26. studenoga 1992. Zločini srpske vojske – u Banja Luci i okolici ubijeno više od 400 civila
Dok su u hrvatskim velikim gradovima izvan ratne linije (Zagreb, Split, Rijeka) zločini nad civilima srpske nacionalnosti bili prava rijetkost, u puno manjem gradu Banja Luci i bližoj okolici, Srbi su ubili više od 400 Hrvata i Bošnjaka.
To jasno govori o karakteru rata u Hrvatskoj i BiH, te o tome da su najveće zločine počinili Srbi i ono što je najvažnije: fašistička tvorevina Republike Srpske nastala je na planskom ubijanju i protjerivanju Hrvata i Bošnjaka.
Na dan 26. studenoga 1992. godine francuski list Liberation nazvao je Banja Luku “metropolom etničkog čišćenja”
Bedrudin Gušić, novinar i publicist, kaže da postoje podaci da na području Banje Luke ima oko više od 400 civilnih žrtava rata Bošnjaka i Hrvata (što je puno više od 44 u Oluji), a koji su stradali u pogromima u samom gradu ili na prisilnom radu u logorima i kopanju rovova za srpsku vojsku
Danas, četvrt stoljeća poslije, Banjalučani zavjerenički šute. Kao što su šutili na protjerivanje susjeda, na ubojstvo preko 400 Bošnjaka i Hrvata mimo bilo kakvih ratnih djelovanja, kao što su šutili na ubojstvo Miodraga Šušnice, kao što su šutili na nasilnu ekavizaciju 1994. godine, kao što šute na uvoz “umjetnika i intelektualaca”. ” na iznajmljivanje iz Srbije, na pljačke i otimačine stratne u ime nacionalnih interesa…
U Banjoj Luci se nisu vodila ratna djelovanja kao za vrijeme Oluje, pa tako ti primjeri u samoj nisu bili usporedivi. Ipak, 80.000 protjeranih Hrvata i Bošnjaka u banjalučkom kraju, kao i više od 400 ubijenih.
Civili, Hrvati i Bošnjaci, puno su više stradali u mirnoj i ratom nezahvaćenoj Banjoj Luci nego Srbi na velikom ratnom području u Oluji!
Ubijen je i protjeran i ubijen veći broj ljudi iz samog grada, a posebno iz cijele šire banjalučke regije. O tome se šuti i ne priča, niti hrvatski političari, a posebno ne srpski koji niti ne govore o genocidu u Banjoj Luci i sjeverozapadnoj Bosni
Čak 80.000 Banjalučana, Bošnjaka i Hrvata otišlo je iz tog grada i okolice. Srušeno je svih 16 džamija, ljudi su otpušteni s posla, protjerani iz stanova, slani na prisilni rad. U Banjalučkoj biskupiji srušena je čak 81 katolička crkva, to je broj koji je nevjerojatno velik, jer je s druge strane većina pravoslavnih crkava u Hrvatskoj sačuvana od rušenja. Preko 90 posto katoličkih crkava i sve džamije na području Banjaluke su minirane ili devastirane. Mnogi od oštećenih ili srušenih objekata bili su kulturno povijesni spomenici, pa je teško i procijeniti koliko je šteta nanesena njihovim uništavanjem.
Sveukupni broj žrtava katolika na području Banjalučke biskupije u prošlom ratu iznosi 1054 ubijena Hrvata, a više od polovice su civili!
Ubijeno je čak 614 civila Hrvata (među njima 7 svećenika i jedan redovnica) i 440 vojnika (pripadnika različitih vojnika, najviše HVO-a) ili 910 muškaraca i 144 žene. Najviše sveukupnih žrtava imao je Bihaćki dekanat (386 žrtava) koji je prvi i po broju civilnih žrtava (282), dok je Jajački dekanat imao najviše vojnih žrtava (106). Župa s najvećim brojem ukupnih žrtava je Jajce (136), dok je župa s najviše civilnih žrtava Stara Rijeka i selo Briševo (81).
Važno je gajiti sjećanje na istinu: fašistička i genocidna tvorevina Republike Srpske nastala je na ubijanju Hrvata i Bošnjaka.
Četvrt stoljeća kasnije, sve je isto. Banja Luka odiše zavjereničkom šutnjom. Po fasadama se vide grafiti ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Postoji nekoliko razlika, doduše.
Nema Hrvata, nema Bošnjaka, multinacionalna Banja Luka danas je gotovo etnički čisti grad.
I dok se danas u Republici Srpskoj, bez ikakvog udjela ili pokušaja razdvajanja od strane hrvatske ili BiH diplomacije, podižu spomenici Draži Mihailoviću i četnicima, euforični pročetnički skupovi za koje smo mislili da su iza nas, 25 godina nakon završetka rata u BiH i Hrvatskoj, čuju se na ulicama nove žrtve velikosrpstva – Crne Gore.
Izvor:Portal dnevnih novosti
Autor: PDN - arhiva/Foto: Thinkstock
