31. srpnja 1991. godine poginuo je hrvatski domoljub Miro Barešić
Na današnji dan, 31. srpnja 1991. godine u diverzantskoj akciji u zadarskom zaleđu poginuo je hrvatski domoljub Miro Barešić.
Miro Barešić rođen je 10. rujna 1950.g. u Šibeniku, poginuo je 31. srpnja 1991.g. u Miranje Donje bio je hrvatski politički emigrant. Veliki dio svog života proveo je izvan domovine. Poznat je po sudjelovanju u pokušaju otmice i ubojstva veleposlanika Socijalističke federativne republike Jugoslavije u Švedskoj, Vladimira Rolovića. Nakon uspostave višestranačja vratio se u Hrvatsku. Pod sumnjivim okolnostima poginuo je u Domovinskom ratu.
Još kao mladić napustio je kao politički emigrant Jugoslaviju i otišao u Švedsku gdje 1971. sudjeluje u pokušaju otmice jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića koji je tom prigodom smrtno stradao. Osuđen je na doživotni zatvor no nakon što je skupina Hrvata otela švedski zrakoplov tražeći puštanje osuđenih za ubojstvo Rolovića, prebačen je u Španjolsku. Nakon nekog vremena ondje je pomilovan te odlazi u Južnu Ameriku gdje započinje novi život.
Ipak, 1980. njegov identitet je otkriven te je izručen Švedskoj gdje započinje svoju borbu za slobodu štrajkom glađu jer mu je prijetilo i izručenje Jugoslaviji odnosno smrt.
Napokon 1987. protjeran je iz Švedske u Paragvaj iz kojeg se početkom Domovinskog rata vraća u domovinu. Odmah se stavlja na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti. U borbi za slobodu Hrvatske kojoj je posvetio cijeli svoj život poginuo je u zasjedi prilikom diverzantske akcije kod Miranja nedaleko Benkovca, a u istoj akciji smrtno su stradali i Zdeslav Turić, Frane Bokanović i Mile Pandžić.
Kako su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji ne čudi da je njegova pogibija i danas predmet brojnih rasprava. Jedan od preživjelih u toj akciji Tvrtko Pašalić jednom se prilikom osvrnuo na crni 31. srpnja 1991. idućim riječima:
„Negdje između 13 i 14 sati, upali smo kod Miranja Donjih u zasjedu. Pucalo se sa svih strana, pješačkim naoružanjem ali i minobacačima. Bilo je jasno da smo izdani, da su nas dočekali tamo i bili smo u potpunom okruženju. Ja sam se, zajedno s vodičem, izvukao posljednji i vjerujem da me neka viša sila spasila. Iz okruženja sam se izvukao tek oko 21 sat navečer, a oni su cijelo to popodne češljali teren, sipali vatru na nas sa svih strana.“ Danas njegovo tijelo počiva u Aleji poginulih branitelja na zagrebačkom Mirogoju.
