26. kolovoza 1939. stvorena Banovina Hrvatska
Reakcija velikog dijela Srba na stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine bila je slična 1990. godini i glasila je: “Srbi na okup!”. Veliki dio Srba, i prije stvaranja NDH koja je ekstremistima i teroristima poslužila 1990. kao navodno ‘opravdanje’ za genocid nad Hrvatima, nije htio prihvatiti postojanje bilo kakvog oblika autonomije Hrvatske niti u okviru Jugoslavije, a kamoli kao samostalne države.
Banovina Hrvatska je izraz stoljetne želje hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom. Ujedno to je prijelazni i izvanredni pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja unutar prve Jugoslavije u zaoštrenim unutrašnjim i vanjskim prilikama uoči 2. svjetskog rata. Status Banovine Hrvatske gotovo je bio federalni.
Na današnji dan 26. kolovoza 1939. uspostavljena je Banovina Hrvatska. Nastala je na temelju sporazuma Dragiše Cvetkovića, predsjednika vlade prve Jugoslavije i Vladka Mačeka, vođe hrvatskog naroda, čelnika HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije koja je bila vodeća politička snaga u Hrvatskoj.
Reakcija srpskog stanovništva u pojedinim kotarima Banovine Hrvatske uslijedila je odmah. Javno je zatraženo pripajanje srpskom dijelu države (“Srbi na okup”). Srpska pravoslavna crkva nije podržavala hrvatsku autonomiju i otvoreno je istupala protiv stvaranja Banovine Hrvatske. Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo, rasla je djelatnost četnika i pronacističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića i sličnih koji su bili rasplodno tlo mržnje prema Hrvatima.
Ekstremne i nacionalističke snage u srpskom stanovništvu na teritoriju Banovine Hrvatske, i u drugim dijelovima Kraljevine Jugoslavije bili su žestoki protivnik bilo kakve hrvatske samobitnosti. Ta oporba konstituiranju Banovine Hrvatske ogledala se u stvaranju velikosrpskog pokreta “Srbi na okup” u osnivanju raznih odbora za navodnu zaštitu srpskog naroda pa i u osnivanju tajnog udruženja “Srpska odbrana”, čiji je zadatak bio borba protiv Banovine Hrvatske.
Sve ove skupine politički su djelovale s velikosrpskih polazišta, suprotstavljale se osnivanju i konstituiranju Banovine Hrvatske jer je to za njih bilo cijepanje srpskih snaga u Kraljevini Jugoslaviji i odvajanje “srpskih krajeva” od Srbije.
Ova motrišta podrobno su iznijeta u pravilniku tajnog udruženja “Srpska odbrana” i u Poslanici Srbima Banovine Hrvatske 1940. U ovim velikosrpskim namjerama, slikovito rečeno, Srbija se označava kvočkom koja treba okupiti sve svoje piliće, tj. Srbe iz Banovine Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine, u cilju obrane njihovih nacionalnih interesa i očuvanja “narodnog i državnog jedinstva”.
