac i vodi nas u vučju jazbinu… Moram priznati da me je zasramila. Rekao sam sebi da kako god bilo u toj Škabrnji, nema šanse da odstupimo ako ova cura ima toliko srce. A vjeruj mi da se u Škabrnju nisu usudili ni prići mnoge „muškarčine“. Posebna je to žena, sama njena pojava dala nam je motiv koliko god je bio jezovit ulazak u takvo mjesto.“

Danka Dražina, heroina Domovinskog rata, 1991. godine napustila je fakultet kako bi pomogla obrani rodnog sela od velikosrpske agresije. Nakon 18. studenoga i pokolja u Škabrnji započelo je i njezino progonstvo. Iz obližnjeg Prkosa koji se našao na prvoj crti obrane gledao je kako pljačkaju i ruše Škabrnju: „Uostalom, krajem siječnja je minirana i do temelja srušena crkva u Škabrnji. Gledali smo tu sistematičnost; spustili su se iz Biljana, dva puta je dizali u zrak, ukrali dva teška zvona od nekoliko tona koja do danas nisu pronađena… Potom su u ožujku iznova počeli masovan pokolj nad preostalim civilima, nad 15-ak staraca koji nisu htjeli u izbjeglištvo”, prisjetila se Danka u intervjuu s povjesničarom Tomislavom Šuljem. U njemu se prisjetila i HOS-ovaca koje je uvela u selo: „Oni su jedna posebna priča. Ja mislim da hrabrijih ratnika nisam vidjela. Imali su cilj, znali su u što ulaze, a to što rade činili su beskompromisno! Svaki dan im je bio opasan. Ili su ih ovi napadali topništvom i pješacima, ili su HOS-ovci napadali njih, sve dok se to nije pretvorilo u danonoćne borbe.”

Podaci preuzeti iz:
Vladimir Brnardić i Tomislav Šulj: „Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”

„ Danka Dražina – ratnica u Hrvatskoj vojsci”, Vojna povijest 5/2013, Magazin za vojnu povijest