28. LISTOPADA 1991. GODINE OSNOVAN PAKRAČKI 76. SAMOSTALNI BATALJUN

Na današnji dan 1991. godine osnovan je pakrački 76. samostalni bataljun Hrvatske vojske. Kroz njega je od njegova osnivanja pa da kraja rata prošlo oko 1700 vojnika, od kojih je 87 poginulo, a više od 300 ih je ranjeno. lako je temelje obrane Pakraca još u srpnju 1991. postavio Stjepan Širac — Stipa, on nažalost nije dočekao službeno ustrojavanje bataljuna jer je poginuo 6. listopada 1991. u bitci za Batinjane. Zapovjednik bataljuna bio je pukovnik Stjepan Klasnić, a njegov zamjenik Marijan Kulhavi — Foka kojeg je nakon pogibije 29. prosinca 1991. godine zamijenio Drago Skalnik. U Donjoj Obriježi na sastanku 28. listopada kojeg su sazvali načelnik štaba TO Pakrac Antun Brkljačić — Tinča i pomoćnik povjerenika za poslove obrane Željko Špelić — Jura, u prisutnosti tada imenovanih zapovjednika satnija, a na temelju Zapovjedi za ustrojavanje pristigle nekoliko dana ranije, osnovan je 76. samostalni bataljun.

Uz gore spomenutog zapovjednika i zamjenike, u zapovjednoj strukturi bili su i Marko Matijašević, zadužen za logistiku, Miroslav Fila za vezu te Boris Šoštarić za administraciju. Bataljun je formiran prema snagama na terenu i potrebama na bojištu, a bio je puno veći od normalnog bataljuna. U svom prvom izvješću o stanju popune postrojbe dva tjedna kasnije, bataljun je popunjen s 925 pripadnika što u odnosu na ustroj iznosi 171%, s tim da se u evidenciji nalaze i poginuli i ranjeni branitelji. Bataljun se sastojao od 5 satnija, a svaka je bila gotovo samostalna zbog uvjeta na terenu. 1. lipička satnija pokrivala je područje Dobrovca, Lipika i Filipovca i njeni zapovjednici su redom bili: Marijan Žunčić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević, Ibrahim Abushaala Gadafi, Blaško Skender, Ivica Stokić — Kita i Rudolf Keč. 2. satnija je držala područje od Filipovca do velikog mosta u Pakracu, a zapovjednik joj je bio Drago Skalnik, kojega je, nakon promaknuća u zamjenika zapovjednika bataljuna, zamijenio Zdenko Skalnik. 3. satnija bila je na području od velikog mosta u Pakracu do dijela Pakraca Male Krndije i uključivala je i predio Zukva, sela Novi i Stari Majur te dio Prekopakre zvani Matkovac i zapovjednik joj je bio Stipe Hodak do svog teškog ranjavanja u akciji Alfa, a nakon njega Antun Fričer — Tukša. 4. badljevačka satnija držala je područje izmedu sela Omanovac i sela Miljanovac, a zapovjednici su joj bili na početku Božidar Lujanac, a nakon njega Marijan Čapek.

U Poljani je bila 5. satnija kojoj je zapovjednik bio Slavko Gamauf, a obuhvaćala je pripadnike iz sela Gaj, Brezine, Brekinska, Poljana, Antunovac i Marino Selo i često je korištena kao taktička pričuva. Takoder, u Prekopakri je postojao i prateći vod koji je kasnije prerastao u satniju, a zapovjednik mu je bio Marko Martinelli, a nakon njegovog ranjavanja Josip Huška — Gonzo. Pripadnici 76. samostalnog bataljuna već su 29. listopada imali svoju prvu akciju kodnog imena „Breza" u kojoj su istjerali neprijatelja iz šume Turkovače. Pripadnici bataljuna sudjelovali su u Bljesku, Oluji i u operaciji Una, ali njihov najveći značaj je što su bili temelj obrane pakračkog kraja. Gotovo četiri i pol mjeseca odupirali su višestruko brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju da bi pred kraj godine poduzeli i napadne operacije u kojima su opet bili medu prvima, poput oslobadanja Lipika, Dereze, Kusonja itd.

Potpisivanjem Sarajevskog primirja nastavili su djelovati kroz 52. domobransku pukovniju, a tada su bili zvani „herojima u trapericama" jer su u civilnoj odjeći pomagali policajcima držati crtu obrane. Tako je bilo sve do kraja Bljeska 04. svibnja 1995. kada su zajedno s pripadnicima pakračke policije prvi ušli u okupirani dio grada Pakraca zvan Gavrinica i tako okončali rat u svome gradu. Dio članka preuzet iz — Branko Križan, Stjepan Benković: Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac — Lipik 1991. — 1995., Mik II Tiskara, Pakrac — Lipik, 2009. Autor članka — Ivan Zvonimir Ivančić