31. GODINA OD OKRUTNOG, NEKAŽNJENOG ZLOČINA U DRAGIŠIĆIMA KOD VODICA

U vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i okupacije dijela njezina državnog teritorija, u selu Dragišićima u zaleđu Vodica, srpska paravojska i lokalna "milicija" tzv. RSK, 24. veljače 1993. godine počinili su okrutni zločin nad zarobljenim hrvatskim braniteljima. Pretpostavlja se kako je dodatni motiv za ovaj krvavi pir bio teški poraz koji su agresori doživjeli nepunih mjesec dana prije.

 Krvavo nedjelo izvršeno je u vrijeme neprijateljske operacije "Čelik" koja je uslijedila kao protuudar agresorskih postrojbi i skupina nakon što su ih hrvatske snage potukle do nogu u operaciji "Gusar" (popularno u narodu nazvanoj "Maslenica") koja je trajala od 22. do 27. veljače 1993. godine i kojom prigodom je oslobođeno 92 km² strateški važnog zadarskog zaleđa, uključujući i Masleničko ždrilo čiju je blokadu agresor koristio kako bi održavao prekid kopnene veze između hrvatskog Sjevera i Juga.

 U ovoj opsežnoj operaciji agresor je angažirao svoje elitne postrojbe - od redovitih profesionalnih, do dragovoljačkih i plaćeničkih. Prema dokumentima koji su pronađeni poslije oslobađanja zadarskog zaleđa, kriminalac, ratni zločinac i vođa "Srpske dobrovoljačke garde" i "Tigrova", Željko Ražnatović Arkan, svojim je ljudima plaćao po 5000 tadašnjih njemačkih maraka (DM) za sudjelovanje u operaciji "Čelik". Osim toga, tu su bili četnici Vojislava Šešelja i Mirka Jovića, "Vukovi sa Vučjaka", "Knindže" Dragana Vasiljkovića ("kapetan Dragan") i pripadnici četničkog "Kosovsko-topličkog odreda". Samo dragovoljaca bilo je oko 4. 300. Konačni slom pod udarima naših snaga, neprijatelj je doživio u razdoblju od 14. do 16. veljače i tada je kod njih nastupilo rasulo.

 Za ove poraze, svetili su se nad civilima i zarobljenim braniteljima gdje god su stigli, pa i u selu Dragišići. Napadačima su na ruku išli vremenski uvjeti koji su bili vrlo loši, uz slabu vidljivost. Ovaj dio vodičkog zaleđa branile su brojčano male snage slabo naoružanih i opremljenih pripadnika 15. domobranske pukovnije "Petar Krešimir IV" iz Šibenika. Dominantnu kotu "Gradina" s koje se moglo kontrolirati Dragišiće i Čistu Malu, pripadnici agresorske paravojske zauzeli su već u rano jutro tog 24. veljače, a istodobno su uništili i sustav veze, čime su hrvatske snage bile odsječene od baze. Uslijedili su višekratni kombinirani tenkovsko-pješački napadi uz korištenje topništva i oklopnih transportera. Iako u posve podređenom položaju, naoružani samo lakim pješačkim naoružanjem, hrvatski branitelji su pružali ogorčen otpor punih šest sati, sve dok nisu ostali bez streljiva. U toj je borbi napadač pretrpio teške gubitke u ljudstvu i tehnici, što ih je dodatno potaknulo na osvetu nad hrvatskim vojnicima koji su bili primorani predati se. Grubo kršeći Ženevsku konvenciju i običaje ratovanja, iako im se čak i u pregovorima prije predaje jamčilo čovječno postupanje, srpska paravojska se surovo iživljavala nad zarobljenicima. Uhitili su desetoricu, skinuli ih do gola, vezali žicom i potjerali ih pješice prema Čistoj Maloj, udarajući ih usput čime god su stigli. Usput su ubili četvoricu (Borisa Kartela, Jakova Crvelina, Borisa Troskota i Borislava Perišu), a ostalih šest otpremili u zloglasni logor-zatvor u Knin. Crvelin je podlegao mučenju i umro u podrumu ambulante u Đevrskama, Kartelo je ubijen iz vatrenog oružja, a tijela Periše i Troskota nisu pronađena niti se zna kako su ubijeni.

 Sutradan, 25. veljače, Antiteroristička grupa Vojne policije Zadar, izvela je munjevitu operaciju pod zapovjedništvom bojnika Željka Maglova, kojom je prilikom zauzeta kota "Sveti Ilija" (brdo s kojeg se nadziralo sela Grabovci i Dragišići i cesta Vodice - Stankovci) i ta se crta razdvajanja utvrdila i nije se pomicala sve do VRO "Oluja".

Braniteljima Dragišića odaje se počast svake godine na mjestu tragičnih događaja

(Adresa slike)

 Za ratni zločin nad zarobljenim hrvatskim vojnicima u Dragišićima nije odgovara nitko, jer navodno, nije bilo svjedoka koji bi potvrdili kako su se događaji odvijali, pa istraga nije ni vođena, niti je itko optužen.

 Kod spomen-obilježja podignutog u ovom selu, na svaku se obljetnicu tragičnog događaja okupe preživjeli suborci, članovi obitelji ubijenih, rodbina i sumještani, te se našim junacima uz paljenje svijeća, Svetu Misu i molitvu odaje počast.

 

Zlatko Pinter/PDN